Babun
Babuni ili pavijani su primati koji sadrže rod Papio , jedan od 23 roda majmuna Starog svijeta. Postoji pet vrsta babuna, obično poznatih kao hamedrijas babun, gvinejski pavijan, maslinasti pavijan, žuti pavijan i čakma babun. Svaka vrsta je porijeklom iz jednog od pet područja Afrike, a pavijan hamadrijas je porijeklom iz dijela Arabijskog poluotoka.[1] Babuni su među najvećim ne-hominoidnim primatima i postoje najmanje dva miliona godina.
 | |
Žuti babun calls recorded in Kenya | |
| Sistematika | |
|---|---|
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Razred | Mammalia |
| Red | Primates |
| Podred | Haplorrhini |
| Infrared | Simiiformes |
| Pared | Catarrhini |
| Porodica | Cercopithecidae |
| Potporodica | Cercopithecinae |
| Pleme | Papionini |
| Rod | Papio |
| Vrste | |
| Sinonimi | |
| |
Pavijani se razlikuju u veličini i težini, ovisno o vrsti. Najmanji, kinda babun dug je 50 cm i teži samo 14 kg, dok je najveći, čakma babun, dug do 120 cm i teži oko 40 kg. Svi babuni imaju duge njuške nalik psima, teške, snažne vilice s oštrim psećim zubima, dobro postavljenih očiju, gustog krzna, osim na njuškama, kratkih repova i jastučića kože bez dlačica, bez dlaka na isturenim zadnjicama pod nazivom ishijumske žuljevitosti koje omogućavaju udobno sjedenje. Mužjaci hamadrijas babuna imaju velike bijele grive. Babuni imaju seksualni dimorfizam u veličini, boji i / ili razvoju psećih zuba.
Babuni su dnevne i jesu kopneni, ali noću spavaju na drveću ili na visokim liticama ili kamenju, daleko od grabežljivaca. Nalaze se u otvorenim savanama i šumama širom Afrike. Oni su svaštojedi: uobičajeni izvori hrane su trave, sjeme, korijenje, lišće, kora, razno voće, insekti, ribe, školjke, glodari, ptice, vervet majmuni i male antilope. Njihovi glavni grabežljivci su nilski krokodil, leopardi, lavovi i hijena. Većina babuna živi u hijerarhijskim trupama koje sadrže hareme. Babuni mogu glasovnim razmjenama utvrditi kakvi su odnosi dominacije između individua.
Općenito, svaki mužjak može se pariti sa bilo kojom ženkom; redoslijed parenja mužjaka dijelom ovisi o njihovom socijalnom rangu. Ženke obično rađaju nakon šestomjesečne trudnoće, obično jednog mladunca. Ženke imaju tendenciju da budu primarni skrbnici mladih, iako nekoliko ženki može dijeliti dužnosti svih svojih potomaka. Potomci se odbiju od dojenja nakon otprilike godinu dana. Spolnu zrelost dostižu sa oko pet do osam godina. Mužjaci napuštaju svoju rodnu grupu, obično prije nego što dostignu spolnu zrelost, dok većina ženki ostaje u istoj grupi cijeli život. Babuni u zatočeništvu žive do 45 godina, dok u divljini u prosjeku imaju između 20 i 30 godina..
Taksonomija
urediOpćenito je prepoznato pet vrsta roda Papio, iako postoje određena neslaganja oko toga jesu li stvarno pune vrste ili podvrste. To su Papio ursinus (čakma babun, iz južne Afrike), Papio papio (zapadni, crveni ili gvinejski pavijan, u krajnjem zapadu Afrike), Papio hamadryas (hamedrijas babun, na Rogu Afrike i u jugozapadnoj Arabiji), Papio anubis (maslinasti babun, u savanama sjeverno-centralne Africi i Papio cynocephalus (žuti pavijan, u južnoj centralnoj i istočnoj Africi). Pet vrsta roda Papio su:
- Hamadrijas, Papio hamadryas
- Gvinejski, Papio papio
- Maslinasti, Papio anubis
- Žuiti, Papio cynocephalus
- centraknoafrićki žuti, Papio cynocephalus cynocephalus
- Ibeanski, Papio cynocephalus ibeanus
- Kinda, Papio cynocephalus kindae
- Oplašteni, Papio ursinus
- Oplašteni, Papio ursinus ursinus
- Sivostopalni čakma, Papio ursinus griseipes
- Ruakanski čakma, Papio ursinus raucana
| Slika | Naučno ime | Uobičajeno ime | Rasprostranjenje |
|---|---|---|---|
 |
Papio hamadryas | Hamadrijas babun | Od Crvenog mora u Eritreji do Etiopije, Džibutija, Somalije, jugozapadne Arabije, u Jemenu i Saudijskoj Arabiji |
 |
Papio papio | Gvinejski babun | Gvineja, Senegal, Gambija, Južna Mauritanija i Zapadni Mali |
 |
Papio anubis | Maslinasti babun | Ekvatorska Afrika |
 |
Papio cynocephalus | Žuti babun | Od Kenije i Tanzanije do Zimbabvea i Bocvane. |
 |
Papio ursinus | Čakma babun | Južna Afrika sjeverno do Angole, Zambije i Mozambika |
Mnogi autori razlikuju P. hamadryas kao punu vrstu, ali sve ostale smatrajte podvrstama P. cynocephalus i zajednički ih nazivaju "savanskim babuonima". Ovo možda neće biti korisno: zasniva se na argumentu da se pavijan hamedrijas, po ponašaju i fizički razlikuje od ostalih vrsta babuna i da to odražava zasebnu evolucijsku historiju. Međutim, nedavna morfološka i genetička ispitivanja roda Papio pokazuju da je hamedrijas prisnije povezan sa sjevernim vrstama babuna (Gvineja i maslinasti babuni) nego sa južnim vrstama (žutim i čakma babunima)).[2][3][4]
Tradicijska klasifikacija u pet oblika vjerovatno nedovoljno predstavlja varijaciju unutar roda Papio. Neki komentatori [5] tvrde da bi trebalo prepoznati još najmanje dva oblika, uključujući majušnog kinda babuna (Papio cynocephalus kindae) iz Zambije, DR Kongo i Angola, te sivonogog babuna (Papio ursinus griseipes) u Zambiji, Bocvani, Zimbabveu, Mozambiku i sjevernoj Južnoj Africi. Međutim, sadašnje znanje o morfološkoj, genetičkoj i etološkoj raznolikosti unutar roda Papio je suviše slabo da bi se mogao donijeti konačan, sveobuhvatan sud o ovom pitanju.
Filogenija
uredi
U 2015. pronađen najstariji fosil babuna, od prije dva miliona godina.[6]
Obilježja
uredi
Svi babuni imaju duge njuške nalik psima, teške, moćne čeljusti s oštrim psećim zubima, dobro postavljenih očiju, s gustim krznom, osim na njuškama, kratkim repovima i grubim mrljama na izbočenim zadnjicama, zvanim ishijumska žuljevitost. Ovi kalusi su jastučići kože bez dlaka i kože koji omogućavaju udobno sjedenje.
Sve vrste babuna pokazuju izražen seksualni dimorfizam, obično po veličini, ali ponekad i boji ili razvoju psetolikih zuba. Mužjaci pavijana hamedrijasa također imaju velike bijele grive.
Ponašanje i ekologija
urediBabuni mogu steći vještine pravopisne obrade, što je dio sposobnosti čitanja.[7]
Stanište i plijen
urediBabuni su kopneni (kopneni stanovnici) u otvorenim savanama, otvorenim šumama i brdima širom Afrike. Njihova prehrana je svaštojedna: jedu trave, korijenje, sjemenke, lišće, voće, insekte, ribe, školjke, glodare, ptice, vervet majmune i male antilope.[8] Traže hranu i aktivni su u neredovno doba tokom dana i noći. Često pretresaju ljudske stanove, a u Južnoj Africi je poznato da plijene ovce, koze i živinu.
Predatori
urediNjihovi glavni grabežljivci su nilski krokodil, lav, pjegava i prugasta hijena i leopard.[9][10] Smatraju se teškim plijenom leoparda, što uglavnom predstavlja prijetnju mladim pavijanima. Veliki mužjaci često će se suočiti s njima bljeskajući kapcima, pokazujući zube zijevanjem, gestama i jurnjavom za uljezom / grabežljivcem. Iako nisu vrsta plijena, babune ubija zmija crna mamba. To se obično događa kada pavijan slučajno probudi zmiju.[11]
-
Babuni su pobjegli na drvo od lavova u pistinji Kalahari (1 od 3) -
(2 od 3) -
(3 od 3)
Društveni sistemi
uredi
Kolektivna imenica za babune je "trupa " ili čopor.[12] Većina babuna živi u hijerarhijskim trupama. Veličine grupa obično imaju oko 50 životinja, ali mogu varirati između 5 i 250, ovisno o vrsti, lokaciji i godišnjem dobu. Struktura unutar trupa znatno varira između babuna hamadrijasa i ostalih vrsta, ponekad zajednički nazvanih savanski babuni. Babuni amadrijas često se pojavljuju u vrlo velikim skupinama koje se sastoje od mnogo manjih harema (jedan mužjak s četiri ili više ženki), u koje se regrutuju ženke iz bilo kojeg dijela trupe, dok su još uvijek premlade za parenje. Ostale vrste babuna imaju promiskuitetniju strukturu, sa strogom hijerarhijom dominacije zasnovanoj na matrijarhatu. Babunska skupina hamadrijasa obično uključuje mlađeg mužjaka, ali on se neće pokušavati pariti sa ženkama, ukoliko stariji mužjak ne bude uklonjen. U haremima pavijana hamadrijasa mužjaci ljubomorno čuvaju svoje ženke, do te mjere da ženke hvataju i grizu kad odlaze previše predaleko. Uprkos tome, neki strain mužjacii će upadati u hareme za ženke. Takve situacije često uzrokuju agresivne borbe mužjaka. Ove agresivne borbe, obično prate, razne vizuelne prijetnje To uključuje brzo bljeskanje kapaka, praćeno zijevanje, uz pokazivanja zuba. Neki mužjaci uspiju preuzeti ženku iz tuđeg harema, što se naziva "preuzimanjem". U nekoliko vrsta mužjaci uzimaju dojenčad kao taoce ili ih koriste kao štit tokom borbi.
Babuni mogu glasovnim razmjenama utvrditi kakvi su odnosi dominacije između individua. Kada dođe do sukoba između različitih porodica ili kada babun nižeg ranga preuzme ofanzivu, pavijani pokazuju veću zainteresovanost za ovu razmjenu od onih između članova iste porodice ili kada babuon višeg ranga preuzme ofanzivu. To je zato što sukobi između različitih porodica ili izazovi u rangu mogu imati širi utjecaj na cijelu trupu od unutrašnjeg sukoba u porodici ili babuna koji pojačava dominaciju.[13]
Babunska socijalna dinamika također može varirati; Robert Sapolsky izvijestio je o krdu, poznatom kao Šumska trupa, tokom 1980-ih, koja je doživjela znatno manje agresivnu socijalnu dinamiku nakon što su njezini najagresivniji mužjaci izumirarli tokom izbijanja epidemije tuberkuloze, ostavljajući izmijnjeni omjer spolova sa većinom ženki i manje agresivnim mužjacima. Ova relativno nisko agresivno ponašanje zadržalo se i tokom 1990-ih, a proširillo se i na nove mužjake koji su ulazili u trupu, iako je Sapolsky primijetio da, iako jedinstvena, grupa nije "neprepoznatljivo drugačija utopija"; među mužjacima je još uvijek vladala hijerarhija dominacije i agresivna intraseksualna konkurencija. Nadalje, među babunima nije stvoreno novo ponašanje, već je razlika bila u učestalosti i kontekstu postojećeg babunskog ponašanja.[14]
Parenje
uredi
Ponašanje babuna u parenju uveliko varira ovisno o socijalnoj strukturi trupe. U mješovitim skupinama savanskih babuna, svaki mužjak može se pariti s bilo kojom ženom. Redoslijed parenja među djelimično ovisi o njihovom socijalnom rangu, a tuče među mužjacima nisu neobične. Postoje, međutim, suptilnije mogućnosti; u mješovitim grupama mužjaci ponekad pokušavaju pridobiti žensko prijateljstvo. Da bi stekli ovo prijateljstvo, mogu pomoći u uređivanju ženki, pomoći u njezi njenih mladunaca ili joj pružiti hranu. Velika je vjerovatnoća da su ti mladi njihovo potomstvo. Neke ženke očito više vole takve prijateljske mužjake. Međutim, mužjaci će uzimati i dojenčad tokom borbi kako bi se zaštitili od štete. Ženka započinje parenje predstavljajući svoju spolnmu oteklinu mužjačkom licu.[15]
Rođenje, odgoj mladih i očekivano trajanje života
uredi
Ženke obično rađaju nakon šestomjesečne trudnoće, obično jedno mladunče; blizanci babuna su rijetki i često ne prežive. Mladi je težak približno 400 g i po rođenju ima crnu pokožicu.
Ženke imaju tendenciju da budu primarni skrbnici mladih, iako će nekoliko ženki dijeliti dužnosti svih svojih potomaka.
Nakon otprilike godinu dana, mlade se životinje odbijaju. Spolnu zrelost postižu za pet do osam godina. Babunski mužjaci napuštaju svoju rodnu grupu, obično prije nego što dostignu spolnu zrelost, dok su ženke filopatrijske i ostaju u istoj grupi cijeli život
Poznato je da babuni u zatočeništvu žive i do 45 godina, dok je u divljini njihov životni vijek između 20 i 30 godina.
Odnos s ljudima
urediU egipatskoj mitologiji, Babi je obožavanje pavijana hamadrija i stoga je bio sveta životinja. Bio je poznat kao polaznik Thoth, pa se naziva i svetim babuhom. Dokumentarni film iz 2009. godine „Baboon Woman“ istražuje odnos između babuna i ljudi u Južnoj Africi.
Bolesti
urediBabune može zaraziti herpesvirus papio porodica virusa i sojeva. Njihovi efekti na ljude su nepoznati. Ljudi zaraženi sa Mycobacterium tuberculosis mogu prenijeti bolest na primate u neposrednoj blizini. Patogeni imaju veliku vjerojatnoću širenja među ljudina i I ostalim vrstama primata, poput babuna.[10]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Facts About Baboons". livescience.com. Pristupljeno 15. 4. 2018.
- ^ Newman TK, Jolly CJ, Rogers J (2004). "Mitochondrial phylogeny and systematics of baboons (Papio)". American Journal of Physical Anthropology. 124 (1): 17–27. doi:10.1002/ajpa.10340. PMID 15085544.
- ^ Frost SR, Marcus LF, Bookstein FL, Reddy DP, Delson E (2003). "Cranial allometry, phylogeography, and systematics of large-bodied papionins (Primates:Cercopithecinae) inferred from geometric morphometric analysis of landmark data". Anatomical Record. 275 (2): 1048–1072. doi:10.1002/ar.a.10112. PMID 14613306.
- ^ Wildman DE, Bergman TJ, al-Aghbari A, Sterner KN, Newman TK, Phillips-Conroy JE, Jolly CJ, Disotell TR (2004). "Mitochondrial evidence for the origin of hamadryas baboons". Molecular Phylogenetics and Evolution. 32 (1): 287–296. doi:10.1016/j.ympev.2003.12.014. PMID 15186814.
- ^ Jolly, CJ (1993). "Species, subspecies, and baboon systematics". u WH Kimbel; LB Martin (ured.). Species, Species Concepts, and Primate Evolution. New York: Plenum Press.
- ^ Geggel, Laura (21. 8. 2015). "Skull of Earliest Baboon Discovered". Live Science. Pristupljeno 19. 10. 2017.
- ^ Jonathan Grainger; Stéphane Dufau; Marie Montant; Johannes C. Ziegler; Joël Fagot (2012). "Orthographic processing in baboons (Papio papio)". Science. 336 (6078): 245–248. Bibcode:2012Sci...336..245G. doi:10.1126/science.1218152. PMID 22499949. S2CID 16902074.
- ^ "AWF: Wildlife: Baboon". African Wildlife Foundation. Arhivirano s originala, 17. 9. 2008. Pristupljeno 18. 8. 2008.
- ^ "AWF: Wildlife: Baboon". African Wildlife Foundation. 21. 2. 2013.
- ^ a b BUSSE, CURT (1980). "Leopard and Lion predation upon Chacma Baboons living in the Moremi Wildlife Reserve". Botswana Notes and Records. 12: 15–21. ISSN 0525-5090.
- ^ Bauchot, Roland (2006). Snakes: A Natural History. Sterling. str. 41, 76, 176. ISBN 978-1-4027-3181-5.
- ^ "OED Collective nouns". Arhivirano s originala, 14. 12. 2011. Pristupljeno 26. 11. 2006.
- ^ Bergman TJ, Beehner JC, Cheney DL, Seyfarth RM (2003). "Hierarchical classification by rank and kinship in baboons". Science. 302 (November 14): 1234–1236. Bibcode:2003Sci...302.1234B. doi:10.1126/science.1087513. PMID 14615544. S2CID 30172042.
- ^ Fry, Douglas P., ed. War, peace, and human nature: the convergence of evolutionary and cultural views. Oxford University Press, 2013, pp.427-436. Sapolsky questioned if the Forest Troop would be able to maintain its social system if a large number of aggressive new males joined. However, he notes that there was never an opportunity to study this as by the 2000s, the Forest Troop had expanded its range and individual animals spend most of their time alone. This means that the troop has essentially fragmented and no longer functions as a cohesive social unit.
- ^ Altmann, J.; Hausfater, G.; Altmann, S. A. (1988). "Determinants of reproductive success in savannah baboons, Papio cynocephalus". u Clutton-Brock T. H. (ured.). Reproductive success: studies of individual variation in contrasting breeding systems. Chicago (IL): University Chicago Press. str. 403–418.
Dopunska literatura
uredi- Cheney, Dorothy L.; Seyfarth, Robert M. (2007). Baboon Metaphysics: The Evolution of a Social Mind. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 9780226102436.
- Zinner, Dietmar; Groeneveld, Linn F.; Keller, Christina; Roos, Christian (2009). "Mitochondrial phylogeography of baboons (Papio spp.) – Indication for introgressive hybridization?". BMC Evolutionary Biology. 9 (83): 83. doi:10.1186/1471-2148-9-83. PMC 2681462. PMID 19389236.
Vanjski linkovi
uredi
