Rusi

Rusi su narod koji pripada istočnoslavenskoj jezičnoj grupi s oko 145 miliona pripadnika (postoje i izvori koji navode različit broj pripadnika) prije svega u Rusiji, gdje čine 79,8% ukupnog stanovništva.

Grupa ruske djece

Rusi su najbrojniji slavenski narod (slijede ih Poljaci i Ukrajinci) a ujedno i najbrojniji narod Evrope.

Ime i porijeklo

Podloga za ovaj etnonim, "rus", prvobitno se odnosila na Varjage (njem.:"Waräger", ruski:"Varjagi") koji su poticali iz Skandinavije i bili gornji sloj (osnivači) Kijevske Rusije, prve države istočnih Slavena (usporedba: finski "Ruotsi"="Šveđani") da bi se kasnije prenijelo na svo istočnoslavensko stanovništvo Kijevske Rusije. Što se tiče imena 'Rusi' treba spomenuti i legendu o tri brata poznata pod imenima Čeh, Leh i Rus. Ovi (navodi papa Pio, a njega i Tihomir Cipek) se dokopaše vlasti nad Česima (Čeh), Lesima /Poljacima/ (Leh) i Rusima (Rus) i nametnuše im svoja imena. Ovi posljednji bili su nazivani prije imenom Moskoviti (vidi više). U vrijeme cara Petra Velikog naziv Moskoviti (Moskovi, Moskalji) je napušten a preuzeto je ime Rusi i Rusija. Rusi su Ukrajince Kijevske Rusije počeli nazivati Malorusi, za razliku od sebe, Velikih Rusa, ili jednostavno Rusa ("ruskije"), dok je Moskovija postala 'Rossija' (Rusija).

Porijeklo

Ruska krznena kapa-ušanka sa poklopcima za uši, pogodna hladnoj ruskoj klimi.

Prva plemena na teritoriji buduće Moskve javljaju se u neolitu. Najstariji tragovi naselja na tom području potječu iz trećeg milenijuma prije nove ere.

U drugoj polovini prvog milenija naše ere, slavenska plemena su se naselila u blizini Moskve, posebno Vjatiči (Вятичи ili Vjatichi), koji su činili jezgro buduće moskovske populacije. Ovo pleme kasnije postaje poznato kao Moskalji ili Moskoviti. Prvi zabilježeni spomen Moskve kao grada potječe iz starog manuskripta iz 1147. godine. Princ Juri Dolgoruki (Юрий Долгорукий; Yury Dolgoruky) je 1156. godine izgradio obrambene strukture oko grada i opkolio ga.

U formiranju kasnijih ruskih identiteta, vjerojatno je odigrala ulogu i skupina Anti, koja je naseljavala područje između rijeka Dnjepra i Dnjestra od 4. do 6. stoljeća. Oni su živjeli zajedno s drugim slavenskim plemenima, ali su nestali, a njihova sudbina ostaje nepoznata. Moguće je da su asimilirani od strane drugih slavenskih grupa. Postoji i hipoteza da su današnji Andi, jedan od kavkaskih naroda, potomci drevnih Anta, zadržavajući ime koje se transformiralo u Andi.

Početak formiranja ruske države označen je pojavom Rjurika (preminuo 879.), osnivača dinastije Kijevske Rusije. Rurik je doveo sa sobom skandinavske plaćene ratnike poznate kao Varjage i uspostavio se u Novgorodu oko 860. Njegov nasljednik Oleg (882.-912.) istjerao je Hazare iz Kijeva i osnovao Kijevsku Rusiju. Dinastija Rurika trajala je sve do 1598. godine, kada je umro posljednji car Fjodor. Tokom Olegove vladavine, istočno-slavenska plemena su bila podložna vlasti Kijevske Rusije.

Kratka historija

Nikola II, posljednji ruski car

Snimak što ga je Sergej Mihailovič Prokudin-Gorskii snimio negdje ranih desetih godina 20. vijeka.

Osnivanjem prve ruske dinastije negdje 862. u evropsku Rusiju počinju dolaziti skandinavska plemena koja prate vodene tokove Baltičkog i Crnomorskog sliva. Plemena su ujedinjena širenjem kršćanstva u 10. i 11. vijeku. Kršćanstvo prvi prihvata Vladimir, praunuk Olgina, rođen 956. i kršten 988. Tokom 11. vijeka sva moć centralizovana je u Kijevu. S istoka je prijetila opasnost od Mongola. Godine 1240. Kijev su Mongoli razorili, koje je vodio Batu Kan. Razoreni su svi gradovi Kijevske Rusije osim Novgoroda i Pskova. Mongolsko carstvo raširilo se preko azijskog kontinenta i Rusije pod vladavinom Zlatne Horde. Ruska teritorija rascjepkana je na brojne malene kneževine. Moskva postaje provincijalno središte i središte kršćanske pravoslavne crkve. U 15. vijeku knez Ivan III. zadobio je Novgorod i Tver izbacivši Mongole. Ivan IV. Grozni (1533-84), prvi ruski car, osniva državu Rusiju koja ostaje srednjovjekovna sve do Petra Velikog (1689-1725), unuka Mihajla Romanova (1613-1645). Mihajlo Romanov navodno je zabranjivao pušenje i imao veoma oštre sankcije za prekršioce. Prvi put bi to bilo 60 udaraca po tabanima. Drugi put krivcu bi odjekli nos. Treća kazna –izgon u Sibir.

Petar Veliki uvodi reforme i pobjedom u bici na Poltavi 1709., širi ruske granice na zapad. Katarina Velika (1762-96) nastavila je Petrove posao šireći teritoriju na Krim, Ukrajinu, i dijelove Poljske.

U vrijeme Aleksandra I. (1801-25) Napoleon vodi ogromnu vojsku na Rusiju, njegove trupe doživjele su poraz 1812. Dvije vojske susrele se na polju Borodino, a Ruse je predvodio maršal Kutuzov. Oko 108.000 vojnika jee izgubilo živote. U Parizu, jesen 1815. ruski car Aleksandar I., austrijski Franjo I. i pruski kralj Fridrik Vilim III. potpisuju Svetu alijansu. Taj dokument kasnije su potpisali svi evropski monarsi osim britanskog regenta, sultana i pape. On govori o podršci koju će potpisnici pružiti jedan drugom u bilo kojem trenutku. Aleksandar II. granice Rusije širi sve do Pacifika i središnje Azije. Tada slijedi rat sa Japanom u kojem Rusi gube flotu i gotovo sve bitke.

U vrijeme Nikole II. završena je izgradnja trans-sibirske pruge (1916), a postepeno se javlja boljševizam. Cara Nikolu i njegovu porodicu nakon abdikacije ubijaju boljševici u Jekaterinburgu (1918.), a Sergej Mihailovič Prokudin-Gorskii (rođen u Muromu; Сергей Михайлович Прокудин-Горский) napušta Rusiju, i preko Norveške odlazi za Englesku da bi patentirao prvu kolor kameru. U Rusiji boljševici vrše nasilje i ubijaju, zavladali su komunisti. Dva dana prije Nove 1923. godine rađa se SSSR, 30. decembra 1922., za dvije godine umire Lenjin, a Trocki bježi u Meksiko, ali i tamo će ga stići ruka agenta, umire nasilno u Mexico Cityju (1940). Ruse čeka još jedan rat i Staljinovi / Iosif Vissarionovich Dzhugashvili/ (The Age of Totalitarianism: Stalin and Hitler) logori u Sibiru. On želi stvoriti posebno društvo i čovjeka Homo Sovieticus. Rusi i sve ostale narodnosti slabo će životariti na području SSSR-a. Tek svrgavanjem komunizma i sovjetske tvorevine u posljednjem desetljeću 20. vijeka ovi narodi, pa sa njima i Rusi, naći će put u bolju budućnost. Rusija i zemlje SSSR-a postat će samostalne nezavisne države.

Etnografija

Balalajka

Muzika i ples

Susjedni Ukrajincima, Rusi premda mnogo brojniji i jači bili su svakako pod kulturnim uticajem svojih rođaka, što se vidi i u materijalnoj i duhovnoj kulturi. Kozački uticaj vidimo sve od 15. do 20. vijeka. Najpoznatiji ples što ga danas imaju Rusi a porijeklom je od Ukrajinaca je hopak, popularan je među ruskim seljacima, kao i čuvenim kompozitorima (Modest Petrovič Musorgski i Petar Iljič Čajkovski. Od kozaka sa Tereka je i lezginka, dok je popularni 'czardas' (Csárdás) mađarskog porijekla, Mađari ga poznaju od 9. vijeka i plešu ga uz tárogató, moguće je da su ga oni posudili od Roma. Ovaj ples preuzeli i Jevreji (tzv Jevrejski čardaš ili Jewish Czárdás, a Rusi su ga sa sobom donijeli i u Ameriku. Popularni plesovi su također barynya, drobushki (step dance) uz tradicionalne muzičke instrumente garmoshka, treshotki, lozhki ili balalajku. Korobushka ili Korobeiniki je lirska narodna pjesma I ples, star oko 150 godina.

Poznati ruski instrumenti su: balalajka, domra, gusli (Гусли), kolyosnaya lira, donsloy ryley /autentični ruski hurdy-gurdy/, gudok, rozhok, zhaleika, volynka, svirel, kugikly, lozhki, treshchotki, kalyuki.

• Balalajka (Балалайка ).- Balalajka je ruska narodna gitara triangularnog oblika sa tri ili šest žica koje idu od klinova za podešavanje sve do baze instrumenta. Ona se spominje prvi put u dokumentima iz 17. vijeka (1688).
• Gudok (Гудок) jeste stari instrument sa tri žice, od kojih je jedna postavljena nešto više, i lukom. Gudok je poznat negdje od 12 vijeka. Možda i ranije, u 14 je modificiran.
• Treshchotki (Трещотка).- Vrsta su udaraljki, u stvari niz malenih pločica na uzici koje udaraju jedna u drugu i klepeću.
• Rozhok (Рожок) jeste narodna truba (trumpet) napravljena od goveđeg roga ili brezove kore.
• Zhaleika (Жалейка) jeste klarinet ili rog s cijevi, najuobičajeniji autentični ruski puhački instrument.
• Svirel (Свирель). je ruska zviždaljka ili flauta.
• Lozhki (Ложки) su vrsta udaraljki, posebno ukrašenih drvenih žlica.

Kuhinja

Boršč

O ruskoj kuhinji može se govoriti tek od 9. vijeka kada je slavenska populacija naučila peći hljeb od raži i kvasca za dizanje. Zapise o prvim receptima ostavili su monasi koji su u manastirima morali živjeti od plodova svog rada. Obrađivali su zemlju, lovili ribe, sakupljali gljive, bilje i voće, ali su i zapisivali svoje recepte u 'knjigu kuvanja'. Jedno od najpoznatijih ruskih jela je juha od kupusa poznata kao šči (Щи), u koju se po današnjem receptu stavljaju još i mrkva, korijen celera, luk, krompir i drugo. Od tradicionalnih pića najpoznatija su kvas i vodka.

Staro-ruska kuhinja sastojala se uglavnom od mesa, ribe, divljači, povrća i sakupljačkih plodova, kao što su gljive i divlje voće i bobice. Raž je tradicionalna u pripremi hljeba, dok se pšenica koristi tek u novije vrijeme. Juhe su veoma popularne, uz šči, tu je i rassolnik (Рассольник). Riba je također popularna, u staroj ruskoj kuhinji slatkovodna riba bila je gost samo na carskim i bojarskim stolovima, delicije napose bijahu losos i jesetra. Posebno je na cijeni kavijar, kojega je narod jeo sa octom, paprom i lukom. Najčešće jelo starih Rusa bijaše crveno meso (govedina), te bravetina i svinjetina. Konzumacija nekih vrsta mesa u to vrijeme bila je striktno zabranjena, najprije meso divljeg zeca, no zato su na raspolaganju imali meso divljih ptica, među kojima i labuda i ždrala, crnog tetrijeba i jarebica.

Moskovski period U vrijeme takozvane Moskovije i Moskalja, bile su dvije kuhinje, ona za bogate, i jedna za siromašne. Hrana običnih ljudi bila je jednostavna, no zato su bogataši uživali u posebnim specijalitetima, naročito u vrijeme kakvih blagdana.

Novije doba.- U vrijeme Petra Velikog i Katarine Velike počinje njihova kulinarska tradicija ali i počinju prihvaćati neka zapadnoevropska jela, kao što su sendviči, francuski i holandski sirevi, šunka, itd.

Seoska arhitektura

Tradicionalno rusko selo sastoji se od drvenih kuća. Drvo je najuobičajeniji materijal za gradnju jer Rusija njime i obiluje. Od drveta se grade i crkve, i kuće za kupanje i drugi ekonomski objekti. Tipična kuća na farmi 'izba' javlja se u 3 regionalna tipa, ekonomske zgrade prave četvrtasto dvorište i ograđene su niskom drvenom ogradom. U sjevernim dijelovima Rusije sporedne strukture vežu se na glavnu, dok su na jugu svaka zasebno. Varijacije izbe se očitavaju u broj veličini i broju zidova. Piatstenok (peterozidni) ima ekstra zid koji dijeli dnevni od skladišnog prostora. Glavna soba ima i veliku glinenu peć koja zagrijava jedinu prostoriju kuće, a koju nema 'klet', građevina sa četiri zida, vrlo jednostavne drvene strukture.

Populacija

U drugim državama-slijednicama SSSRa postoje velike ruske manjine, kao naprimjer u Ukrajini, Bjelorusiji, Kazahstanu, Kirgistanu, Letoniji, Litvi, Estoniji kao i u SADu i Australiji. U Narodnoj Republici Kini su Rusi službeno priznati kao manjina, oni tamo žive već generacijama. Oni u Kini žive na sjeveru Xinjianga (uključujući Ürümqi) i u Heilongjiangu. Od kraja SSSRa dolazi ponovo do velikih useljavanja, kako Rusa u Kinu, tako i Kineza u Rusiju. U vrijeme Carske Rusije kao i za vrijeme Sovjetskog Saveza, podsticano je naseljavanje Rusa na cijelo područje tadašnje države. Nakon sloma, Rusi se vraćaju na područje današnje Ruske Federacije.

Također pogledajte

• Slaveni
• Ukrajinci
• Bjelorusi
• Slavenska mitologija

Vanjski linkovi

• Introduction to Russian Culture (Linkovi)