Đulbešećerka
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Đulbešećerka (lat. rosa damascena), isto poznata kao đulberšećerka je vrsta ruža koja potiče iz Južna Azije naročito iz današnjeg Irana i Indije.
Cvijeće je poznato po svom finom mirisu, a komercijalno se bere zbog svog ulja u parfimerijama i za pravljenje ružine vode. Latice cvijeća su također jestive. Mogu se koristiti za aromatiziranje hrane, kao ukras i kao biljni čaj.[1]
Opis
urediĐulbešećerka je listopadni grm koji moža narasti do 2,2 metra visine, stabljike imaju guste, zakrivljene bodljikave i čvrste čekinje. Listovi su perasti, sa pet (rjeđe sedam) listića. Ruže su svijetlo do umjereno roze boje a mogu biti i svijetlo crvene. Ima relativno male cvjetove koji rastu u grupama.
Historija
urediRosa damascena je kultivirani cvijet koji ne raste samo u prirodi. Nedavna genetska istraživanja pokazuju da se radi o hibridu R. moschata i R. gallica ukrštenom sa polenom Rosa fedtschenkoana, što ukazuje na vjerovatno porijeklo iz područja Srednje Azije[2] ili Irana.[3]
Francuski krstaš Robert de Bri, koji je učestvovao u opsadi Damaska 1148 godine tokom drugog krstaškog rata, ponekad je zaslužan za donošenje ruže iz Damaska (današnja Sirije) u Europu. Latinsko Ime ruže odnosi se na grad Damask u Siriji, poznat po svom čeliku. U bosanski jezik naziv đulbešećerka dolazi od perzijskog naziva za ovu biljku koja glasi "gul" a na područje Bosne i Hercegovine dolazi za vrijeme Osmanlija.
Njezinu ljekovitu vrijednost je prvi zabilježio Islamski naučnin perzijskog porijekla Ibn-Sina (Avicenna). Osmanlijski sultan Murat III 1593. godine je naredio uzgajanje ove biljke, mjesto gdje se uzgajalo je bilo poznato kao Kazanlak tj. poznatije kao Dolina ruža u današnjoj Bugarskoj.
Kulinarske upotrebe
urediĐulbešećerka se koristi u kulinarstvu kao aroma ili začin. Oni su sastojak mješavine začina pod nazivom ras el hanout. Naročito se koristi u Južnoj Aziji i Bliskom Istoku ali takođe u Bosni i Hercegovini, naročito kao sok koji se dobija iz đulbešećerkinih latica, takođe se koristi za proizvodnju kolača, sladoleda, džema i rahat lokuma.
Reference
uredi- ^ "A study on the relationships between Iranian people and Damask rose (Rosa damascena) and its therapeutic and healing properties". 2004.
The origin of Damask rose is the Middle East and it is the national flower of Iran.
- ^ Triparental Origin of Damask Roses, Iwata H1, Kato T, Ohno S., Gene, Vol. 259, Issues 1-2, 23 December 2000, pages 53-9.
- ^ Mahboubi, Mohaddese (1. 1. 2016). "Rosa damascena as holy ancient herb with novel applications". Journal of Traditional and Complementary Medicine (jezik: engleski). 6 (1): 10–16. doi:10.1016/j.jtcme.2015.09.005. ISSN 2225-4110. PMC 4737971. PMID 26870673.
Rosa damascena Mill is the hybrid between R. gallica and R. Phoenicia and is the member of Rosaceae family with more than 200 species and 18,000 cultivars around the world. R. damascena as the king of flowers has been the symbol of love, purity, faith and beauty since the ancient times. It was originated from Iran and essential oil extracting from its flowers has been started since 7th century A.D.