Krunica (botanika)
Krunica (latinski: corolla) kod biljaka predstavlja modificirane listove koji okružuju reprodukcijski dio cvijeta. Krunični listići ili latice često su jarkih boja ili neobično oblikovani, što pospješuje privlačenje oprašivača. Latice praćene su obično još jednim krugom posebnih listova pod nazivom čašični listići, koji zajedno čine čašicu (calyx), a leže tik ispod krunice. Čašica i krunica skupa čine cvijetni omotač. Kada se latice i čašični listići cvijeta teško razlikuju, sveukupno se nazivaju tepali ili perigon. Primjeri biljka kod kojih je prikladan termin tepal uključuju rodove kao što su aloja Aloe i tulipani (Tulipa). Nasuprot tome, rodovi kao što su Rosa i grah (Phaseolus) imaju dobro istaknutu čašicu i latice. Kada neizdiferencirani čašični listići nalikuju laticama, ta pojava naziva se "petaloid", kao kod petaloidnih monokotiledona, reda monokotoledona sa tepalima jarkih boja. Oni uključuju red Liliales, što je alternativno ime ljiljanskih monokotiledona.[1][2]
Iako su latice obično najupadljiviji dijelovi za životinje-oprašivače cvjetnica, anemofilne vrste (koje oprašuje vjetar), kao što je slučaj u porodici trava, ili imaju vrlo male latice ili ih uopće nemaju.
Krunica
uredi
Ulogu krunice u evoluciji biljaka proučavao je intenzivno Charles Darwin i postulirao teoriju o nastanku izduženih krunica i krunične cijevi.[3]
Ako su latice u krunici međusobno slobodne, biljka je polipetalna ili horipetalna; ako su barem djelomično spojene, krunica se zove gamopetalna ili simpetalna. Kod nekih biljaka krunica formira cijev.
Varijacije
uredi
Latice mogu se jako razlikovati u različitim vrstama. Broj latica u cvijetu može odražavati tragove klasifikaciji biljaka. Naprimjer, cvjetovi eudikotiledona (najveće skupine dikotiledona) najčešće imaju četiri ili pet latica, a monokotiledone imaju tri ili šest latica, iako postoje mnogi izuzeci od ovog pravila.[4]
Latična petlja (pršljen) ili krunica može biti radijalna ili bilateralno simetrična (vidi simetrija u biologiji i cvjetna simetrija). Ako su sve latice u biti identične po veličini i obliku, za cvijet kaže se da je pravilni ili aktinomorni (što znači zrakasto formiran). Mnogi cvjetovi su simetrični u samo jednoj ravnini (tj. simetrija je bilateralna) i zovu se nepravilni ili zigomorfni, što znači u vidu "jarma" ili "parno-formirani"). U nepravilnim cvjetovima, ostali cvjetni dijelovi mogu se mijenjati iz pravilnognog oblika, ali latice pokazuju najveći otklon od radijalne simetrije. Primjeri zigomorfnih cvjetova mogu se vidjeti kod orhideja i članova porodice Fabaceae (grašaka)
Kod mnogih biljaka iz porodice kompozite ili Asteraceae, kao što su suncokreti (Helianthus annuus, npr.), ukupna cvjetna glava sastoji se od zrakastih cvjetova. Svaki zrakasti cvjetić anatomski je pojedinačan, sa jednom velikom laticom. Cvjetovi u središtu diska obično nemaju ili imaju jako smanjene latice. U nekih biljkaka, kao što je Narcis (rod Narcissus), donji dijelovi latica ili tepali su spojeni tako da formiraju cvjetni kup (hipantij) iznad jajnika, a iz kojeg produžuju se odgovarajuće latice.[5]
Latica sastoji se često od dva dijela: gornji, širi dio, sličnan oštrici, pod nazivom ud ili ekstremitet i donji dio, uski, list sličan peteljci, pod nazivom kandža ili ostruga. Kandže su razvijene u laticama cvjetova porodice Brassicaceae, kao što su kod vrste Erysimum cheiri[6] Uvodnii i dalji razvoj latica ispoljava veliki izbor osebujnih obilježja.[7] Latice različitih vrsta biljaka variraju u boji ili u nijansama boja, kako u vidljivom, tako i u ultraljubičastom dijelu spektra. Takvi obrasci često funkcioniraju kao vodiči za oprašivače, a poznati su kao nektarski vodiči, polenski vodiči i cvjetni vodiči.
Genetika
urediGenetička osnova formiranja latica, u skladu sa ABC modelom razvoja cvijeta, su da su čašični listići, latice, prašnici i karpel (plodni listić) modificirane verzije jednih od drugih. Čini se da su mehanizmi formiranja laticea do sada evoluirali vrlo malo puta (možda samo jednom), a nisu se razvijali u više navrata od prašnika.[8]
Značaj oprašivanja
urediOprašivanje je važan korak u seksualnoj reprodukciji viših biljaka. Polen proizvode muški dijelovi cvijeta ili muški organi jednodomnih cvjetova.
Polen se ne kreće sam od sebe i stoga su za oprašivanje neophodne životinje ili vjetar, kako bi raspršili polen u žig ilu stigmu (istog ili obližnjeg cvijeta]. Međutim, oprašivači su prilično selektivni u određivanju cvjetova koje oprašuju. Ovo razvija konkurenciju između cvjetova i pojavu da moraju osigurati podsticaje za privlačenje oprašivača (osim ako je cvijet samooplodni ili se oprašuje vjetrom). Latice imaju glavnu ulogu u konkurenciji za privlačenje oprašivače. Ubuduće disperzija oprašivanja mogla bi se pojaviti kao uvjet za opstanak mnogih vrsta cvjetnica. može
Funkcije i uloga latica
urediLatice imaju različite funkcije i uloge, ovisno o vrsti biljke. Općenito, latice djeluju kao zaštita nekih dijelova cvijeta i za privlačenje/odbijanje specifičnih oprašivača.
- Funkcija latica
Za funkcionalnost je značajno pozicioniranje cvjetnih latica u krunici, npr. ljutić ima sjajne žute latice cvijeta koje sadrže smjernice među laticama u pomaganju oprašivačima pristup nektaru. Oprašivači imaju sposobnost da odrede specifične cvjetove koje žele/mogu oprašivati.[9] Using incentives flowers draw pollinators and set up a mutual relation between each other in which case the pollinators will remember to always guard and pollinate these flowers (unless incentives are not consistently met and competition prevails).[10]
Miris
urediLatice mogu proizvoditi različite mirise koji su poželjni oprašivačima i/ili odbijaju nepoželjne oprašivače. Neki cvjetovi mogu imitirati mirise koje proizvode drugi materijali, kao što je raspadajuče meso, koji privlače specifične oprešivače.[11]
Boja
urediU različitim laticama koriste se razne osobine boja koje bi mogle privući oprašivače koji imaju loše mirisne sposobnosti ili samo izlaze u određenim dijelovima dana. Neki cvjetovi mogu promijeniti boju latica kao međusobni signal oprašivačima za pristup ili odvraćanje.[12]
Oblik i veličina
urediOblik i veličina cvijeta/latica je važna u izboru vrste oprašivača koji su im potrebni. Naprimjer, velike latice i cvjetovi će privući oprašivače sa velike udaljenosti i/ili da su i sami veliki.
Miris, boja i oblika latica zajedno imaju ulogu u privlačenju/odbijanju specifičnih oprašivača i stvaranja uslova za oprašivanje. Neki oprašivače uključuju insekte, ptice, šišmiše i vjetar. U nekim laticama, razlika može biti između gornjih suženih i stabljčasti baznih dijelova zvanih se kandža i širih distalnih dijelova koji nazivaju se oštrica. Često kandža i oštrica međusobno su spojene pod određenim uglom.
Tipovi oprašivanja
urediOprašivanje vjetrom
urediCvjetovi koji se oprašuju vjetrom često imaju male tupe latice i proizvode malo ili nimalo mirisa. Neki od tih cvjetova često nemaju latice uopće. Cvjetovi koji ovise o ovakvom oprašivanju proizvode velike količine polena, jer većina raspršenog ne dospijeva do drugih cvjetova iste vrste.[13]
Privlačenje insekata
urediZa privlačenje insekata, cvjetovi imaju različite regulatorne mehanizme. Jedan takav koristan mehanizam je prisustvo upadljivih boja. Insekti kao što su pčele ili leptiri mogu vidjeti ultraljubičaste oznake koje se nalaze na ovim cvjetovima, djelujući kao atraktivno mehanizam koji nije vidljiv ljudskim okom. Mnogi cvjetovi sadrže razne dodatke i načine koji djeluju kao pomoć kod slijetanja gostujućih insekata i sluče za četkanje prašnika i tučka (dijelovi cvijeta). Jedan takav primjer je cvijet biljke Metrosideros excelsa , koji djeluje tako da regulira boju u drugačije nijanse. Taj cvijet ima male latice sa velikim svijetlo crvenim nakupinama prašnika.[12] Drugi mehanizam cvjetova za privlačenje insekata je upotreba mirisa koji je vrlo atraktivan za ljude, kao što imaju ruže, dok su neki vrlo mirisni za muhe jer imaju miris truhlog mesa. Tama je još jedan faktor kojem se cvjetovi prilagođavaju, jer boja nije vidljiva noću pa je stoga miris rješenje za cvjetove koji se oprašuju noću pomoću letećih insekata kao što su moljci.[12]
Privlačenje ptica
urediCvjetovi koje oprašuju ptice moraju biti dovoljno veliki i šareni da budu vidljiviji od okolnih prirodnih pejzaža. Takva biljke u prirodi uključuju: vrste roda Sophora, Phormium tenax , Clianthus puniceus i sl. Zanimljivo je da cvjetovi imaju mehanizam takvih prilagodbi da njihove latice mijenjaju boju i djeluju kao komunikacijski znak za ptice koje ih posjećuju. Primjer je drvenasta fuksija (Fuksija excorticata, kōtukutuku) koja, kada treba da se oprašuje, ima zelene latice, koje nakon toga mijenja u crvene koje su znak za ptice da prestanu dolaziti na cvijet.[12]
Privlačenje šišmiša
urediCvjetove mogu oprašivati i kratkorepi šišmiši. Primjer je Dactylanthus taylorii. Ova biljka raste pod zemljom, gdje parazitira na korijenju šumskog drveća. Iznad površine tla Dactylanthus ima samo bezbojne cvjetove, koji imaju prednost po sadržaju puno nektara i vrlo jakom mirisu. Ovi djeluju kao vrlo koristan mehanizam u privlačenju šišmiša.[14]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9. Pristupljeno 12. 2. 2014.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ L. Anders Nilsson (1988). "The evolution of flowers with deep corolla tubes". Nature. 334 (6178): 147–149. Bibcode:1988Natur.334..147N. doi:10.1038/334147a0.
- ^ Pamela S. Soltis; Douglas E. Soltis (2004). "The origin and diversification of angiosperms". American Journal of Botany. 91 (10): 1614–1626. doi:10.3732/ajb.91.10.1614. PMID 21652312. Arhivirano s originala, 21. 6. 2010. Pristupljeno 22. 1. 2017.
- ^ Simpson, Foster (2014):[http://plant-phytography.blogspot.ca/2012/10/hypanthium-cup-shaped-or-tubular.html Hypanthium.
- ^ Flower|url=http://eb11.co.uk/index.php?p=FLOWER35747-h.htm%7Cfirst=%7Clast=%7Cvolume=10[mrtav link]: Evangelical Church – Francis Joseph I.|pages=}}
- ^ Sattler, R. 1973. Organogenesis of Flowers. A Photographic Text-Atlas. University of Toronto Press.
- ^ Rasmussen, D. A.; Kramer, E. M.; Zimmer, E. A. (2008). "One size fits all? Molecular evidence for a commonly inherited petal identity program in Ranunculales". American Journal of Botany. 96 (1): 96–109. doi:10.3732/ajb.0800038. PMID 21628178.
- ^ Cares-Suarez, R, Poch, T, Acevedo, R.F, Acosta-Bravo, I, Pimentel, C, Espinoza, C, Cares, R.A, Munoz, P, Gonzalez, A.V, Botto-Mahan, C (2011) Do pollinators respond in a dose-dependent manner to flower herbivory?: An experimental assessment in Loasa tricolor (Loasaceae). Gayana Botanica, Volume 68, Pages 176-181
- ^ Chamberlain S.A; Rudgers J.A (2012). "How do plants balance multiple mutualists? Correlations among traits for attracting protective bodyguards and pollinators in cotton (Gossypium)". Evolutionary Ecology. 26: 65–77. doi:10.1007/s10682-011-9497-3.
- ^ More, M, Cocucci, A.A, Raguso, R.A (2013). "The importance of oligosulfides in the attraction of fly pollinators to the brood-site deceptive species Jaborosa rotacea (Solanaceae)". International Journal of Plant Sciences. 174: 863–876. doi:10.1086/670367.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ a b c d Science Learning Hub. (2012). The University of Waikato. "Attracting pollinators". Date Retrieved: August 2013. [1] Arhivirano 3. 12. 2016. na Wayback Machine
- ^ Donald R. Whitehead (1969). "Wind Pollination in the Angiosperms: Evolutionary and Environmental Considerations". Evolution. 23 (1): 28–35. doi:10.2307/2406479.
- ^ Physics.org (2012). University of Adelaide. "Flightless parrots, burrowing bats helped parasitic Hades flower". Date Retrieved August 2013. [2]
Dopunska literatura
uredi- Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Foster, Tony. "Botany Word of the Day". Phytography. Pristupljeno 27. 11. 2014.
Vanjski linkovi
uredi
- ^ Graham S. W., Barrett S. C. H. (2004): Phylogenetic reconstruction of the evolution of stylar polymorphisms in Narcissus (Amaryllidaceae). American Journal of Botany|date, 91 (7): 1007–1021|doi=10.3732/ajb.91.7.1007.