Električni provodnik
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Električni provodnici su materijali u kojima postoje slobodni nosioci električnog naboja (elektroni), pa zbog toga dobro vode električnu struju.
Objašnjenje
urediU elektrotehnici se materijali razlikuju prema otporu koji pružaju protoku električne struje, pa osim vodiča postoje električni izolatori kod kojih je taj otpor vrlo velik, poluprovodnici kod kojih se otpor mijenja u velikom rasponu i supraprovodnici koji uopće nemaju otpora, ali samo na vrlo niskim temperaturama.
U provodnicima postoje slobodni nosoci električnog naboja koji se mogu kretati pod utjecajem električnog polja koje u provodniku nastaje kada se na njega dovede električni napon, a usmjereno kretanje tih nosioca je pojava koja se zove električna struja.
U primjeni su najčešći metalni provodnici, od kojih je najbolje srebro, a zatim bakar, koji je međutim znatno jeftiniji. Kada nije bitan volumen, već samo cijena i masa provodnika, kao npr. kod dalekovoda, koristi se aluminij. Kako su pored vodljivosti često važne i neke hemijske ili mehaničke osobine provodnika koriste se i mnogi drugi metali i njihove legure, npr. zlato, platina, cink, živa, mesing, bronza, čelik.
Od nemetala se često koristi ugljik u obliku uglja ili grafita, a u provodnike se također ubrajaju i elektroliti te plazma.
Opteretivost provodnika
urediStrujna opteretivost provodnika zavisi od njegovog otpora, jer od toga zavisi koliko će se električne energije pri protjecanju električne struje pretvoriti u toplotu, te s time povezanoj najvećoj dopuštenoj temperaturi, koja najčešće zavisi i od materijala kojim je provodnik izoliran. U praksi se obično iskazuje kao omjer jačine struje i površine poprečnog presjeka provodnika u A/mm².
Također pogledajte
uredi