Slavko Kvaternik
Slavko Kvaternik (Komorske Moravice, 25. august 1878 – Zagreb, 13. juni 1947) bio je hrvatski vojnik, političar i ratni zločinac. U Prvom svjetskom ratu je kao oficir služio vojsku Austro-Ugarske Monarhije. Po stvaranju Kraljevine SHS penzionisan je te se priključio Ustaškom pokretu. Po njemačkoj invaziji na Jugoslaviju 10. aprila 1941. je proglasio Nezavisnu državu Hrvatsku u kojoj je držao neke od najviših vojnih i političkih funkcija. Nakon penzionisanja 1942.[1] se povukao u Austriju te je po završetku Drugog svjetskog rata izručen vlastima Jugoslavije koje su ga 1947. osudile na smrt.
| Slavko Kvaternik | |
|---|---|
 Slavko Kvaternik u maršalskoj uniformi | |
| Rođenje | 25. august 1878. Komorske Moravice |
| Smrt | 13. juni 1947 (68 godina) Zagreb |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Titule | Vitez |
| Služba | 1896–1918. 1918–1921. 1941–1942. |
| Čin |  potpukovnik vojskovođa |
| Ratovi | Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat |
| Vojska |  Austro-Ugarska vojska Kraljevska jugoslavenska vojska Hrvatsko domobranstvo |
| Odlikovanja | Željezni križ I. stepena Željezni trolist I. stepena Veliki križ mađarskog reda za zasluge s krunom kralja Stjepana Veliki križ njemačkog orla |
Rani život
urediRođen je u Moravicama (tada Komorske Moravice) u Kraljevina Hrvatskoj i Slavoniji 25. avgusta 1878, od Ljudevita, poštara, i njegove supruge Marije (rođene Frank), koja je Njemica, porijeklom iz Bavarske i katolik po vjeri.[2]
Slavko Kvaternik oženio se Olgom Frank, kćerkom Josipa Franka, hrvatskog nacionalističkog političara jevrejskog porijekla, koji je prešao iz judaizma u rimokatolicizam. Njihov sin Dido je bio pripadnik ustaša. Krajem avgusta 1941. Olga Frank je izvršila samoubistvo, vjerovatno zbog svog jevrejskog porijekla i uloge njenog muža, a (posebno) sina Didone, u NDH.[3]
Školovao se na vojnoj akademiji, Kvaternik je služio u Austrougarskoj vojsci kao ađutant (1914–1916) feldmaršala Svetozara Boroevića za vrijeme Prvog svjetskog rata, a odlikovan je njemačkim Gvozdenim krstom I klase (1918). Godine 1918. pristupio je novoformiranom Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba, postavši načelnik Glavnog generalštaba. Krajem godine Kvaternik je zapovijedao hrvatskim postrojbama tijekom uspješne okupacije Međimurja 1918.
Drugi svjetski rat
urediNakon Njemačke invazije na Kraljevinu Jugoslaviju 6. aprila 1941, ustaše su formirale vladu s Ante Pavelićem kao vođom. Četiri dana kasnije Kvaternik je proglasio osnivanje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i formirao prvu ustašku vladu. Istovremeno, na Kvaternikov zahtjev, Vladko Maček (vođa Hrvatske seljačke stranke, koji je odbio saradnju s Nijemcima kada su tražili da vodi novu naciju) poručio je narodu da sarađuje s novim režimom.
Kvaternik je u to vrijeme bio vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga. Nosio je titulu maršala. Bio je drugi najmoćniji čovjek u državi, iako je bio samo jedan od članova "Doglavnikovog vijeća". Hrvatsko domobranstvo je osnovano 11. aprila. Na ovom položaju je ostao do penzionisanja 4. januara 1943.[1]
Za vrijeme službe u NDH odlikovan je križem I. Reda Vojnog reda željeznog trolista. Ova nagrada mu je dala titulu viteza, koja se ponekad nalazi u njegovom imenu.
Smrt
urediNakon završetka Drugog svjetskog rata, Kvaternik su zaroblile snage američke vojske i izručenje Jugoslaviji. U Jugoslaviji mu je suđeno i osuđen na smrt za zločine pod režimom NDH. Pogubljen je vješanjem u Zagrebu 7. juna 1947.[4]
Dodatna literatura
uredi- Kisić-Kolanović, Nada (1996). "Drama vojskovođe Slavka Kvaternika" [The drama of general Slavko Kvaternik's life] (PDF). Časopis za suvremenu povijest (jezik: hrvatski). Croatian Institute of History. 28 (3): 379–397. Pristupljeno 21. 1. 2020.
Reference
uredi- ^ a b "Tko je tko u NDH", Minerva, Zagreb, 1997; ISBN 953-6377-03-9, str. 226–227.
- ^ Jareb, Eugen Dido Kvaternik. Uredio: Jere (1995). Sjećanja i zapažanja : 1925-1945 ; prilozi za hrvatsku povijest. Zagreb: Starčević. str. 265. ISBN 953-96369-0-6.
- ^ "Spomen područje Jasenovac: Slavko Kvaternik".
- ^ Skalman. "Nazi War Crimes Trials: Collaborators Trial (May-June 1947)". Jewish Virtual Library. Pristupljeno 15. 12. 2020.
Vanjski linkovi
uredi