El-Biruni

Ebu Rahim Muhammed el-Biruni (arapski: أبو الريحان البيريحان البيرووریحان بیرونی, perzijski: ابوریحان بیرونی) poznati je perzijski astronom i polimatičar koji je živio u vrijeme zlatnog doba islama. Rođen je 973. u blizini Kjata, glavni grad Havarizma (današnji Uzbekistan). Nazivali su ga "osnivač indologije", "otac komparativne religije", "otac moderne geodezije" i prvi antropolog.

El-Biruni
Rođenje	973 Kjat, današnji Berunij, Havarizm, današnji Uzbekistan
Smrt	cca 1050 (77 godina) Gazni, današnji Afganistan
Polje	Geologija, fizika, antropologija, komparativna sociologija, astronomija, hemija, istorija, geografija, matematika, medicina, psihologija, filozofija, teologija

El-Biruni je bio dobro upućen u fiziku, matematiku, astronomiju i prirodne nauke, a istakao se i kao historičar, hronolog i lingvista. Proučavao je gotovo sve nauke svog vremena i bio je obilno nagrađen za svoja neumorna istraživanja u mnogim oblastima znanja. Plemstvo i drugi moćni elementi u društvu finansirali su el-Birunijevo istraživanje i tražili ga s konkretnim projektima na umu. Sam po sebi uticajan, el-Biruni je i sam bio pod uticajem učenjaka drugih naroda, kao što su Grci, od kojih je inspirisan kada se okrenuo proučavanju filozofije. Nadaren lingvista, poznavao je horezmijski, perzijski, arapski, sanskrt, a znao je i grčki, hebrejski i sirijski. Veći dio svog života proveo je u Gaznavijanu, tada glavnom gradu Gaznavida, u današnjem centralno-istočnom Afganistanu. Godine 1017. otputovao je na indijski potkontinent i napisao raspravu o indijskoj kulturi pod naslovom "Tārīkh al-Hind" ("Historija Indije"), nakon što je istražio hinduističku vjeru koja se praktikovala u Indiji. izvanredno nepristrasan pisac o običajima i vjerovanjima različitih nacija, a njegova naučna objektivnost mu je donijela titulu al-Ustadh ("Majstor") kao priznanje za njegov izvanredan opis Indije ranog 11. stoljeća.

Umro je 1048. Studirao je jezike, islamsko pravo i mnoge druge naučne oblasti. Astronomijom se počeo baviti već sa sedamnaest godina. Jedan krater na Mjesecu je dobio ime po njemu.

Život

El-Biruni je bio jedan od najvažnijih enciklopedista svog vremena. Iako je bio veoma bogat, posvetio se pronalaženju znanja. Sve vrijeme provodio je izučavajući razne naučne discipline. Nije bio samo astronom i matematičar, nego se bavio i fizikom, zemljopisom i mnogim drugim naukama. Za vrijeme vladavine kralja Mahmuta od Gaznija, više puta je sa njim putovao u Indiju zbog naučnih istraživanja. Tamo je izučavao indijski jezik, a pamti se i kao prvi musliman koji je izučavao indijsku religiju i filozofiju.

Radovi

El Biruni - Ilustracija pomračenja mjeseca

Astronomija

U području astronomije je učinio jako mnogo. Raspravljao je o rotaciji Zemlje i kretanjima planeta u svemiru. Tvrdio je da se planete kreću. Ta tvrdnja je tek kasnije priznata i to dugo nakon njegove smrti. Izračunao je udaljenost između pojedinih zvijezda. Nacrtao je pomračenja, a pomračenje Mjeseca je koristio da izračuna razliku dužina na površini Zemlje. Na ovaj način je egzaktno izračunao daljinu između dva mjesta u današnjem Iranu.

Matematika

U matematici je el-Biruni opisao geometrijsku trigonometriju.

Geografija

U području geografije je relativno tačno izračunao obim ekvatora, napravio je prvi globus i predstavio podlogu za računanje daljine između mjesta.

Fizika

Kada je riječ o fizici, el-Biruni ima svoje zasluge i na ovom polju. Ovdje je poznat po izračunavanju specifične težine dragog kamena i metala.

Filozofija

U filozofiji se bavio Aristotelovom logikom. Dopisivao se sa Ibn Sinom što je bilo značajno za razvoj dijalektičke misli.

Djela

Spisi njegovog stvaralaštva nalaze se u biblioteci Mervove džamije. Njegova najpoznatija djela su:

• El-Kanunul-Mesud (knjiga iz područja astronomije, matematike i drugih nauka)
• Et-Tefhim fi awetis-sina'atit-tendžin (Uvod u astronomiju)
• Kitabul-Hind (knjiga koja opisuje indijsku kulturu, religiju i jezike)
• El-Asarul-bakije fil-umemil-kali' (Zaostavštine prijašnjih nacija)
• Kitabus-saide (Knjiga apoteke)

Izvori

• Ahmed, Akbar S. (1984). "Al-Beruni: The First Anthropologist". RAIN. Royal Anthropological Institute of Great Britain and Ireland (60): 9–10. doi:10.2307/3033407. JSTOR 3033407.
• Akhtar, Zia (2011). "Constitutional legitimacy: Sharia law, secularism and the social compact". Indonesia Law Review. 2 (1): 107–127. doi:10.15742/ilrev.v1n2.84. S2CID 153637958.
• Alikuzai, Hamid Wahed (2013). A Concise History of Afghanistan in 25 Volumes. 1. Trafford Publishing. ISBN 978-1-4907-1446-2.
• Anawati, Georges C. (2000). "Bīrūnī, Abū Rayḥān v. Pharmacology and Mineralogy". Encyclopædia Iranica.
• Ataman, Kemal (2005). "Re-Reading al-Biruni's India: a Case for Intercultural Understanding". Islam and Christian-Muslim Relations. Routledge. 16 (2): 141–154. doi:10.1080/09596410500059623. S2CID 143545645.
• Ataman, Kemal (2008). Understanding Other Religions: Al-Biruni's and Gadamer's "Fusion of Horizons". Cultural Heritage and Contemporary Change. Washington, D.C.: The Council for Research in Values and Philosophy. ISBN 978-1-56518-252-3.
• Berjak, Rafik; Muzaffar, Iqbal (2003). "Ibn Sina--Al-Biruni correspondence". Islam & Science. 1 (1): 91 – preko Gale Academic OneFile.
• al-Biruni; Sachau, Eduard (1910). Sachau, Eduard (ured.). Alberuni's India: An Account of the Religion, Philosophy, Literature, Geography, Chronology, Astronomy, Customs, Laws and Astrology of India about A.D. 1030. London: Kegan Paul, Trench, Trubner & Co. OCLC 1039522051.(volume 1; volume 2)
• de Blois, François (2000). "Bīrūnī, Abū Rayḥān: vii. History of Religion". Encyclopædia Iranica.
• Bosworth, C. Edmund (2000). "Bīrūnī, Abū Rayḥān". Encyclopædia Iranica.
• Covington, Richard (2007). "Rediscovering Arabic Science". Aramco World. 58 (3). Pristupljeno 6. 3. 2023.>
• Gulyamova, Lola (2022). The Geography of Uzbekistan: At the Crossroads of the Silk Road. Springer Nature. ISBN 978-30310-7-873-6.
• Hannam, James (2009). God's Philosophers: How the Medieval World Laid the Foundations of Modern Science. London: Icon. ISBN 978-1-84831-150-3.
• Hodgson, Marshall G. S. (1974). The Venture of Islam: Conscience and History in a World Civilization. 2: The Expansion of Islam in the Middle Periods. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-34677-9.
• Huth, John Edward (2013). The Lost Art of Finding Our Way. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-07282-4.
• Levey, Martin (1973). Early Arabic Pharmacology: An Introduction Based on Ancient and Medieval Sources. Brill Archive. ISBN 978-90-04-03796-0.
• Kamaruzzaman, Kamar Oniah (2003). "Al-Biruni: Father of Comparative Religion". Intellectual Discourse. 11 (2).
• Kaminski, Joseph J. (2017). The Contemporary Islamic Governed State: A Reconceptualization. Palgrave Series in Islamic Theology, Law, and History. Cham, Switzerland: Palgrave Macmillan. str. 31–70. doi:10.1007/978-3-319-57012-9_2. ISBN 978-33195-7-011-2.
• Kennedy, E.S.; Engle, Susan; Wamstad, Jeanne (1965). "The Hindu Calendar as Described in Al-Biruni's Masudic Canon". Journal of Near Eastern Studies. 24 (3): 274–284. doi:10.1086/371821. S2CID 161208100.
• Kennedy, Edward Stewart (1975). "The Exact Sciences". u Frye, R. N.; Fisher, William Bayne (ured.). The Cambridge History of Iran. 4. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-20093-6.
• Khan, M.S. (1976). "Al-Biruni and the Political History of India". Oriens. 25/26: 86–115. doi:10.1163/18778372-02502601007. ISSN 0078-6527.
• Kraus, Paul, ured. (1936). Epître de Beruni contenant le répertoire des ouvrages de Muhammad b. Zakariya ar-Razi (jezik: francuski). Paris: J.P. Maisonneuve. OCLC 1340409059.
• Kujundzić, E.; Masić, I. (1999). "Al-Biruni—a universal scientist". Medical Archives (jezik: hrvatski). 53 (2): 117–120. PMID 10386051.
• Lawrence, Bruce B. (2000). "Bīrūnī, Abū Rayḥān: viii. Indology". Encyclopædia Iranica.
• MacKenzie, D. N. (2000). "Chorasmia: iii. The Chorasmian Language". Encyclopædia Iranica.
• Nasr, Seyyed Hossein (1993). An Introduction to Islamic Cosmological Doctrines: Conceptions of Nature and Methods used for its Study by the Ikhwān al-Ṣafāʾ, al-Bīrūnī, and Ibn Sīnā" (2nd izd.). Albany, New York: State University of New York Press. ISBN 978-07914-1-515-3.
• Noonan, George C. (2005). Classical Scientific Astrology. Tempe, Arizona: American Federation of Astrologers. ISBN 978-0-86690-049-2.
• Papan-Matin, Firoozeh (2010). Beyond Death: The Mystical Teachings of ʻAyn Al-Quḍāt Al-Hamadhānī. Brill Publishers. ISBN 978-90-04-17413-9.
• Pines, S. (1964). "The Semantic Distinction between the Terms Astronomy and Astrology according to al-Biruni". Isis. Chicago: The University of Chicago Press. 55 (3): 343–349. doi:10.1086/349868. ISSN 1545-6994. JSTOR 228577. S2CID 143941055 – preko JSTOR.
• Pingree, David (2000a). "Bīrūnī, Abū Rayḥān: ii. Bibliography". Encyclopædia Iranica.
• Pingree, David (2000b). "Bīrūnī, Abū Rayḥān: iv. Geography". Encyclopædia Iranica.
• Pingree, David (2000c). "Bīrūnī, Abū Rayḥān: vi. History and Chronology". Encyclopædia Iranica.
• Rozhanskaya, Mariam; Levinova, I. S. (1996). "Statics". u Rushdī, Rāshid (ured.). Encyclopedia of the History of Arabic Science. Psychology Press. str. 274–298. ISBN 978-0-415-12411-9.
• Saliba, George (1982). "Al-Biruni". u Strayer, Joseph (ured.). Dictionary of the Middle Ages. 2. New York: Charles Scribner's Sons. ISBN 978-06841-9-073-0.
• Saliba, George (2000). "Bīrūnī, Abū Rayḥān:iii. Mathematics and Astronomy". Encyclopædia Iranica.
• Scheppler, Bill (2006). Al-Biruni: Master Astronomer and Muslim Scholar of the Eleventh Century. Great Muslim Philosophers and Scientists of the Middle Ages. New York: Rosen Publishing Group. ISBN 978-1-4042-0512-3.
• Sparavigna, Amelia (2013). "The Science of Al-Biruni". International Journal of Sciences. 2 (12): 52–60. arXiv:1312.7288. doi:10.18483/ijSci.364. S2CID 119230163.
• Stephenson, F. Richard (2008) [1997]. Historical Eclipses and Earth's Rotation. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-05633-5.
• Strohmaier, Gotthard (2006). "Biruni". u Meri, Josef W. (ured.). Medieval Islamic Civilization: A-K, index. Taylor & Francis. ISBN 978-0-415-96691-7.
• Tapper, Richard (1995). ""Islamic Anthropology" and the "Anthropology of Islam"". Anthropological Quarterly. 68 (3): 185–193. doi:10.2307/3318074. ISSN 0003-5491. JSTOR 3318074.
• Vibert, Douglas A. (1973). "Al-Biruni, Persian Scholar, 973–1048". Journal of the Royal Astronomical Society of Canada. 67: 209–211. Bibcode:1973JRASC..67..209D. ISSN 0035-872X.
• Verdon, Noémie (2015). "Cartography and Cultural Identity: Conceptualisation of al-Hind by Arabic and Persian writers". u Ray, Himanshu Prabha (ured.). Negotiating Cultural Identity: Landscapes in Early Medieval South Asian History. Archaeology and Religion in South Asia. Routledge. ISBN 978-1-317-34130-7.
• Waardenburg, Jacques, ured. (1999). Muslim Perceptions of Other Religions: A Historical Survey. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-535576-5.
• Watt, William Montgomery; Said, Hakim M. (1979). Al-Bīrūnī and the Study of Non-Islamic Religions. OCLC 278693104.
• Šablon:EI3

Dodatna literatura

• Ali, Wahshat Khan Bahadur Reza (1951). Al-Biruni Commemoration Volume. Calcutta: Iran Society. OCLC 55570787.
• Bosworth, C. E. (1968). "The Political and Dynastic History of the Iranian World (A.D. 1000–1217)". u Boyle, J.A. (ured.). The Saljuq and Mongol Periods. The Cambridge History of Iran. 5. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 9780521069366. OCLC 1015426101.
• Brockelmann, C (1987) [1913–1938]. "al-Biruni". u Houtsma, M. T.; Arnold, T.W.; Basset, R.; Hartmann, R. (ured.). Encyclopaedia of Islam. 2 (1st izd.). Brill. doi:10.1163/2214-871X_ei1_SIM_1392. ISBN 978-90-04-08265-6.
• Elliot, Henry Miers; Dowson, John (1871). "1. Táríkhu-l Hind of Bírúní". The History of India, as told by Its own Historians. 2: The Muhammadan Period. London: Trübner & Co. OCLC 76070790.
• Ghorbani, Abolghassem (1974). Bīrūnī nāmeh [A monograph on Abu Rayḥān al-Bīrūnī]. Tehran: Iranian National Heritage Society Press. OCLC 1356523019. (Includes facsimile edition of the Arabic text of al-Biruni's Maqālīd 'ilm al-hay'a ("Keys of Astronomy"))
• Glick, Thomas F.; Livesey, Steven John; Wallis, Faith (2005). Medieval Science, Technology, and Medicine: An Encyclopedia. Routledge. ISBN 978-0-415-96930-7.
• Šablon:Encyclopaedia Islamica
• Kennedy, E.S. (1970). "Al-Biruni". u Gillispie, Charles Coulston; Holmes, Frederic Lawrence (ured.). Dictionary of Scientific Biography. 2. New York: Scribner. str. 147–157. ISBN 9780684101149. OCLC 755137603.
• Kiple, Kenneth F.; Ornelas, Kriemhild Coneè (2001). The Cambridge World History of Food. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-40216-3.
• Naba’i, Abulfadl (2019) [2002]. Calendar-Making in the History. Astan Quds Razavi Publishing Co. ISBN 978-600-02-0665-9.
• Rashed, Roshdi; Morelon, Régis (2019). Encyclopedia of the History of Arabic Science. Routledge. ISBN 978-0-415-12410-2.
• Saliba, George (1994). A History of Arabic Astronomy: Planetary Theories During the Golden Age of Islam. New York: New York University Press. ISBN 978-0-8147-8023-7.
• Samian, A.L. (2011). "Reason and Spirit in Al-Biruni's Philosophy of Mathematics". u Tymieniecka, A-T. (ured.). Reason, Spirit and the Sacral in the New Enlightenment. Islamic Philosophy and Occidental Phenomenology in Dialogue. 5. Netherlands: Springer. str. 137–146. doi:10.1007/978-90-481-9612-8_9. ISBN 978-90-481-9612-8.
• Wilczynski, Jan Z. (1959). "On the Presumed Darwinism of Alberuni Eight Hundred Years before Darwin". Isis. 50 (4): 459–466. doi:10.1086/348801. JSTOR 226430. S2CID 143086988.
• Yano, Michio (2007). "Bīrūnī: Abū al‐Rayḥān Muḥammad ibn Aḥmad al‐Bīrūnī". u Hockey, Thomas; et al. (ured.). Biographical Encyclopedia of Astronomers. Springer Publishers. str. 131–133. doi:10.1007/978-0-387-30400-7_1433. ISBN 978-1-4419-9918-4. (PDF version)
• Yasin, Mohammed (1975). "Al-Biruni in India". Islamic Culture. 49: 207–213 – preko Internet Archive.