Arsenal FC

Arsenal Football Club profesionalni je engleski nogometni klub sa sjedištem u sjevernom Londonu. Jedan je od najuspješnijih engleskih nogometnih klubova, s 13 osvojenih titula Prve divizije i Premijer lige i 14 titula FA kupa. Drži rekord za najduži period bez poraza u najvišoj engleskoj ligi i jedina su ekipa koja je završila cijelu sezonu Premijer lige bez poraza.

Arsenal
Puno ime	Arsenal Football Club
Nadimak	The Gunners (Topnici)
Osnovan	oktobar 1886 (1886-10)
Lokacija	Holloway London Engleska
Stadion	Emirates
Kapacitet	60.338
Vlasnik/-ci	Arsenal Holdings plc
Predsjednik	Sir Chips Keswick
Menadžer	Mikel Arteta
Liga	Premijer Liga
Federacija	FA
Pozicija 2022/23.	2. mjesto
Domaći Gostujući Treći
Veb-sajt	arsenal.com

Arsenal je osnovan 1886. godine u Woolwichu, a 1883. postao je prvi klub s juga Engleske koji je ušao u Football League. Godine 1913. prelazi u sjeverni dio grada na Arsenal Stadium u Highburyju. Tridesetih godina 20. vijeka osvaja pet titula engleske lige i dva FA kupa. Nakon poslijeratnog bezuspješnog perioda, u sezoni 1970/71. osvaja duplu krunu, i u devedesetim godinama 20. vijeka i prvoj deceniji 21. vijeka osvojio je još dvije duple krune i došao do finala UEFA Lige Prvaka 2006. godine.

Arsenalov dugogodišnji rival jest Tottenham, s kojim se redovno takmiče u Sjevernolondonskom derbiju. Arsenal je peti najvredniji nogometni klub na svijetu, s procijenjenom vrijednošću od 2 milijarde $.

Historija

Finale FA kupa 1904. protiv Newcastlea (prugasti dresovi), igrano na stadionu Victoria Ground.

Arsenal Football Club osnovali su 1886. godine, i to pod imenom Dial Square, radnici fabrike oružja i municije Royal Arsenal u Woolwichu, u jugoistočnom Londonu, i preimenovan je u Royal Arsenal nedugo nakon osnivanja. Klub je ponovo preimenovan u Woolwich Arsenal nakon što je 1893. postao društvo s ograničenom odgovornošću. Klub je postao prva ekipa s juga Engleske koja se takmičila u Football League 1893. godine, kada je ušao u Drugu diviziju, i 1904. godine ulazi u Prvu diviziju. Arsenalova geografska izoliranost značajno je utjecala na posjećenost domaćih utakmica, što je dovelo klub u finansijske probleme i najzad do bankrota 1910. godine, kada su klub preuzeli Henry Norris i William Hall. Norris je želio da preseli klub na novu lokaciju, te 1913. godine, nakon ispadanja u Drugu diviziju, Arsenal prelazi na novi Arsenal Stadium u Highburyju u sjevernom Londonu, a sljedeće godine izbacio je "Woolwich" iz svog imena. Arsenal je 1919. godine završio tek na petom mjestu, ali je ipak prešli u Prvu diviziju, na račun lokalnog rivala Tottenhama, pod navodno sumnjivim okolnostima.

1925. godine Arsenal na mjesto menadžera dovodi Herberta Chapmana. On je prethodno osvojio ligu s Huddersfield Townom 1924. i 1925. Njegova revolucionarna taktika i treninzi, zajedno s dovođenjem zvijezda poput Alexa Jamesa i Cliffa Bastina postavili su temelje za Arsenalovu nogometnu dominaciju u engleskom nogometu 1930-ih. Između 1930. i 1938. godine Arsenal je pet puta osvojio prvu ligu, dok je u dva navrata bio pobjednik FA kupa. Na žalost Chapman nije doživio da vidi sva svoja dostignuća jer je umro 1934. godine od upale pluća. Uz to, Chapman je bio zaslužan što je lokalna željeznička stanica nazvana prema Arsenalu. Bila je to prva i jedina stanica koja je nosila ime nekoga nogometnog kluba.

Nakon pauze u Engleskom nogometu, zbog drugog svjetskog rata, Arsenal osvaja ligu 1948. i 1953. godine, te FA kup 1950. godine. Nakon toga klub kreće silaznom putanjom. U nemogućnosti privlačenja igrača dovoljno velikog kalibra, Arsenal je proveo većinu 1950-ih i 1960-ih bez trofeja. Čak ni bivši kapiten Engleske Billy Wright nije mogao donijeti klubu uspjeh kao trener.

Period uspona i padova

Arsenalova naredna uspješna era počela je zapošljavanjem klupskog fizioterapeuta Bertieja Meeja za trenera 1966. godine. Nakon što je dva puta poražen u finalima Liga kupa, 1970. godine osvaja Kup velesajamskih gradova, svoj prvi europski trofej. Nakon toga došao je i još veći trijumf, prvi puta osvaja i ligu i FA kup 1971. Međutim, naredna decenija je bila karakterizirana mnogim promašajima. Arsenal je završio kao viceprvak u prvoj ligi 1973. godine, izgubio je u tri finala FA kupa (1972, 1978, i 1980), također je izgubio i finale Kupa pobjednika kupova 1980. godine na penale. Jedini klupski uspjeh u to vrijeme bilo je osvajanje FA kupa 1979. godine s kasnim pogotkom za pobjedu od 3-2 nad Manchester Unitedom. Taj se susret u svijetu smatra jednim od klasika.

Povratak bivšeg igrača Georgea Grahama u Arsenal, na mjesto trenera 1986. godine označio je početak treće ere uspjeha. Arsenal je osvojio Liga kup 1987. godine, u Grahamovoj prvoj sezoni na klupi. Nakon toga usljedilo je osvajanje lige 1989. godine, koju su osvojili pogotkom u posljednjoj minuti, u posljednjoj utakmici sezone i to protiv direktnog konkurenata za titulu Liverpoola. Grahamov Arsenal osvojio je još jednu titulu prvaka 1991. godine. U toj su sezoni izgubili samo jednu utakmicu. Zatim je osvojio FA kup i Liga kup 1993. godine, te svoj drugi evropski trofej, Kup pobjednika kupova 1994. godine. Međutim, Grahamova reputacija bila je jako narušena kada se saznalo da je dobijao poticaje od agenta Runea Haugea da kupi neke igrače. Zbog toga je dobio otkaz 1995. godine. Njegova zamjena Bruce Rioch na klupi je proveo samo jednu sezonu. Klub je napustio nakon prepirke s upravom o budžetu za transfere.

Grb i boje

Prvi grb Arsenala

Prvi grb Arsenala iz 1888. godine je imao tri topa koja su bila okrenuta prema sjeveru, gledana odozgo, slično kao što je bio grb gradske općine Woolwich. Grb je zamjenjen kada se Arsenal preselio na Highbury 1913. godine. Godine 1922. Arsenal je usvojio prvi put grb koji je imao samo jedan top koji je usmjeren prema istoku. Tada klub dobija nadimak Topnici (The Gunners), a taj natpis je napisan ispod grba. Grb će važiti samo dvije godine, jer se već 1925. godine usvaja novi na kome je top usmjeren prema zapadu i imao je tanku cijev.

Godine 1949. klub usvaja novi, modernizirani grb na kojem se nalazio jedan top, grb gradske općine Islington, ime Arsenala ispisano gotikom, a iznad grba se nalazio latinski moto Victoria Concordia Crescit (Pobjeda dolazi sa slogom), koji je napisao Harry Homer, urednik klupskog programa. Prvi put grb je izrađen u boji i konačno postaje crven sa zlatnom i zelenom bojom. 2002. godine klub predstavlja su novi grb koga karakteriziraju moderne krive linije i pojednostavljen stil, koji je zaštićen autorskim pravima. Top je ponovo okrenut prema istoku, a ime kluba ispisano je iznad topa. Zelena boja zamijenjena je tamnoplavom.

Do 1960-ih igrači su nosili bedž, samo na utakmicama u velikim takmičenjima, kao što je finale FA kupa, obično u obliku monograma inicijala kluba u crvenoj boji na bijeloj pozadini, koji je bio prišiven na dres u visini prsa.

Tokom historije uglavnom su dresovi bili crvene boje sa bijelim rukavima i bijelim šorcevima. Izbor crvene boje bio je kao zahvalnost za donaciju koju je pružio Nottingham Forest, ubrzo nakon osnivanja Arsenala 1886. godine. Crveno-bijeli dres postao je zaštitni znak Arsenala i igrači ga i sada nose s izuzetkom dvije sezone. Prvi je bio 1966/67, kada je ekipa nosila crvene boje dresova. Ovo se pokazalo nepopularnim i bijeli rukavi su vraćeni naredne sezone. Drugi je bio u sezoni 2005/06, posljednje sezone kada je Arsenal igrao na Highburyu, pa su zbog toga u znak sjećanja nosili slične dresove iz 1913. godine, kada je Arsenal prvi put igrao na Highburyu. Klub je vratio svoje dresove u sezoni 2006/07.

Navijači

Navijači Arsenala

Navijači Arsenala sebe nazivaju "tobdžije". Arsenal ima veliki broj vjernih navijača. Svaka utakmica na domaćem terenu je rasprodana. U sezoni 2007/08. Arsenal je imao drugi najveći prosjek gledalaca u Premier Ligi (60.070, tj. 99,5% od ukupnog kapaciteta stadiona), i od 2015. godine treći po posjećenosti u historiji.

U Evropi Arsenal je sedmi po broju posjećenosti navijača iza Barcelone, Dortmunda, Manchester Uniteda, Real Madrida, Bayerna i Schalkea. Navijači dolaze iz bogatih oblasti Canonburyja i Barnsburyja, mješovitih naselja kao što su Islington, Holloway, Highbury i radničkih naselja kao što su Finsbury Park i Stoke Newington.

Kao i ostali veliki klubovi u Engleskoj i Arsenal ima veliki broj navijača, uključujući i Arsenal Football Supporters Club koji sarađuje sa klubom i Nezavisna asocijacija navijača (Arsenal Independent Supporters' Association) koja je nezavisna od kluba. Također, navijači objavljuju časopise: The Gooner, Highbury High, Gunflash i Up The Arse.

Arsenal i Tottenham u derbiju Sjevernog Londona u novembru 2010.

Pored uobičajnih engleskih navijačkih himni, Arsenalovi navijači pjevaju i pjesmu One-Nil to the Arsenal (jedan nula za Arsenal), melodija od pjesme Go West i Boring, Boring Arsenal (Dosadan, Dosadan Arsenal) koja je nekad bila provokacija od protivničkih navijača, a sada je pjevaju navijači Arsenala kada klub dobro igra.

Najduže i najveće rivalstvo Arsenal ima sa Tottenhamom, a utakmice između ova dva kluba se nazivaju derbijem Sjevernog Londona. Utakmice protiv ostalih londonskih klubova, kao što su Chelsea, Fulham i West Ham su isto derbiji, ali rivalstvo nije toliko jako kao sa Tottenhamom. Arsenal ima rivalstvo na terenu i s Manchester Unitedom od kasnih osamdesetih pa do danas, koji su intenzivirani od 1993. godine, otkad se ova dva kluba direktno takmiče za titulu u Premier Leagueu.

Proizvođači opreme i glavni sponzori

Period	Proizvođači opreme	Glavni sponzori
1930–1970.	Bukta	-
1971–1980.	Umbro
1981–1986.		JVC
1986–1994.	Adidas
1994–1999.	Nike
1999-2002.		Dreamcast / Sega1
2002–2006.		O2
2006–2014.		Emirates
2014–2018.	Puma
2018–2019.
2019–Trenutno	Adidas

¹ Dreamcast logo se nalazio na prvoj i trećoj garnituri dresova, a Sega na drugoj garnituri.

Igrači

Posljednja izmjena: 18. august 2023.

Br. Poz. Nacija Igrač 1 G Aaron Ramsdale 2 O William Saliba 3 O Kieran Tierney 4 O Ben White 5 V Thomas Partey 6 O Gabriel Magalhães 7 V Bukayo Saka 8 V Martin Ødegaard 9 N Gabriel Jesus 10 V Emile Smith Rowe 11 N Gabriel Martinelli 12 O Jurriën Timber 14 N Eddie Nketiah 15 O Jakub Kiwior 16 O Rob Holding 17 O Cédric Soares

Br. Poz. Nacija Igrač 18 O Takehiro Tomiyasu 19 N Leandro Trossard 20 V Jorginho 21 V Fábio Vieira 22 G David Raya (Na posudbi iz Brentforda) 23 V Albert Sambi Lokonga 24 N Reiss Nelson 25 V Mohamed Elneny 26 N Folarin Balogun 29 V Kai Havertz 31 G Karl Hein 35 O Oleksandr Zinchenko 41 V Declan Rice — O Nuno Tavares — N Nicolas Pépé

Uspjesi

Takmičenje	Plasman	Sezone
Prva divizija / Premijer liga	Prvak	1930/31, 1932/33, 1933/34, 1934/35, 1937/38, 1947/48, 1952/53, 1970/71, 1988/89, 1990/91, 1997/98, 2001/02, 2003/04.
FA kup	Pobjednik	1929/30, 1935/36, 1949/50, 1970/71, 1978/79, 1992/93, 1997/98, 2001/02, 2002/03, 2004/05, 2013/14, 2014/15, 2016/17, 2019/20.
Liga kup	Pobjednik	1986/87, 1992/93.
Charity / Community Shield	Pobjednik	1930, 1931, 1933, 1934, 1938, 1948, 1953, 1991, 1998, 1999, 2002, 2004, 2014, 2015, 2017, 2020, 2023
Kup pobjednika kupova	Pobjednik	1993/94.
	Finalist	1979/80, 1994/95.
Kup velesajamskih gradova	Pobjednik	1969/70.
UEFA Superkup	Finalist	1994.
Liga prvaka	Finalist	2005/06.

Kuća slavnih

Također pogledajte: Kuća slavnih Premijer lige Engleske

Ovi igrači Arsenala su odabrani za Kuću slavnih u Premijer ligi Engleske.

Premijer liga Engleske kuća slavnih
Igrač	Poz.	Godine	Postignuće	Nagrađen
Thierry Henry	FW	1999–2007, 2012	2× Prvak 4× Zlatna kopačka 2× Igrač sezone Odabran u tim decenije Odabran u Fantasy tim Premijer lige Engleske	2021
Dennis Bergkamp	FW	1995–2006	3× Prvak	2021
Patrick Vieira	MF	1996–2005, 2010–2011	3× Prvak 1× Igrač sezone Odabran u tim decenije	2022
Ian Wright	FW	1991–1999	1× Prvak	2022

Ažurirano: 16 August 2022.
Izvor: List of Premier League Hall of Fame Inductees

a Igrao isto za Manchester City

b Igrao isto za West Ham

Vanjski linkovi

• Zvanična stranica
• Arsenal na Premier League.com
• Arsenal na UEFA.com
• Prvi dresovi kroz historiju
• Gostujući dresovi kroz historiju