Perun

Perun je Slavenski bog groma i munje, jedan od najvažnijih općeslavenskih bogova. Kult Peruna bio je iznimno jak i proširen među svim Slavenima. Njegovo ime dolazi od korijena –perk kojeg razne verzije u indoevropskim jezicima označavaju hrast, s druge strane veže se s riječiju –prati u njenom prvobitnom značenju –udarati, -tući (veš se nekada prao udaranjem o kamen). Perun je bog koji udara gromovima. Znameniti istraživač Slavena, Niederle napisao o njemu da je to prastaro, neantropomorfno obožavanje groma i munje. Njegovi simboli su: hrast, kamen i malj. Prema mnogim mitovima njegovo sjedište je suhi vrh svetog stabla života koji čuvaju orlovi (u nekim folklornim pjesmama to su paunovi). Iz njega tiska munje na Velesa – boga Navii (podzemnog svijeta u vlažnim korijenima svetog stabla) koji zatvara vodu u stijenama. Nakon udara groma dolazi kiša i voda ponovo teče. Hrastovo stablo pogođeno gromom smatralo se da posjeduje iznimne moći, a njegove komadiće čuvalo se u kući kao zaštitu od groma. Isto tako vezano uz njega duguljaste belemnite (okamenjeni beskralježnjaci) i fulgurite (otopljeni minerali udarom groma). Koristili su se kao zaštita ili kao amuleti. Zvali su ih –perunovim strelicama. Još do dan danas mnogi ljudi zovu ih –gromom. Perunov kult održavao se u tzv. perinjama – svetim gajevima, gdje se morao nalaziti barem jedan stari hrast. Pored njega ostavljano darove. U gaju gorila je uvijek sveta vatra koja se nije smijela nikad ugasiti. Perun je zaštitnik ratnika. Na njega su prisegali i njime su se kleli vojnici, u borbi, i kod dogovora (za seljake tu funkciju imao je Veles-njihov zaštitnik). Kod svih slavenskih naroda postoji veliki broj uzrečica, doskočica, zdravica...vezanih uz grom – Peruna. Iako ogromne razorne moći, vrlo važnu u prirodi obnoviteljsku funkciju groma vidjeli i shvaćali su gotovo svi drevni narodi, a Slaveni gajili su prema njemu posebnu simpatiju.

Perun pobjeđuje Velesa (Žrnovnica, Hrvatska)

Također pogledajte

• Prenj
• Thor
• Indra
• Zeus
• Veles (mitologija)