Velebit
Velebit je najduža (145 km), iako ne i najviša planina u Hrvatskoj. Najviši vrh je Vaganski Vrh (1.757 m). Pripada Dinarskom gorju.
| Velebit | |
|---|---|
 Pogled na Velebit iz pravca Svetog Roka (Lika) | |
| Najviša tačka | |
| Visina | 1.757 m |
| Koordinate | 44°47′22″N 14°56′36″E / 44.78944°N 14.94333°E |
| Geografija | |
  Velebit | |
| Lanac | Dinaridi |
Pruža se uzduž Podvelebitskog kanala, dijela Jadranskog mora, od prijevoja Vratnik kod Senja na sjeverozapadu do kanjona rijeke Zrmanje na jugoistoku. S kopnene strane ga okružuju Ličko i Gacko polje.
Na Velebitu se nalaze i najdublji speleološki objekti u Hrvatskoj: trodijelna "Lukina jama" duboka je 1392 m, a "Slovačka jama" 1320 m.
Planina, premda značajna, sve je manja prepreka u komunikaciji sjevernih i istočnih dijelova Hrvatske sa srednjim i južnim dijelovima primorja Hrvatske. Uz Vratnik (698 m), najvažniji prijevoji preko kojih su sagrađeni putevi su Oštarijska vrata (928 m) između Gospića i Karlobaga i Prezid (766 m) između Gračaca i Obrovca. Savremena putna veza kroz Velebit ostvarena je tek 2003. otvaranjem tunela Sveti Rok. Uz obalu podno Velebita prolazi Jadranska magistrala koja je na tom dijelu poznata po velikom broju zavoja i čestom zatvaranju zbog bure tokom zime.
Zaštićena područja
uredi- Park prirode Velebit obuhvata najveći dio masiva planine Velebit i dolinu krške rijeke Zrmanje te je površinom najveće zaštićeno područje u Republici Hrvatskoj. Položaj Velebita, kao i njegova geološka građa, uticali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih. Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk.[1]
- Nacionalni park Sjeverni Velebit,
- Hajdučki i Rožanski kukovi, strogi rezervat prirode unutar nacionalnog parka Sjeverni Velebit
- Nacionalni park Paklenica.
- Svjetska baština - Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Evrope: Hajdučki i Rožanski kukovi i dijelovi nacionalnog parka Paklenica
- Mirila, Premužićeva staza, posebni rezervat Štirovača
- Međunarodni rezervat biosfere od 1978. god.
Za zaštitu su predložena i ova područja: Senjska draga, Nadžak bilo, Mali Rajinac, Veliki Kozjak, Štirovača II, Devčića tavani, Ramino korito, Dobri-bačića kuk, Budakovo brdo, Velinac i stablo obične jele. Šumarski list.
