Granica između Mađarske i Slovačke
Granica između Mađarske i Slovačke međunarodna je granica između spomenutih država, od kojih su obje članice Evropske unije i potpisnice Šengenskog sporazuma, pa je ovo i jedna od unutrašnjih granica u Šengenskoj zoni. Duga je 654,8 km, od čega nešto više od polovine (339,8 km) čine rijeke.
| Granica između Mađarske i Slovačke | |
|---|---|
 Položaj Mađarske i Slovačke | |
| Karakteristike | |
| Države |  Mađarska  Slovačka |
| Dužina | 654,8 km |
| Historija | |
| Ustanovljena | 4. juni 1920. (Trijanonski sporazum) |
Tok
urediGeneralno ide u smjeru zapad-istok i počinje na tromeđi ove dvije zemlje i Austrije, u blizini Deutsch Jahrndorfa, Čunova i Rajke, južno od Bratislave, i dolazi do Dunava nakon nekoliko kilometara. Rijeka zatim čini granicu do ušća Ipeľa blizu Chľabe i Szoba, prije okuke Dunava, prvo na rukavcu južno od kanala hidroelektrane Gabčíkovo i od Sapa dalje duž glavnog toka. Zatim slijedi donji i srednji tok Ipeľa do malo prije Lučeneca, izuzev 30 km dugog poteza kod Šahyja, gdje granica ide južno od rijeke. Nastavlja se preko planinskih grebenova između niskih planina Cerová vrchovina u Slovačkoj i Cserháta u Mađarskoj, zatim otprilike od doline rijeke Sajó kroz kraški krajolik između Slovačkog krša i Aggteleka. Od rijeke Bodve do kratke riječne granice u Hornádu, u blizini mjesta Trstené pri Hornáde i Abaújvára, granica prolazi brdovitim krajolikom, nakon čega tvori liniju razdvajanja između Slanskog i Tokajskog gorja. Posljednji dio prolazi preko produžetka Velike mađarske nizije i završava na tromeđi Mađarske, Slovačke i Ukrajine u blizini gradova Čierna nad Tisou, Čop i Záhony u sredini toka Tise.
Najviša tačka granice jest na planini Veliki Milič (mađarski: Nagy-Milic; 895 m) između Slanske Hute i Füzéra, dok je najniža na rijeci Bodrog (94 m) između Klina nad Bodrogom i Felsőbereckija.
Granične administrativne jedinice jesu (sa zapada na istok) Bratislavski, Trnavski, Njitranski, Banskobistrički i Košički kraj u Slovačkoj i županije Győr-Moson-Sopron, Komárom-Esztergom, Pest, Nógrád, Borsod-Abaúj-Zemplén i Szabolcs-Szatmár-Bereg u Mađarskoj.
Historija
uredi
Današnja granica gotovo je potpuno ustanovljena u sadašnjem obliku 1920. nakon stupanja na snagu Trijanonskog sporazuma, kojim je uspostavljena tadašnja čehoslovačko-mađarska granica. Proces je vodila međunarodna komisija u kojoj je ključnu ulogu imao francuski geograf Emmanuel de Martonne. Godine 1924. granica je korigovana kada je Čehoslovačka ustupila Mađarskoj gradove Somoskő i Somoskőújfalu.
S novoutvrđenom granicom nastala su i tri podijeljena mjesta, u svim slučajevima riječnom granicom:
- Komárno na slovačkoj obali Dunava i Komárom na mađarskoj;
- Slovenské Ďarmoty na slovačkoj obali Ipeľa i Balassagyarmat na mađarskoj;
- Slovenské Nové Mesto na slovačkoj obali Roňave i Sátoraljaújhely na mađarskoj.
Kao rezultat Prve bečke arbitraže 1938. i Slovačko-mađarskog rata 1939, granica je revidirana u korist Mađarske, ali je promijenjena 1945. Nakon Pariske mirovne konferencije 1946. tri općine (Jarovce, Rusovce i Čunovo) pripojene su Čehoslovačkoj 15. oktobra 1947. kao dio Bratislavskog mostobrana. Otad nije bilo većih promjena granice.
Sadašnja granica uređena je sporazumom između Čehoslovačke i Mađarske 13. oktobra 1956. s kasnijim izmjenama.[1]
Godine 2001. ponovo je u saobraćaj pušten Most Marije Valerije na Dunavu između Štúrova i Esztergoma, koji su Nijemci uništili u povlačenju krajem Drugog svjetskog rata.
Granični prijelazi
uredi
Galerija
uredi-
Početak mađarsko-slovačke granice na tromeđi s Austrijom, viđen iz Austrije -
-
-
Granični obelisk u blizini tromeđe Mađarske, Slovačke i Ukrajine
Reference
uredi- ^ "Slovensko-maďarská štátna hranica" (jezik: slovački). Ministarstvo unutrašnjih poslova Slovačke. Pristupljeno 28. 4. 2019.
Vanjski linkovi
uredi