Principes

Principes (lat.) su u armijama Rimske Republike u borbenoj formaciji činili drugu liniju. Oni su bili iskusni vojnici, smješteni iza hastata a ispred trećeg reda koji su činili triarii. Lorica, majica/košulja od pletene željezne žice ili prstenova povezanih u gustu mrežu ih je štitila od oružja neprijatelja a bili su naoružani kopljem (pilum) kojim su gađali neprijatelja i mačem (gladius).

Rekonstrukcija izgleda rimskog legionara. U desnoj ruci drže koplje pilum.

U III i IV stoljeću p. n. e. principes su bili naoružani kratkim kopljima (do 1,8 m dužine), nosili velike pravougaone štitove i bronzane šljemove. U legijama tog vremena 900 principes je formiralo 15 manipola od po 60 ljudi.

Od II stoljeća p. n. e. sa usavršavanjem vojne vještine i taktike principes su bili naoružani mačem umjesto koplja iz prethodnog perioda a nosili su i po dva koplja tipa pilum kojim su onesposobljavali štitove protivnika (pri udaru ova koplja su se savijala tako da ih neprijatelj nije mogao iskoristiti i baciti natrag). U ovom periodu broj principes je uvećan na 1200 po legiji, raspoređenih u 10 manipola sa po 120 ljudi kojima je komandovao centurion.

U vrijeme Rimske Republike vojnici su bili regrutovani po klasama i ekonomskoj moći te su sami sebi morali obezbijediti oružje i opremu. Najsiromašnije trupe su bili hastati i oni su stajali u prvim borbenim redovima. Principes su bili u sredini a triarii u trećem redu. Ovakav raspored je ukinuo Gaius Marius svojom vojnom reformom krajem II stoljeća p. n. e. Njegova reforma je profesionalizirala rimsku vojsku i standardizirala vojničku opremu i oružje.

Principes su direktno učestvovali u borbama onda kada napad hastata nije bio uspješan. Njihova uloga na bojnom polju bila je u smislu podrške napadu i vršenje kontranapada čime su davali prostor hastatima za pregrupisanje njihovih redova.

Pri kraju druge polovine II stoljeća p. n. e. naziv principes više se nije odnosio samo na vojnike već i na višu klasu u rimskom društvu.