Eirik Kvalfoss
Eirik Kvalfoss rođen 25. novembra 1959. u Vossu u Norveškoj je nekadašnji norveški biatlonac, olimpijski prvak u biatlonu, trostruki svjetski prvak u biatlonu i osvajač Svjetskog kupa u biatlonu.
Eirik Kvalfoss | |
---|---|
Lični podaci | |
Državljanstvo | Norveška |
Rođenje | Voss, Norveška | 25. decembar 1959
Zanimanje | biatlonac |
Visina | 179 cm |
Težina | 69 kg |
Karijera | |
Klub | Voss Skiskyttarlag |
Status | neaktivan |
Kraj karijere | 1994. |
Olimpijske igre | |
Nastupi (b.) | 4 (1984, 1988, 1992.) |
Medalje (b.) | 3 (1 zlatna) |
Svjetska prvenstva | |
Nastupi (b.) | 10 (1981, 1982, 1983, 1985, 1986, 1987, 1989, 1990, 1991, 1993.) |
Medalje (b.) | 13 (3 zlatne) |
Svjetski kup | |
Prvi nastup (b.) | 1980/81. |
Pojedinačne pobjede (b.)[I] | 12 |
Timske pobjede[II] | 4 |
Plasman (b.)[III] | 1. (1988/89.) |
Pobjede u disciplinama |
|
Medalje | |
Fusnote | |
| |
Aktualizirano | 20. 12. 2024. |
Službeni rezultati IBU | Olympedia | FIS |
Karijera
urediOlimpijske igre
urediOlimpijske igre | Poj. | Spr. | Šta. |
---|---|---|---|
Sarajevo 1984. (Biatlon) | 3 | 1 | 2 |
Calgary 1988. (Biatlon) | 6 | 20 | 6 |
Albertville 1992. (Biatlon) | 27 | 47 | 5 |
Kvalfoss je nastupio tri puta na olimpijskim igrama i to na: ZOI 1984, ZOI 1988. i ZOI 1992. Osvojio je jednu zlatnu, jednu srebrnu i jednu bronzanu medalju. Sve medalje je osvojio na ZOI 1984: bronzanu u utrci na 20 km, kada je s pet promašaja i zaostatkom od 2:09.7 min bio sporiji od zapadnonjemačkog biatlonca Petera Angerera; zlatnu u utrci na 10 km s dva promašaja i prednošću od 8.6 s u odnosu na zapadnonjemačkog biatlonca Petera Angerera; te srebrnu u štafeti s Oddom Lirhusom, Rolfom Storsveenom i Kjellom Søbakom, zaostavši 12.2 s iza sovjetske štafete u sastavu: Dmitrij Vasiljev, Jurij Kaškarov, Algimantas Šalna i Sergej Buljigin. Na tim igrama bio je zajedno s Peterom Angererom najuspješniji biatlonac.
Svjetsko prvenstvo
urediSvjetsko prvenstvo | Poj. | Spr. | Eki. | Šta. |
---|---|---|---|---|
1981. Lahti | 17 | 8 | 4 | |
1982. Minsk | 2 | 1 | 2 | |
1983. Antholz | 14 | 1 | 3 | |
1985. Ruhpolding | 26 | 2 | 4 | |
1986. Oslo | 25 | 12 | 5 | |
1987. Lake Placid | 17 | 41 | 4 | |
1989. Feistritz | 1 | 2 | 3 | |
1990. Minsk[a] 1990. Oslo[b] 1990. Kontiolahti[c] |
10 | 2 | 4 | |
1991. Lahti | 3 | 3 | 3 | |
1993. Borovec | 4 | 4 | 9 |
Eirik Kvalfoss je od SP 1981. do SP 1993. nastupio deset puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je tri zlatne, pet srebrnih i pet bronzanih medalja. Prvu medalje osvojio je na SP 1982: zlatnu u utrci na 10 km s dva promašaja i prednošću od 5.9 s u odnosu na drugoplasiranog Franka Ullricha, prvu srebrnu u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 33.3 s u odnosu na pobjednika Franka Ullricha, a drugu u štafeti s Kjellom Søbakom, Rolfom Storsveenom i Oddom Lirhusum sa zaostatkom od 1:07.8 min u odnosu na istočnonjemačku štafetu u sastavu: Mathias Jung, Matthias Jacob, Frank Ullrich i Bernd Hellmich. Na SP 1983. osvojio je dvije medalje: zlatnu u sprintu na 10 km s dva promašaja i zaostatkom od 18.9 s u odnosu na drugoplasiranog zapadnonjemačkog biatlonca Petera Angerera i bronzanu u štafeti, s Kjellom Søbakom, Øivindom Nerhagenom i Oddom Lirhusum sa zaostatkom od 4:38.6 min u odnosu na sovjetsku štafetu u sastavu: Sergej Buljigin, Algimantas Šalna, Jurij Kaškarov i Pjotr Miloradov. Na SP 1985. u utrci na 10 km osvojio je treću srebrnu medalju s jednim promašajem i zaostatkom od 50.9 s u odnosu na pobjednika istočnonjemačkog biatlonca Frank-Peter Roetsch. Naredne medalje osvojio je tek na SP 1989: zlatnu na na 20 km ispred Fennea Gislea i Fritza Fischera, srebrnu na na 10 km s jednim promašajem i zaostatkom od 5.4nbsp;s u odnosu na drugoplasiranog Franka Franka Lucka i bronzanu u štafeti, s Geirom Einangom, Sylfestom Glimsdalom i Gisleom Fenneom sa zaostatkom od 48.06 s u odnosu na istočnonjemačku štafetu u sastavu: Frank Luck, André Sehmisch, Birk Anders i Frank-Peter Roetsch. Na narednom prvenstvu osvojio je srebrnu medalju u utrci na 10 km s dva promašaja i zaostatkom od 10.9nbsp;s u odnosu na pobjednika Marka Kirchnera. Na SP 1991 osvojio je tri bronzane: u sprintu na 10 km s dva promašaja i zaostatkom od 39.8nbsp;s u odnosu na pobjednika Marka Kirchnera; u utrci na 20 km s dva promašaja i zaostatkom od 32.6nbsp;s u odnosu na pobjednika Marka Kirchnera i u štafeti, s Geirom Einangom, Jon Åge Tyldum i Gisleom Fenneom sa zaostatkom od 1:36.36 s u odnosu na njemačku štafetu u sastavu: Ricco Groß, Frank Luck, Mark Kirchner i Fritz Fischer.
Svjetski kup
urediPlasman u Svjetskom kupu | |||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1980/81. | 1981/82. | 1982/83. | 1983/84. | 1984/85. | 1985/86. | 1986/87. | 1987/88. | 1988/89. | 1989/90. | 1990/91. | 1991/92. | 1992/93. | 1993/94. |
4 | 8 | 2 | 3 | 7 | 9 | 8 | 2 | 1 | 2 | 12 | 20 | 32 |
Prvi nastup Kvalfossa u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1980/81. u Antholzu 22. januara 1980. u utrci na 10 km kada je pobjedio ipred finskog biatlonca Mäkikyröja Toivoa. Ukupno je pobijedio 14 puta u utrkama Svjetskog kupa, u sezoni 1988/89. je pobijedio u ukupnom plasmanu, a sezoni 1987/88. i u sezoni 1989/90. je bio drugi u ukupnom plasmanu.
Prestanak karijere
urediAktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 1994.
Nagrade
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
Privatni život
urediOvaj odlomak potrebno je proširiti. |
Napomene
urediReference
uredi
Vanjski linkovi
uredi- Eirik Kvalfoss na sport365.com (Rezultati u biatlonu) (en)
Prethodi: | Nositelj zastave Norveške: Albertville 1992. |
Slijedi: |
Oddvar Brå Calgary 1988. |
Bjørn Dæhlie Lillehammer 1994. |