Matematički principi prirodne filozofije

kapitalno djelo Isaaca Newtona

Matematički principi prirodne filozofije[1] (lat. Philosophiæ Naturalis Principia Mathematica ili samo Principia) jest djelo Isaaca Newtona u tri toma, koje je prvi put objavljeno 5. jula 1687.[2][3][4] Newton je osim toga objavio 2 naknadna izdanja, 1713. i 1726.[5] U ovom djelu Newton je iznio svoje zakone kretanja, čime je udario temelje klasičnoj mehanici, kao i zakon opće gravitacije te izvođenje Keplerovih zakona planetarnog kretanja (koje je Kepler otkrio empirijski). Principia se "s pravom smatra jednim od najvažnijih djela u historiji nauke".[6]

Matematički principi prirodne filozofije
Naslovna stranica 1. izdanja (1686/1687)
AutorIsaac Newton
Originalni nazivPhilosophiæ Naturalis Principia Mathematica
DržavaUjedinjeno Kraljevstvo
Jeziklatinski
IzdavačEdmond Halley
Datum izdanja1687.
Temekretanje tijela, sila

Francuski matematički fizičar Alexis Clairaut 1747. izjavio: "Čuvena knjiga o matematičkim principima prirodne filozofije označila je epohu velike revolucije u fizici. Metoda koju je koristio njen blistavi autor sir Newton (...) obasjala je svjetlom matematike nauku koja je sve dotad ležala u tami pretpostavki i hipoteza."[7] Jedna novija analiza pokazala je da, iako prihvatanje Newtonovih teorija nije bilo trenutno, do kraja stoljeća nakon objavljivanja 1687. "niko nije mogao poreći" (da je iz 'Principia') "proistekla nauka koja je, barem u određenim pogledima, daleko prevazišla sve što je postojalo ranije i da je jedinstvena kao ultimativni egzemplar nauke uopće".[8]

U formuliranju svojih fizičkih teorija Newton je razvio i koristio matematičke metode koje danas spadaju u oblast matematičke analize. Međutim, rječnik matematičke analize kakav je danas poznat u velikoj mjeri nije bio prisutan u djelu Principia; Newton je mnoge svoje dokaze dao u geometrijskom obliku infinitezimalne analize, zasnovane na limesima malih geometrijskih veličina.[9]

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Prvi prevod Newtona na srpski: „Matematički principi prirodne filozofije"". Radio-televizija Republike Srpske. 3. 4. 2012. Pristupljeno 3. 4. 2012. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |coauthors= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Philosophiae naturalis principia mathematica, auctore Is. Newton, Londini, iussu Societatis Regiae ac typis Josephi Streater, anno MDCLXXXVII (1687, Newtonov vlastiti primjerak)
  3. ^ Prvo američko izdanje: Newton's Principia: the mathematical principles of natural philosophy, preveo s latinskog: Andrew Motte, objavljeno 1846.
  4. ^ Prvi tom engleskog prijevoda iz 1729. dostupan je kao online sken; odlomci prijevoda na engleski iz 1729 (pogrešno identificirani kao zasnovani na izdanju iz 1687) također se mogu naći transkribirani na internetu.
  5. ^ (Na latinskom:) Isaac Newton, Philosophiae Naturalis Principia Mathematica: the Third edition (1726) with variant readings, sastavili i uredili: Alexandre Koyré i Bernard Cohen uz pomoć Anne Whitman (Cambridge, MA, 1972, Harvard UP
  6. ^ J. M. Steele, Univerzitet u Torontu, (pregled na stranici Kanadskog saveza fizičara)[mrtav link] o: N. Guicciardini, "Reading the Principia: The Debate on Newton’s Mathematical Methods for Natural Philosophy from 1687 to 1736" (Cambridge UP, 1999), knjiga u kojoj između ostalog stoji (u dijelu prije naslovne stranice) da se 'Principia' "smatra jednim od remek-djela u historiji nauke".
  7. ^ Alexis Clairaut, "Du systeme du monde, dans les principes de la gravitation universelle" u: "Histoires (& Memoires) de l'Academie Royale des Sciences" for 1745 (objavljeno 1749), str. 329 (prema napomeni na str. 329, Clairautov rad pročitan je na sjednici u novembru 1747).
  8. ^ G. E .Smith, "Newton's Philosophiae Naturalis Principia Mathematica", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (izdanje za zimu 2008), E. N. Zalta (ur.).
  9. ^ Sadržaj infinitezimalne matematičke analize u djelu 'Principia' priznat je i za Newtonovog života i kasnije, između ostalih, od strane markiza De l'Hôpitala, koji u predgovoru svog djela Analyse des infiniment petits (Infinitezimalna analiza) iz 1696. u prijevodu kaže o 'Principia' da je 'gotovo cijela o matematičkoj analizi' ('lequel est presque tout de ce calcul'). Takoder pogledajte: D. T. Whiteside (1970), "The mathematical principles underlying Newton's Principia Mathematica", Journal for the History of Astronomy, vol. 1 (1970), 116-138, posebno na str. 120.

Dodatna literatura

uredi
  • E. A. Burtt, Metaphysical Foundations of Modern Science, "Doubleday and Company", Garden City, 1954.
  • Brian Ellis, "The Origin and Nature of Newton's Laws of Motion" u Beyond the Edge of Certainty, ur. R. G. Colodny, Pittsburgh University Press, Pittsburgh, 1965, 29-68.
  • John Herivel, The background to Newton’s Principia; a study of Newton’s dynamical researches in the years 1664-84, "Clarendon Press", Oxford, 1965.
  • Alexandre Koyré, Newtonian studies, Chapman and Hall, London, 1965.
  • I. Bernard Cohen, Introduction to Newton's "Principia", Harvard University Press, 1971.
  • Richard S. Westfall, Force in Newton’s physics; the science of dynamics in the seventeenth century, American Elsevier, New York City, 1971.
  • S. Chandrasekhar, Newton’s Principia for the common reader, Oxford University Press, New York City, 1995.
  • François De Gandt, Force and geometry in Newton’s Principia, Princeton University Press, Princeton, 1995.
  • N. Guicciardini (2005), "Philosophia Naturalis..." u: I. Grattan-Guinness (ur.), Landmark Writings in Western Mathematics, Elsevier: 59-87.
  • Andrew Janiak, Newton as Philosopher, Cambridge University Press, 2008.

Vanjski linkovi

uredi
  NODES
INTERN 1