Giorgione

Giorgione (Đorđone) pravog imena Giorgio da Castelfranco (1477.-1510, Venecija, Italija), jedan od najznačajnijih umjetnika visoke renesanse u Veneciji. Girgione je poznat po mistično poetskom kvalitetu svojih djela. Zbog oskudnog opusa i manjka podataka o njegovom identitetu i životu, Giorgine je jedna od namisterioznijih figura u historiji evropske umjetnosti.

Giorgione
Autoportret kao David, 1500.-1510.
Rođenje	1477. Italija
Smrt	1510. Venecija, Italija
Period	Visoka renesansa
Vrsta umjetnosti	slikarstvo
Djela	Oluja Usnula Venera Tri filozofa

Godine njegovog rođenja i smrti zabilježio je Giorgio Vasari u svom djelu "Životi slavnih slikara, skulptora i arhitekata". Vasari spominje da je Giorgione umro mlad u Veneciji od kuge i da je "...bio odgojen u Veneciji i trajno se bavio stvarima ljubavi".

Slikarstvo je učio, zajedno sa Titianom, u radionici Giovanna Bellinija u Veneciji. Kod Bellinija preuzima i razvija boju kao glavno sredstvo poetskog izraza i dubokih maglovitih prikaza pejzaža, obogaćenih mitološkim prizorima.

U svom kratkom životu Giorgione je izradio niz remek djela koja su obilježila period procvata venecijanskog renesansnog sliakrstva. Pored tehničke vještine, ove slike se odlikuju poetskom fantazijom i darom za odabir kolorita. Bio je prvi umjetnik koji je slikao figure u pejzažu i žanr scene bez vjerske ili historijske pozadine. Bogata simbolika njekih njegovih djela ostaje neobjašnjiva ("Oluja", "Tri filozofa").

Djela

Danas mu se sa sigurnošću može pripisati samo nekoliko slika, niti jedno njegovo djelo nije potpisano. I legendarna slava i zagonetnost stvorile su od njega mit i sasvim krivu sliku, pripisujući mu neke radove koji su bili ispodd njegove razine. Zbog njegovog značaja i uticaja koji je ostavio na Titiana, kao i na cjelokupno renesansno slikarstvo, napori mnogih historičara kretala su se upravo s ciljem da se pouzdano utvrde Giorgionovi radovi. Neke od negovih slika dovršili su drugi umjetnici, a njegov manir slikara je često kopiran. Veoma je teško razlikovati Giorgionov stil od stila mladog Titiana, koji je nakon smrti Giorgiona dovršio njegove radove. Sve ovo je doprinjelo da je teško izvršiti atribuciju njegovih djela.

1504. godine izradio je oltarsku sliku "Madone sa djetetom i svecima". Godine 1505. vratio se u Veneciju gdje je izradio brojne freske na fasadama, uključujući i oslikavanje pročelja Fondaco dei Tedeschi, koji je sve do 16. vijeka bio velika likovna senzacija, no od njega su danas ostali samo fragmenti u djelima kasnijih grafičara.

Danas mu se sa sigurnošću mogu pripisati: "Oltarna slika Madona na prijestolju sa sv. Liberaleom i sv. Franjom" (u crkvi u Kastelfranku); "Salamonov sud"; "Tri filozofa"; "Portret mladića"; "Portret mlade djevojke"; "Oluja"; "Koncert u prirodi"., "Usnula Venera" (koju je vjerovatno završio Titian zbog Giorgionove iznenadne i prerane smrti).

Galerija

• 
  Usnula Venera, ulje na platnu, oko 1501. godine
• 
  Solomonov sud, ulje na platnu, oko 1505.
• 
  Laura, ulje na drvetu, oko 1506.
• 
  Madona na prijestolju sa sv. Liberaleom i sv. Franjom, crkva u Kastelfranku, 1504.
• 
  Tri filozofa, ulje na platnu, 1507-08.
• 
  Oluja, 1508. godine]]
• 
  Kocert u polju, ulje na platnu, oko 1510.
• 
  Poklonstvo pastira, ulje na platnu, 1500-1510.

Vanjski linkovi

• Giorgione Works Online (en)
• Web Gallery of Art (en)