Atina (polis)

Atina je bila jedan od najjačih polisa u Antičkoj Grčkoj. Svaki grčki grad ili polis bio je nezavisno središte kulturnog, političkog i trgovačkog života. Bio je okružen zidinama, imao je mjesto za zadnju odbranu akropolu, a na njoj su bili smješteni hramovi vrhovnih božanstava.

Atina 431. p. n. e.

Akropola je svoj konačan oblik dobila u 5 vijeku p. n. e. za vrijeme vladavine jednog od najznačajnijih državnika Perikla. U njegovo doba Atina je postala demokratska republika. Bogatašima je nametnuo visoke poreze, a novac koristio za uređenje Atine, posebno Akropole. Tada su napravljena brojna veličanstvena dijela grčke umjetnosti. Stoga se razdoblje vladavine Perikla naziva “Zlatno doba” Atine. Tada su podignuti hramovi Partenon, Erehtion, hram božice Nike i svečani ulaz Propileje.

Partenon se nalazio na platou visokom oko 70 m. Predstavlja glavni akcent čitavog arhitektonskog sklopa. Vidi se iz velike udaljenosti, ali se gubi kad se penjemo na akropolu i ponovo se pojavljuje kad stupimo pred njega. Ulaz se nalazi s druge strane pa ga treba cijelog obići. Partenon je uzdužna građevina podijeljena na dva dijela cele i opistodoma. U predvorju Partenona se nalazi niski reljef koji prikazuje Pantenajske svečanosti. Taj reljef su izradili Fidija i njegovi učenici između 440. i 437 godine p. n. e.

Erehtion je sagrađen oko 421. godine p. n. e. Hram je bio podjeljen na nekoliko razina zbog kosog nagiba terena. Razine su spojene stepenicama. Razlika u visini između svetišta Atine i nekih drugih dijelova hrama bila je i do 3 m. Taj hram nije bio pravilnog oblika kao većina drugih hramova. U Erehtonu nalazilo se svetište Atene, Posejdona i Erehteja.

Propileje je široko stepenište između dva zida. Na podnožju stepeništa stajalo je šest dorskih stupova povezanih gredama. Vrh stepeništa završavao je visokim zidom u kojem je bio prolaz širok koliko i središnji dio stepeništa.

Svaki je grad imao i jedan trg agoru koji je služio za trgovačke djelatnosti, skupove, bila je administrativni i društveni centar. U agori se odvijao svakodnevni život.

Organizacija vlasti

Atina je po obliku vladavine uvijek bila republika, do Solonovih reformi je bila aristokratska, poslje je postala demokratska. U fazi aristokratske republike najvažniji organi vlasti su bili: devet arhonata i aeropaga. Obavljali su neke vrhovne upravne i vjerske funkcije kao kolegijalno tijelo.

Od Solonovih reformi pored postojećih organa vlasti se uvode novi demokratski organi državne vlasti: Eklezija, Bule, Helieja.

Kolegijum Arhonata i Aeropag i dalje egzistiraju ali im opada značaj.

Eklezija- Narodna skupština od Periklovih reformi postaje najznačajniji organ vlasti, i u nju su ulazili svi punoljetni muškarci s navršenom 20 godinom. Žene, meteci i robovi nisu imali to pravo, pa je atinska demokratija bila ograničenog tipa. Zasjedala je jednom mjesečno, a razvitkom i 4 puta zbog povećanja uloge. U nadležnosti eklezije je bilo donošenje zakona, biranje funkcionera, suđenje za najvažnije delikte, i ostrakizam. Pravo zakonodavne incijative imao je svaki član Eklezije, državni organ ili funkcioneri. Također je Eklezija imenovala poslanike na strani, sklapala je saveze sa drugim grčkim državicama, naređivala mobilizaciju, objavljivala je rat i sklapala mir. Imala je sudsku funciju u političkim deliktima kao i ostrakizam-protjerivanje iz zemlje.

Vijeće-Bule – je bilo sastavljeno od 400, a zatim od 500 članova koji su navršili trideset godina. Ono je imenovalo posebne komisije, npr. kontrolu stupanja u Ekleziju, ispitivali su podobnost za službu javnih službenika, kontroliralo njihov rad i zakonitost njihovih akata, primalo je žalbe protiv fukcionera itd. Uskoro su postali vrhovni organ upravljanja državom. Bule je bilo i izvršni organ eklezije, nadziralo je državne finansije, vodilo brigu o izgradnji ratnih brodova i uopće o floti, naoružanju, konjici i dr.

Halieja – ovaj sud se naziva još i Porotni sud a postoji od Solonovih reformi. Sastoji se od 6000 članova. Svake godine birali su se njegovi članovi između građana starijih od trideset godina i koji su pripadnici prva tri razreda. Sud je radio u sudskim vijećima-dikasterijama, obično 500 ili 200 članova. Nadležnost je bila mješavina sudskih, zakonodavnih i upravnih funkcija. Bila je prvostupanjski organ, i rješavala je u prvom stupnju za djela protiv države i neke druge stvari, a u drugoj instanci, po žalbama, odluke nižih sudova, i davala je konačno odobrenje za novi zakon i nadzirala je rad službenika.

Atenski funkcioneri - osim cetnralnih postojali su i niži organi i svi su oni bili izborni organi. Vojne funkcionere ili stratege je birala Skupština ili teritorijalna fila. Najviši funkcioneri su bili arhonti, zatim stratezi kao vojni činovnici, zatim finansijski činovnici itd.

Osnivanje atinske države popraćeno je podjelom atinskog demosa u 3 klase, bez obzira iz kojeg gensa ili plemena poticali.

Pomenute klase su bile:

• Eupatridi – rodovska aristokracija

• Geomori – zemljoposjednici

• Demijurge – zanatlije

Zakonodavnu vlast je pripadala narodnoj skupštini, izvršna vlast vijeću od 400 članova, a sudska vlast velikom porotnom sudu Helieji.

Stanovništvo je podjeljeno prema imovinskom stanju na 4 razreda:

• 1 razred – oni koji imaju od 500 i više medimna žita godišnje

• 2 razred – oni s najmanje 300 medimna žita godišnje

• 3 razred – oni sa najmanje 200 medimna godišnje

• 4 razred – teti – svi ostali građani

Solonove reforme je nastavio Pizistrat koji je oslobodio dužnike. Njegov nasljednik Klisteb je umjesto cenzorske uveo teritorijalnu podjelu i imao je 10 teritorijalnih sila koje su se dijelile na 3 dijela: seoska, gradska i primorska (u svakoj teritiji se nalazilo dvije trećine gradskog i jedna trećina seoskog stanovništva). Tritije se dijele na deme kao osnovne samoupravne jedinice. Svaka dema je birala svog starješinu demarha koji je rukovodio njenim poslovima. Izvršno vijeće od 400 članova povećao na 500, uveo je ostrakizam – prognanstvo za one atinjane koji su se toliko obogatili da bi mogli narušiti atinske demokratske institucije.

Atinsko pravo

Karta drevne Atine

Najveći doprinos Atinjana u oblasti prava je bila ideja o pravnoj jednakosti građana. Svako lice čiji su majka i otac atinski građani smatrano je građaninom. Ono je sa navršenih 18 godina upisivano u spisak demata, tj. pripadnika deme. Atinski građani su mogli učestvovati u radu narodne skupštine, te da biraju i budu birani u razne organe Atinske uprave. Građanin koji je počinio kazneno djelo mogao je izgubiti čast. Oni su imali i vojnu obvezu.

Pored Atinskih građana tu su stalno ili privremeno živjeli i stranci – meteci. Bavili su se trgovinom, bili su vajari, slikari, učitelji itd. Imali su ličnu slobodu, mogli su sticati imovinu, ali su bili bez političkih prava.

Treća kategorija stanovništva bili su robovi kojih je bilo daleko više nego građana i stranaca. Postojali su privatni i državni robovi. Privatni robovi su iskorištavani za rad na poljima, bili su vlasništvo gospodara, ali ih je mogao samo bičevati, ali ne i ubiti. Državni robovi su bili u povoljnijem položaju posebno oni koji su radili kao čuvari, npr. u skupštini, izvršioci sudskih presuda, pisari. Mogli su imati vlastitu imovinu i porodicu. Smrću je mogao biti kažnjen samo na osnovu sudske presude.

Izvori prava u Atini su: običaji, zakoni, psefizme i sudske odluke. Običaj je bio izvor prava u prvoj fazi do Drakona. Zakoni koji su se odnosili na posebnu proceduru u Ekleziji nazivali su se nomoje. Psefizme su zakoni koji su se donosili prema potrebi i datom trenutku. Prvi zakoni su vezani za Drakona, zatim slijede Solonovi zakoni, pa Klistenovi zakoni. Sudska rješenja Halieje, Areopaga itd.

Nedovršeni članak Atina (polis) koji govori o državama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.