Wikipedia

Apartheid

sistem rasne segregacije i ugnjetavanja na osnovu boje kože u Južnoj Africi, ukinut od 1991. do 1994.

Apartheid (bos. razdvajanje) je bio sistem institucijalnog rasnog razdvajanja stanovništva u Južnoafričkoj Republici od 1948. godine do ranih 1990-ih.[1][2] Njime je stanovništvo Južnoafričke Republike bilo podijeljeno na bijelce, crnce, Indijce i "obojene" (mulate), s time da su jedino bijelci imali puna politička prava.[3] Apartheid je karakterizirala autoritarna politička kultura koja je osiguravala da Južnoafričkoj Republici politički, društveno i ekonomski dominira manjinsko bjelačko stanovništvo. Prema ovom sistemu društvenog raslojavanja, najviši status imali su bijeli građani, zatim Indijanci i obojeni, zatim crni Afrikanci. Ekonomsko naslijeđe i društveni efekti apartheida nastavljaju se do danas.[4][5][6]

"Samo za bijelce"

Uopšteno govoreći, apartheid je razgraničen na "sitni apartheid", koji je podrazumijevao segregaciju javnih objekata i društvenih događaja, i "veliki apartheid", koji je diktirao mogućnosti stanovanja i zapošljavanja prema rasi.[7] Prvi zakon o apartheidu bio je Zakon o zabrani mješovitih brakova iz 1949. godine, nakon čega je slijedio Zakon o izmjenama i dopunama zakona o nemoralnosti iz 1950. godine, koji je za većinu državljana Južne Afrike učinio ilegalnim da se vjenčaju ili vode seksualne odnose preko rasnih linija.[8] Zakon o registraciji stanovništva iz 1950. klasificirao je sve Južnoafrikance u jednu od četiri rasne grupe na osnovu izgleda, poznatog porijekla, socioekonomskog statusa i kulturnog načina života: "crne", "bijele", "obojene" i "indijance", posljednje dvije su uključivale nekoliko podklasifikacija.[9] Mjesta stanovanja određena su rasnom klasifikacijom.[8] Između 1960. i 1983. godine, 3,5 miliona crnih Afrikanaca je uklonjeno iz svojih domova i prisiljeno u segregirana naselja kao rezultat zakona o apartheidu, u nekim od najvećih masovnih deložacija u modernoj historiji.[10] Većina ovih ciljanih uklanjanja imala je za cilj ograničavanje crne populacije na deset određenih "plemenskih domovina", također poznatih kao bantustani, od kojih su četiri postale nominalno nezavisne države.[8] Vlada je objavila da će preseljene osobe izgubiti svoje južnoafričko državljanstvo kad budu apsorbirane u bantustans.[7]

Aparthejd je izazvao značajno međunarodno i domaće protivljenje, što je rezultiralo nekim od najutjecajnijih globalnih društvenih pokreta 20. vijeka.[11] Bio je meta čestih osuda u Ujedinjenim nacijama i doveo je do velikih embarga na oružje i trgovinu Južnoj Africi.[12] Tokom 1970-ih i 1980-ih, unutrašnji otpor apartheidu je postajao sve militantniji, što je izazvalo brutalne obračune od strane vlade Nacionalne partije i dugotrajno sektaško nasilje koje je ostavilo hiljade mrtvih ili pritvorenih.[13] Poduzete su neke reforme sistema apartheida, uključujući omogućavanje indijske i obojene političke zastupljenosti u parlamentu, ali ove mjere nisu uspjele umiriti većinu aktivističkih grupa.[14]

Između 1987. i 1993. Nacionalna partija je ušla u bilateralne pregovore sa Afričkim nacionalnim kongresom (ANC), vodećim političkim pokretom protiv apartheida, za okončanje segregacije i uvođenje vladavine većine.[14][15] Godine 1990., istaknute ličnosti ANC-a kao što je Nelson Mandela puštene su iz zatvora.[16] Zakon o aparthejdu je ukinut 17. juna 1991. godine,[2] što je dovelo do multirasnih izbora u aprilu 1994. godine.[17]

Stanje prije Apartheida

uredi

Aparthejd je afrička riječ[18] koja znači "razdvajanje", ili "stanje odvojenosti", doslovno "apart-hood" (od afrikaans sufiksa -heid).[19][20] Njegova prva zabilježena upotreba bila je 1929. godine.[8]

Rasna diskriminacija i nejednakost protiv crnaca u Južnoafričkoj Republici datira od početka evropske kolonizacije Južne Afrike s osnivanjem trgovačke stanice na Rtu dobre nade od strane holandske istočnoindijske kompanije 1652. godine, koja se na kraju proširila u Nizozemsku Cape koloniju. Kompanija je započela Khoikhoi-holandske ratove u kojima je raselila lokalni narod Khoikhoi, zamijenila ih farmama koje su radili bijeli doseljenici i uvezla crne robove iz cijelog Holandskog carstva.[21] U danima ropstva, robovima su bile potrebne propusnice da bi otputovale od svojih vlasnika.

Godine 1797. Landdrost i Heemraden iz Swellendama i Graaff-Reineta proširili su zakone o usvajanju izvan robova i odredili da svi Khoikhoi (označeni kao Hotentoti) koji se kreću po zemlji u bilo koju svrhu trebaju imati propusnice.[22] Ovo je potvrdila britanska kolonijalna vlada 1809. Hotentotskom proklamacijom, koja je odredila da će Khoikhoi, trebati propusnicu svog vlasnika ili lokalnog službenika.[22] Uredba br. 49 iz 1828. godine odredila je da se potencijalnim crnim imigrantima daju propusnice samo za traženje posla.[22] Ove propusnice su trebale biti izdate za obojene i khoikhoie, ali ne i za druge Afrikance, koji su i dalje bili prisiljeni da nose propusnice.

Tokom Francuskog revolucionarnog i Napoleonovog rata, Britansko carstvo je zauzelo i anektiralo holandsku koloniju Cape. Prema Cape ugovoru o kapitulaciji iz 1806. godine, od novih britanskih kolonijalnih vladara se zahtijevalo da poštuju prethodno zakonodavstvo doneseno prema rimsko-holandskom pravu,[23] što je dovelo do odvajanja zakona u Južnoj Africi od engleskog Common Lawa i visokog stepena autonomije zakonodavstva. Guverneri i skupštine koje su upravljale pravnim procesom u različitim kolonijama Južne Afrike okrenule su se na drugačiji i nezavisan zakonodavni put od ostatka Britanskog carstva.

Zakon o ukidanju ropstva Ujedinjenog Kraljevstva iz 1833. ukinuo je ropstvo u cijelom Britanskom carstvu i nadjačao Cape ugovor o kapitulaciji. Kako bi se uskladio sa zakonom, južnoafričko zakonodavstvo je prošireno tako da uključuje Uredbu 1 iz 1835. godine, koja je efektivno promijenila status robova u plaćene radnike. Nakon toga uslijedila je Uredba 3 iz 1848. godine, koja je uvela sistem indentiranja za Xhosu koji se malo razlikovao od ropstva.

Različite južnoafričke kolonije donosile su zakone do kraja 19. vijeka kako bi ograničile slobodu nekvalifikovanih radnika, povećale ograničenja za plaćene radnike i regulisale odnose između rasa. Otkrića dijamanata i zlata u Južnoj Africi također su podigla rasnu nejednakost između bijelaca i crnaca.[24]

U Cape koloniji, koja je ranije imala liberalan i multirasni ustav i sistem kvalifikovane franšize za Cape otvoren za muškarce svih rasa, Zakon o franšizi i glasanju iz 1892. podigao je kvalifikaciju imovinskog prava i dodao obrazovni element, lišavajući prava na nesrazmjerno broj nebijelaca u Kejpu,[25] i Zakon o Glen Greju iz 1894. koji je potaknula vlada premijera Cecila Rhodes ograničili su količinu zemlje koju Afrikanci mogu posjedovati. Slično, u Natalu, Natalski zakon o zakonodavnoj skupštini iz 1894. lišio je Indijance prava glasa.[26] Godine 1896. Južnoafrička Republika je donijela dva zakona o propusnicama prema kojima Afrikanci moraju nositi značku. Samo onima koje je zapošljavao majstor bilo je dozvoljeno da ostanu na Randu, a onima koji ulaze u "radni okrug" potrebna je posebna propusnica.[27] Tokom Drugog burskog rata Britansko carstvo je koristilo rasnu eksploataciju crnaca kao povod za svoj rat protiv burskih republika. Međutim, mirovni pregovori za Ugovor iz Vereeniginga zahtijevali su "pravednu prevlast bijele rase" u Južnoj Africi kao preduvjet za ujedinjenje burskih republika sa Britanskim carstvom.

Godine 1905. Zakon o općim propisima za propusnice uskraćivao je crncima pravo glasa i ograničavao ih na fiksna područja,[28] a 1906. godine Zakon o azijskoj registraciji kolonije Transvaal zahtijevao je od svih Indijanaca da se registruju i nose propusnice.[29] Počevši od 1906. godine, Komisija za pitanja starosjedilaca Južne Afrike pod vodstvom Godfreya Lagdena počela je provoditi otvoreniju politiku segregacije prema nebijelcima. Potonje je britanska vlada ukinula, ali ga je ponovo usvojila 1908. Nakon što je 1910. godine stvorena je Južnoafrička unija kao samoupravna dominacija, koja je nastavila zakonodavni program: Zakon o Južnoj Africi (1910) dao je bijelcima pravo glasa, dajući potpunu političku kontrolu nad svim drugim rasnim grupama dok su crncima ukinuli pravo da imaju predstavnike u parlamentu;[30] Zakon o rodnoj zemlji (1913) spriječio je crnce, osim onih u Capeu, da kupuju zemlju izvan "rezervata";[30] ] Zakon o domorocima u urbanim područjima (1918) je osmišljen da prisili crnce na "lokacije";[31] Zakon o urbanim područjima (1923) uveo je rezidencijalnu segregaciju i obezbijedio jeftinu radnu snagu za industriju koju vode bijelci; Zakon o boji (1926) spriječio je crne rudarske radnike da se bave kvalifikovanim zanatima; Zakon o urođeničkoj upravi (1927.) učinio je britansku krunu, a ne vrhovne poglavice, vrhovnim poglavarom nad svim afričkim poslovima;[32] Zakon o urođeničkoj zemlji i povjerenju (1936.) dopunio je Zakon o urođeničkoj zemlji iz 1913. godine i Zakon o predstavljanju domorodaca uklonio je prethodne crne glasače iz biračkog spiska Capea i omogućio im da izaberu tri bijelca u parlament.[33]

Vanjski linkovi

uredi

  Apartheid na Wikimedia Commonsu

Reference

uredi
  1. ^ "Repeal of Population Registration Act". C-Span. 17. 6. 1991. Arhivirano s originala, 12. 6. 2018. Pristupljeno 7. 6. 2018.
  2. ^ a b Myre, Greg (18. 6. 1991). "South Africa ends racial classifications". Cape Girardeau: Southeast Missourian. Associated Press. Arhivirano s originala, 8. 6. 2020. Pristupljeno 1. 3. 2018.
  3. ^ Mayne, Alan (1999). From Politics Past to Politics Future: An Integrated Analysis of Current and Emergent Paradigms. Westport, Connecticut: Praeger. str. 52. ISBN 978-0-275-96151-0.
  4. ^ Leander (15. 6. 2015). "Despite the 1994 political victory against apartheid, its economic legacy persists by Haydn Cornish-Jenkins". South African History Online (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 2. 5. 2018. Pristupljeno 2. 5. 2018.
  5. ^ "'Apartheid legacy haunts SA economy' – SABC News – Breaking news, special reports, world, business, sport coverage of all South African current events. Africa's news leader". www.sabcnews.com (jezik: engleski). 27. 4. 2018. Arhivirano s originala, 19. 11. 2018. Pristupljeno 2. 5. 2018.
  6. ^ "Ramaphosa's tough job on fixing Apartheid legacy". 6. 4. 2018. Arhivirano s originala, 23. 6. 2018.
  7. ^ a b Crompton, Samuel Willard (2007). Desmond Tutu: Fighting Apartheid. New York: Chelsea House, Publishers. str. 34–35. ISBN 978-0791092217.
  8. ^ a b c d Walton, F. Carl; Udayakumar, S.P.; Muck, William; McIlwain, Charlton; Kramer, Eric; Jensen, Robert; Ibrahim, Vivian; Caliendo, Stephen Maynard; Asher, Nhia (2011). The Routledge Companion to Race and Ethnicity. New York: Routledge Books. str. 103–105. ISBN 978-0415777070.
  9. ^ Baldwin-Ragaven, Laurel; London, Lesley; du Gruchy, Jeanelle (1999). An ambulance of the wrong colour: health professionals, human rights and ethics in South Africa. Juta and Company Limited. p. 18
  10. ^ "South Africa – Overcoming Apartheid". African Studies Center of Michigan State University. Arhivirano s originala, 14. 12. 2013. Pristupljeno 26. 12. 2013.
  11. ^ Lodge, Tim (2011). Sharpeville: An Apartheid Massacre and Its Consequences. Oxford: Oxford University Press. str. 234–235. ISBN 978-0192801852.
  12. ^ Lodge, Tom (1983). Black Politics in South Africa Since 1945. New York: Longman.
  13. ^ Pandey, Satish Chandra (2006). International Terrorism and the Contemporary World. New Delhi: Sarup & Sons, Publishers. str. 197–199. ISBN 978-8176256384.
  14. ^ a b Thomas, Scott (1995). The Diplomacy of Liberation: The Foreign Relations of the ANC Since 1960. London: Tauris Academic Studies. str. 202–210. ISBN 978-1850439936.
  15. ^ "De Klerk dismantles apartheid in South Africa". BBC News. 2. 2. 1990. Arhivirano s originala, 15. 2. 2009. Pristupljeno 21. 2. 2009.
  16. ^ Alex Duval Smith (31. 1. 2010). "Why FW de Klerk let Nelson Mandela out of prison". The Guardian. Arhivirano s originala, 17. 3. 2016. Pristupljeno 25. 3. 2016.
  17. ^ Mitchell, Thomas (2008). Native vs Settler: Ethnic Conflict in Israel/Palestine, Northern Ireland and South Africa. Westport: Greenwood Publishing Group. str. 8. ISBN 978-0313313578.
  18. ^ "Dictionary.com entry for 'apartheid'". Arhivirano s originala, 4. 10. 2013. Pristupljeno 11. 8. 2012.
  19. ^ Shore, Megan. Religion and Conflict Resolution: Christianity and South Africa's Truth and Reconciliation Commission. Ashgate Publishing, 2009. str.36
  20. ^ Nancy L. Clarkson & William H. Worger. South Africa: The Rise and Fall of . Routledge, 2013. Chapter 3: The Basis of Apartheid.
  21. ^ Clark, Nancy; Worger, William (17. 6. 2016). South Africa: The Rise and Fall of Apartheid (jezik: engleski) (3 izd.). New York: Routledge. str. 11–12. doi:10.4324/9781315621562. ISBN 978-1-315-62156-2.
  22. ^ a b c A. Du Toit, H.B. Giliomee (1983). Afrikaner political thought: analysis and documents. University of California Press. ISBN 978-0-520-04319-0.
  23. ^ R.W Lee. "Introduction to Roman-Dutch Law". Oxford, Clarendon Press. Pristupljeno 27. 3. 2011.
  24. ^ Clark, Nancy; Worger, William; Clark, Nancy L.; Worger, William H. (17. 6. 2016). "South Africa". doi:10.4324/9781315621562. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  25. ^ Gish, Steven (2000). Alfred B. Xuma: African, American, South African. New York University Press. p. 8.
  26. ^ Hoiberg, Dale; Ramchandani, Indu (2000). Students' Britannica India, Volumes 1–5. Popular Prakashan. p. 142.
  27. ^ Kiloh, Margaret; Sibeko, Archie (2000). A Fighting Union. Randburg: Ravan Press. str. 1. ISBN 0869755277.
  28. ^ Apartheid South Africa : an insider's view of the origin and effects of separate development, John Allen (2005). Apartheid South Africa : an insider's view of the origin and effects of separate development. New York: iUniverse, Inc. str. 267. ISBN 9780595355518.
  29. ^ {better source needed} Nojeim, Michael J. (2004). Gandhi and King: the power of nonviolent resistance. Greenwood Publishing Group. p. 127.
  30. ^ a b Leach, Graham (1986). South Africa: no easy path to peace. Routledge. p. 68.
  31. ^ Tankard, Keith (9 May 2004). Chapter 9 The Natives (Urban Areas) Act Arhivirano 20. 11. 2008. na Wayback Machine . Rhodes University. knowledge4africa.com.
  32. ^ Baroness Young – Minister of State, Foreign and Commonwealth Office (4 July 1986). South Africa House of Lords Debate vol 477 cc1159-250 Arhivirano 26. 3. 2016. na Wayback Machine. Hansard.
  33. ^ The Representation of Natives Act. sahistory.org Arhivirano 13. 10. 2006. na Wayback Machine

Izvori

uredi

Dodatna literatura

uredi
  • Bernstein, Hilda. For their Triumphs and for their Tears: Women in Apartheid South Africa. International Defence and Aid Fund for Southern Africa. London, 1985.
  • Boswell, Barbara (2017). "Overcoming the 'daily bludgeoning by apartheid': Black South African women writers, agency, and space". African Identities. 15 (4): 414–427. doi:10.1080/14725843.2017.1319754. S2CID 151467416.
  • Davenport, T. R. H. South Africa. A Modern History. MacMillan, 1977.
  • Davies, Rob, Dan O'Meara and Sipho Dlamini. The Struggle For South Africa: A reference guide to movements, organisations and institution. Volume Two. London: Zed Books, 1984
  • De Klerk, F. W. The last Trek. A New Beginning. MacMillan, 1998. Šablon:ISBN?
  • Dowling, Owen (12. 2. 2023). "South Africa's Communists Were Crucial to the Fight Against Apartheid". Jacobin.
  • Du Pre, R. H. Separate but UnequalŠablon:SndsThe 'Coloured' People of South AfricaŠablon:SndsA Political History.. Jonathan Ball, 1994.
  • Eiselen, W. W. N. The Meaning of Apartheid, Race Relations, 15 (3), 1948.
  • Federal Research Division. South Africa – a country study. Library of Congress, 1996.
  • Giliomee, Herman The Afrikaners. Hurst & Co., 2003. Šablon:ISBN?
  • Goodman, Peter S. (24. 10. 2017). "End of Apartheid in South Africa? Not in Economic Terms". The New York Times. Arhivirano s originala, 15. 3. 2018. Pristupljeno 20. 3. 2018. Political liberation has yet to translate into material gains for blacks. As one woman said, 'I've gone from a shack to a shack.'
  • Hexham, Irving, The Irony of Apartheid: The Struggle for National Independence of Afrikaner Calvinism against British Imperialism. Edwin Mellen, 1981.
  • Keable, Ken London Recruits: The Secret War Against Apartheid. Pontypool, UK: Merlin Press. 2012.
  • Lapchick, Richard and Urdang, Stephanie. Oppression and Resistance. The Struggle of Women in Southern Africa. Westport, Connecticut: Greenwood Press. 1982.
  • Louw, P. Eric. The Rise, Fall and Legacy of Apartheid. Praeger, 2004. Šablon:ISBN?
  • Makdisi, Saree (2018). "Apartheid". Critical Inquiry. 44 (2): 304–330. doi:10.1086/695377. S2CID 224798450.
  • Meredith, Martin. In the name of apartheid: South Africa in the postwar period. 1st US ed. New York: Harper & Row, 1988.
  • Meredith, Martin. The State of Africa. The Free Press, 2005.
  • Merrett, Christopher (2005). "Sport and Apartheid". History Compass. 3: **. doi:10.1111/j.1478-0542.2005.00165.x.
  • Morris, Michael. Apartheid: An illustrated history. Jonathan Ball Publishers. Johannesburg and Cape Town, 2012.
  • Newbury, Darren. Defiant Images: Photography and Apartheid South Africa, University of South Africa (UNISA) Press, 2009.
  • Noah, Trevor. Born a Crime: Stories from a South African Childhood, Random House 2016, ISBN 978-0399588174.
  • Suze, Anthony (2010). "The untold story of Robben Island: Sports and the anti-Apartheid movement". Sport in Society. 13: 36–42. doi:10.1080/17430430903377706. S2CID 144871273.
  • Terreblanche, S. A History of Inequality in South Africa, 1652–2002. University of Natal Press, 2003.
  • Visser, Pippa. In search of history. Oxford University Press Southern Africa, 2003.
  • Williams, Michael. Crocodile Burning. 1994 Šablon:ISBN?
  • Memorandum van die Volksraad, 2016
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Apartheid&oldid=3560866"
  NODES
Done 2
eth 5
News 5
Story 9