Rusinski jezik
istočnoslavenski jezik
Rusinski jezik (ponegdje se navodi kao istočnorusinski; ISO 639-3: rue) je istočnoslavenski jezik jezik koji se govore Rusini uglavnom u zapadnoj Ukrajini, kao i u susjednim regijama Slovačke i Poljske, a pisan je ćiriličnim pismom.[10]
| Rusinski jezik русинськый язык; руски язик | |
|---|---|
 | |
| Jezička porodica | |
| Broj govornika | oko 624.000 Ukrajina – 560.000 Slovačka – 38,679[1] Srbija – 15,626[2] Poljska – 10,000[3] Hrvatska – 2,337[4] Mađarska – 1,113[5] Češka – 777[6] |
| Službeni status | |
| Služben u |  Srbija |
| Manjinski jezik u |  Bosna i Hercegovina,[7]  Hrvatska,[7]  Češka,[7]  Mađarska,[7][8]  Poljska,[7][9]  Rumunija,[7]  Slovačka,  Ukrajina, |
| Jezički kod | |
| ISO 639-3 | rue |
| Linguasphere | 53-AAA-ec |
| Glottolog | rusy1239 |
| Karta | |
 Rusinski je klasifikovan kao ugrožen po klasifikaciji UNESCO Atlas svjetskih ugroženih jezika | |
| Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika | |
Prema procjeni iz 2000. godine, u Ukrajini ovaj jezik govori oko 560.000 ljudi i ukupno 623.960 u svijetu. U Slovačkoj živi 24.200 govornika ovog jezika gdje je 60% Rusina asimilirano u Slovake - jezično i kulturno. Podatak za Bjelorusiju nije dostupan. Većina govornika živi u oblasti poznatoj kao Karpatska Rutenija koja se proteže od Zakarpatja, na zapadu do istočne Slovačke i jugoistočne Poljske.[11]
U južnoslavenskim zemljama govori se zapadna varijanta Rusinskog jezika gdje ga se naziva zapadnorusinskim, ali ovaj jezik, tačnije mikrojezik nije priznat kao poseban jezik i nema svoj kodni naziv. Rusinskim jezikom govore etnički Rusini, koji naseljavaju panonsko rusinsko lingvističko ostrvo u Vojvodini, Srbija,[11] kao i rusinska dijaspora širom svijeta.[12][13]
Institut za rusinski jezik i kulturu osnovan je u Prešovu 1993. godine. Rusinski književni jezik je kodifikovan i priznat u Slovačkoj 1995. godine. Priznala ga je državna vlada i akademici u Bratislavi.
Prema Evropskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima, rusinski je zvanično priznat kao zaštićeni manjinski jezik od strane Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Mađarske, Rumunije, Poljske, Srbije i Slovačke.[7]
Kategorizacija rusinskog jezika kao jezika ili dijalekta izvor je kontroverzi.[14] Češki, slovački i mađarski, kao i američki i neki poljski i srpski lingvisti ga tretiraju kao poseban jezik[15] (sa sopstvenim ISO 639-3 kodom), dok drugi naučnici (u Ukrajini, Poljskoj, Srbija i Rumunija) ga tretiraju kao dijalekt ukrajinskog.[16]
Reference
uredi- ^ "Number of population by mother tongue in the Slovak Republic at 1. 1. 2021". Statistical Office of the Slovak Republic. Arhivirano s originala, 21. 1. 2022. Pristupljeno 21. 1. 2022.
- ^ Republic of Serbia, Republic Statistical Office (24. 12. 2002). "Final results of the census 2002" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 6. 3. 2009. Pristupljeno 16. 12. 2010.
- ^ "Home" (PDF). Central Statistical Office of Poland. Arhivirano s originala (PDF), 16. 1. 2013. Pristupljeno 22. 3. 2012.
- ^ "Republic of Croatia – Central Bureau of Statistics". Crostat. Arhivirano s originala, 27. 5. 2006. Pristupljeno 5. 9. 2010.
- ^ "1.28 Population by mother tongue, nationality and sex, 1900–2001". Hungarian Central Statistical Office. 2001. Arhivirano s originala, 20. 11. 2012. Pristupljeno 28. 2. 2012.
- ^ "Obyvatelstvo podle věku, mateřského jazyka a pohlaví". Arhivirano s originala, 27. 6. 2015. Pristupljeno 2. 11. 2012.
- ^ a b c d e f g Council of Europe 2021.
- ^ "Implementation of the Charter in Hungary". Database for the European Charter for Regional or Minority Languages. Public Foundation for European Comparative Minority Research. Arhivirano s originala, 27. 2. 2014. Pristupljeno 16. 6. 2014.
- ^ "I Raport dla Sekretarza Rady Europy z realizacji przez Rzeczpospolitą Polską postanowień Europejskiej karty języków regionalnych lub mniejszościowych" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 1. 7. 2014. Pristupljeno 28. 4. 2019.
- ^ Pugh 2009, str. 7.
- ^ a b Pugh 2009, str. 3.
- ^ Magocsi i Pop 2005, str. 267-281.
- ^ Kushko 2007, str. 111-132.
- ^ Moser 2016, str. 124-139.
- ^ Bernard Comrie, "Slavic Languages," International Encyclopedia of Linguistics (1992, Oxford, Vol 3), pp. 452–456.
Ethnologue, 16th edition - ^ George Y. Shevelov, "Ukrainian," The Slavonic Languages, ed. Bernard Comrie and Greville G. Corbett (1993, Routledge), pp. 947–998.
Izvori
uredi- Bunčić, Daniel (2015). "On the dialectal basis of the Ruthenian literary language" (PDF). Die Welt der Slaven. 60 (2): 276–289. Arhivirano (PDF) s originala, 24. 6. 2021. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- "Chart of signatures and ratifications of Treaty 148". Council of Europe. 16. 12. 2021. Arhivirano s originala, 15. 8. 2021. Pristupljeno 16. 12. 2021.
- Csernicskó, István; Fedinec, Csilla (2015). "Language and Language Policy in Transcarpathia between the Two World Wars" (PDF). Minority Studies: Demography, Minority Education, Ethnopolitics. 18: 93–113. Arhivirano (PDF) s originala, 20. 1. 2022. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Csernicskó, István; Fedinec, Csilla (2016). "Four Language Laws of Ukraine". International Journal on Minority and Group Rights. 23: 560–582. Arhivirano s originala, 17. 2. 2022. Pristupljeno 28. 6. 2021.
- Danylenko, Andrii (2009). "Myxajlo Lučkaj – A Dissident Forerunner of Literary Rusyn?". The Slavonic and East European Review. 87 (2): 201–226. Arhivirano s originala, 18. 2. 2022. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Дуць-Файфер, Олена (2019). "Писма – документы Світового Конґресу Русинів і Світовой Рады Русинів (1991–2019)". Річник Руской Бурсы. 15: 17–89. Arhivirano s originala, 18. 2. 2022. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Aleksandr Dmitrievich Dulichenko. Jugoslavo-Ruthenica. Роботи з рускей филолоґиї. Нови Сад 1995.
- Fejsa, Mihajlo P. (2018a). "Verb forms/constructions in the Prešov variant and the Bačka-Srem variant of the Rusyn language". Studia Slavica. 63 (2): 367–378. doi:10.1556/060.2018.63.2.16. S2CID 145920941. Arhivirano s originala, 18. 2. 2022. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Геровский Г.Ю. Язык Подкарпатской Руси – Москва, 1995
- Harasowska, Marta (1999). Morphophonemic Variability, Productivity, and Change: The Case of Rusyn. Berlin-New York: Mouton de Gruyter. ISBN 9783110157611. Arhivirano s originala, 24. 6. 2021. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Kushko, Nadiya (2007). "Literary Standards of the Rusyn Language: The Historical Context and Contemporary Situation". The Slavic and East European Journal. 51 (1): 111–132. JSTOR 20459424. Arhivirano s originala, 1. 9. 2020. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Taras Kuzio, "The Rusyn question in Ukraine: sorting out fact from fiction", Canadian Review of Studies in Nationalism, XXXII (2005)
- Magocsi, Paul R. (1988a). Carpatho-Rusyn Studies: An Annotated Bibliography. 1. New York: Garland. ISBN 9780824012144. Arhivirano s originala, 27. 7. 2020. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Magocsi, Paul R. (1988b). Carpatho-Rusyn Studies: An Annotated Bibliography. 2. New York: Garland. ISBN 9780880334204. Arhivirano s originala, 2. 6. 2021. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Magocsi, Paul R. (1993). "Scholarly seminar on the codification of the Rusyn language (Bardejovské Kúpele, November 6–7, 1992)". Revue des Études Slaves. 65 (3): 597–599. Arhivirano s originala (PDF), 22. 11. 2022. Pristupljeno 30. 11. 2023.
- Magocsi, Paul R. (1995). "A new Slavic language is born" (PDF). Revue des Études Slaves. 67 (1): 238–240.[mrtav link]
- Magocsi, Paul R. (1996). "The Rusyn language question revisited" (PDF). International Journal of the Sociology of Language. 120: 63–84. doi:10.1515/ijsl.1996.120.63. S2CID 56325995. Arhivirano (PDF) s originala, 24. 6. 2021. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Magocsi, Paul R. (2015). With Their Backs to the Mountains: A History of Carpathian Rus' and Carpatho-Rusyns. Budapest-New York: Central European University Press. ISBN 9786155053467. Arhivirano s originala, 8. 12. 2020. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Magocsi, Paul R.; Pop, Ivan I., ured. (2005) [2002]. Encyclopedia of Rusyn History and Culture (2. rev. izd.). Toronto: University of Toronto Press.
- Magocsi, Paul R. The Rusyn Language: Recent Achievements and Challenges (PDF). Toronto: University of Toronto. Arhivirano (PDF) s originala, 17. 12. 2021. Pristupljeno 17. 12. 2021.
- Moser, Michael A. (2018). "The Fate of the Ruthenian or Little Russian (Ukrainian) Language in Austrian Galicia (1772–1867)". Harvard Ukrainian Studies. 35 (2017–2018) (1/4): 87–104. JSTOR 44983536. Arhivirano s originala, 5. 5. 2021. Pristupljeno 28. 6. 2021.
- Moser, Michael A. (2016). "Rusyn: A New-Old Language In-between Nations and States". The Palgrave Handbook of Slavic Languages, Identities and Borders. London: Palgrave Macmillan. str. 124–139. doi:10.1007/978-1-137-34839-5_7. ISBN 978-1-349-57703-3. Arhivirano s originala, 14. 1. 2020. Pristupljeno 16. 10. 2019.
- Plišková, Anna (2007). Rusínsky jazyk na Slovensku: Náčrt vývoja a súčasné problémy (PDF). Prešov: Metodicko-pedagogické centrum. Arhivirano (PDF) s originala, 20. 4. 2021. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Plishkova, Anna (2009). Language and National Identity: Rusyns South of Carpathians. Boulder: East European Monographs. Arhivirano s originala, 18. 2. 2022. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Pugh, Stefan M. (2009). The Rusyn Language. Munich, Germany: LINCOM GmbH. ISBN 978-3-89586-940-2. Arhivirano s originala, 15. 12. 2021. Pristupljeno 15. 12. 2021.
- Renoff, Richard; Reynolds, Stephen, ured. (1975). Proceedings of the Conference on Carpatho-Ruthenian Immigration, 8 June 1974. Cambridge, Mass.: Harvard Ukrainian Research Institute. ISBN 9780916458003. Arhivirano s originala, 24. 6. 2021. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- Rusinko, Elaine (2003). Straddling Borders: Literature and Identity in Subcarpathian Rus'. Toronto: University of Toronto Press. ISBN 9780802037114. Arhivirano s originala, 15. 5. 2019. Pristupljeno 28. 6. 2021.
- Zatkovich, Gregory. The Rusin Question in a Nutshell. OCLC 22065508.
Također pogledajte
uredi
Commons ima datoteke na temu: Rusinski jezik