Wikipedia

Queen

britanska rock grupa

Queen je britanska rock grupa formirana 1970. u Londonu. Grupu su osnovali Brian May, Freddie Mercury i Roger Taylor. John Deacon se grupi pridružuje sljedeće godine. Queen se probija na rock-scenu 1970-ih i bili su najuspješnija britanska rock-grupa u protekle tri decenije.

Queen
Gore: Brian May, Freddie Mercury
Dolje: John Deacon, Roger Taylor
Osnovne informacije
PorijekloLondon, Engleska
ŽanroviRock
Karijera1970–sada
Izdavači
Povezani umjetnici
Veb-sajtqueenonline.com
Članovi
Bivši članovi
Queen

Bili su poznati po tome što su uveli potpuno novu vrstu pristupa muzici, pjevačke harmonije i pridonijeli su aktivnom učešću publike u njihovim nastupima uživo. Mnogi ih smatraju rock grupom sa najboljim nastupom uživo.

Queen je imao solidan uspjeh ranih 1970-ih sa albumima Queen i Queen II, ali izdavanjem albuma Sheer Heart Attack 1974. Queen je doživio međunarodni uspjeh. Svi naredni albumi su držali vrhove svjetskih top lista širom svijeta. Od 1973. izdali su 15 studijskih albuma, 5 albuma uživo i mnoge kompilacijske albume. Do 2004. prodali su više od 300 miliona primjeraka širom svijeta, uključujući više od 35,5 miliona samo u Sjedinjenim Američkim Državama.

Nakon smrti Freddieja Mercuryja i odlaska Johna Deacona u zasluženu penziju 2000-ih May i Taylor počeli su sarađivati s Paulom Rodgersom, pod nazivom Queen + Paul Rodgers.

Queen u živo u Hannoveru 1979.

Članovi

uredi
Glavni članci: Freddie Mercury, Brian May, John Deacon i Roger Taylor
  • Freddie Mercury (1946-1991) - vokal, klavir, sintisajzer i ponekad gitara - najpoznatiji je kao glavni pjevač i frontman grupe. Napisao je većinu pjesama koje se mogu naći na njihovom Greatest Hits albumu. Snimio je i nekoliko samostalnih albuma: Mr. Bad Guy, te Barcelona s operskom pjevačicom Montserrat Caballé.
  • Brian May CBE (r. 1947) - gitara, prateći vokal, klavir i sintisajzer - glavni gitarista grupe. Zajedno sa bubnjarom Rogerom Taylorom bio je član grupe Smile, koja je vremenom postala Queen. Kao dječak je napravio Red Special, gitaru na kojoj i danas svira.
  • John Deacon (r. 1951) - bas, prateća gitara i sintisajzer - svirao je bas i jedina je osoba koja nikad nije pjevala ni na jednom albumu Queena'. Posljednji se pridružio grupi (1971). Napisao je najmanje pjesama od svih članova ove grupe, ali je napisao neke od najvećih hitova grupe kao što su "Another One Bites the Dust", "You're My Best Friend" i "I Want to Break Free";
  • Roger Taylor (r. 1949) - bubnjevi, sintisajzer, prateći glas. Tokom 1970-ih, bio je glavni vokal u nekim pjesmama, poput: "I'm In Love With My Car", "Fight from the Inside" i "Modern Times Rock 'n' Roll".[1]

Na sljedećem grafikonu dat je prikaz o svim članovima grupe.

Historija grupe

uredi

Početak (1969–1973)

uredi

Smislio sam ime Queen. To je samo ime, ali je veoma upečatljivo, očigledno i zvuči odlično. Snažno je, univerzalno i jasno. Ima mnogo vizualnog potencijala i otvoreno je za sve vrste interpretacija.

– Freddie Mercury

Godine 1969. gitarista Brian May, student Londonskog imperijalnog koledža i basista Tim Staffel osnivaju grupu. Brian May stavlja kao neku vrstu reklame na oglasnoj tabli koledža za "Mitch Mitchell/Ginger Baker stil" bubnjara i Roger Taylor, mladi student zubarstva se prijavljuje i dobija posao. Nazvali su grupu "Smile" i služila je kao podrška grupama kao Jimi Hendrix, Pink Floyd, Yes i prvoj postavi grupe Genesis. Smile je angažirao Mercuryja 1969. i imali su prvo iskustvo snimanja albuma u Trident Studios iste godine. Staffell je pohađao Ealing Art College zajedno sa Farrokhom Bulsarom, kasnije poznatim kao Freddie Mercury i predstavio ga je grupi. Bulsara je ubrzo postao veliki ljubitelj ove grupe. Kad je Staffell napustio grupu Smile 1970. da se pridruži drugoj grupi "Humpy Bong", Smile je odmah prestao postojati. Bulsara je nagovarao Maya i Taylora da nastave, mijenjajući ime "Smile" u "Queen". Grupa je imala veoma veliki broj bas-svirača u ovom periodu, ali se nisu uklapali u hemiju same grupe. Sve je tako ostalo do februara 1971, kad se grupi Queen pridružio John Deacon, nakon čega su počeli vježbati za svoj prvi muzički album.

Grupa je svirala u klubu koledža u Londonu i izvan Londona gotovo dvije godine, kada im je data prilika da se testiraju u "De Lane Lea Studious", novom studiju da bi spojili pet demo pjesama "Keep Yourself Alive", "The Night Comes Down", "Great King Rat", "Jesus" i "Liar". Uprkos njihovom kvalitetu, nijedan studio nije želio da im da priliku, osim ne tako poznata i bogata izdavačka kuća "Chrysalis Records" koja im je dozvolila da snimaju samo u toku pauza. Pauza je trajala od juna do novembra 1972.

Godine 1973. poslije mnogo odlaganja, Queen je objavio svoj prvi album. Album je bio dobro primljen od strane kritičara. Gordon Fletcher novinar rock magazina Rolling Stone je izjavio:

da je njihov prvi album super

a u magazinu Daily Herald iz Chicaga je došla ocjena kao o:

"nadprosječnom prvom albumu".

Ipak, album nije dovoljno promovisan i glavni singl "Keep Yourself Alive", kompozicija Brian May-a, se prodavao veoma slabo. Album je bio inspirisan heavy metalom i progresivnom rock muzikom. Greg Prato iz "All Music Guide" je nazvao ovaj album kao:

"jedan od najviše potcijenjenih prvih albuma svih vremena".

Album Queen II je izdat u martu 1974. godine. Album je dosegao peto mjesto na britanskim top listama, dok je pjesma Freddija Mercurya i vodeći singl "Seven Seas of Rhye" dosegla deseto mjesto u Velikoj Britaniji, s kojim je ova grupa ostvarila svoj prvi muzički uspjeh. Ovo je njihov najmračniji i najteži album, sa kompleksnim instrumentalnim prijelazima, nestvarnim tekstom i virtuoznošću same grupe. Grupa je krenula na turneju kao podrška Mott the Hopple u SAD-u i već su počeli da privlače pažnju zbog njihovih energičnih nastupa na bini. Ipak, prodaja albuma u SAD-u je bila slaba, kao i kod predhodnog muzičkog izdanja.[1]

Vrijeme muzičkih uspjeha (1974–1979)

uredi

Naši albumi su uglavnom bili zbirke pjesama, jer smo ih svi mi pisali, sva četvorica.

– John Deacon

Rad na trećem albumu grupe "Sheer Heart Attack" je počeo bez Maya zbog njegovog zdravstvenog stanja, a bio je snimljen i izdat u oktobru 1974. godine. Ovaj album mnogi smatraju kao pravi i prvi klasik grupe, a album je dostigao prvo mjesto u Velikoj Britaniji. Prodaja je bila veoma dobra, te je album bio i zlatni u SAD, dajući ovoj grupi prvi ukus komercijalnog uspjeha. Album je eksperimentisao sa širokim varijacijama raznih muzičkih žanrova, uključujući "Killer Queen", heavy metal "Sheer Heart Attack", pjesmu koju je Metallica kasnije stavila na naslovnicu i zaslužila Grammy nagradu. Nakon ovoga, grupa je već počela da doživljava veliku slavu.

Singl "Killer Queen" je dostigao drugu poziciju na britanskim top-listama i postao njihov prvi hit u SAD-u, ostvarujući dvanaesto mjesto na "Billboard Book of Top 40 Hits". To nije bila klasična rock pjesma, u njoj je kombinovan klavir, gitara i donijela je puno virtuoznosti. Drugi singl "Now I'm Here", je bio više tradicionalna hard rock kompozicija, te je bila na jedanaestom mjestu u Britaniji.

Godine 1975. grupa Queen je krenula na svjetsku turneju i svaki član grupe je kreirao kostim za sebe i svjetlosne efekte. Turneja je počela prvo u SAD-u. U ovo vrijeme, Jim Beach, menadžer grupe, je pregovarao sa "Tridentom" i izbacio ih iz ugovora, te je Queen ostao bez menadžera. Imali su mnogo opcija, a jedna od njih je bila da Peter Grant, menadžer Led Zeppelina, potpiše ugovor sa produkcijom Led Zeppelina, "Swan Song Records". Ovo je bilo neprihvatljivo za Queen, te su oni kontaktirali Johna Reida, menadžera Elthon Johna, koji je prihvatio poziciju.

U aprilu 1975. godine grupa je otišla na turneju u Japan po prvi put, uzrokujući histeriju u ovoj zemlji.

Kasnije te godine grupa je snimila i izdala album "A Night at the Opera". U to vrijeme bio je to najskuplji album ikad snimljen.[2] Kao i predhodnik, i ovaj album se odlikovao različitim muzičkim stilovima i eksperimentisanjem sa stereo zvukum. Pjesma "The Prophet's Song", osmominutni epik, je primjer takvog eksperimentisanja gdje se sredina pjesme sastoji od kanona, sa jednostavnim frazama koje su kreirala potpuno novu vrstu zvuka. Album je postigao uspjeh u Britaniji[3] i dostigao trostruki platinasti tiraž u SAD-u. Britanska javnost je album izabrala kao 13. najbolji album svih vremena (izbor u 2004. godini)[4], album je bio rangiran kao 230. na "Svjetskoj listi 500 najboljih albuma svih vremena".

Album je sadržavao svjetski hit singl "Bohemian Rhapsody" koji je bio na prvom mjestu u Velikoj Britaniji devet sedmica i treći najprodavaniji singl u Britaniji svih vremena, a dostigao je i deveto mjesto u SAD-u. Bohemian Rhapsody je bio izglasan nekoliko puta, najboljom pjesmom svih vremena. Drugi singl iz istog albuma "You're My Best Friend", bio je šesnaesti u SAD-u i bio je na svjetskoj listi 10 najboljih.

Tokom 1976. godine grupa se vraća u studio i snimaju album "A Day at the Races", koji je jednostavno prateći album od "A Night at the Opera" što se vidjelo po naslovnoj stranici koja je veoma slična predhodnom albumu. Album je bio veoma uspješan i bio je prvi na britanskim listama. Glavni hit albuma je bio glavni hit "Somebody to Love", pjesma inspirisana gospelom u kojoj su Mercury, May i Taylor napravili efekte koji su zvučali kao hor od stotinu ljudi. Pjesma je bila broj dva na listama u Velikoj Britaniji i trinaesta u SAD-u.

Tokom iste godine, Queen je izveo jedan od njihovih najpoznatijih nastupa, nastup 1976. u Hyde Park-u, u Londonu. Na tom nastupu je bilo oko 150.000 ljudi. Neki čak govore da je brojka premašila 180.000, te da se broj publike kretao oko 200.000.

U 1977. godini grupa je izdala album "News Of The World". Iako je po mišljenju kritike zakazao u to vrijeme , mnogi ga smatraju jednim od najboljih rock albuma svih vremena i najbolji rock album kasnih 1970-ih, te kao album koji je sada inspiracija tzv. stadionskog rock-a. Album je sadržavao neke od najvećih pjesama rock historije "We Will Rock You", te rock baladu "We Are the Champions". Obje pjesme su dostigle broj četiri u SAD-u i obje su postale zaštitni znak sportskih himni. Roger Taylor je izdao svoj prvi solo singl te godine. A-strana naslovnice je bila pjesma "The Parliaments", te "I Wanna Testify", dok je B-strana bila pjesma koju je Taylor nazvao "Turn On The TV".

Godine 1978. grupa je izdala album "Jazz" koji je sadržavao hit singlove "Fat Bottomed Girls" i "Bicycle Race" koje su također izdate kao dupla-A-strana singla. Iako riječ "jazz" nije odražavala stil albuma, album je od strane kritika doživio dobar uspjeh, ponajviše zbog toga što je kombinovao mnoge stilove. Još neke veoma uspješne pjesme na albumu su bile "Dead on Time", "Don't Stop Me Now, "Let me Entertain You" i "Mustapha" - arabeskna muzika komponovana od strane Mercury-a, kombinovana sa heavey rock gitarom.

U 1979. godini grupa nije izdala studijski album, već su se usredsredili na izdavanje novog albuma koji su trebali izdati 1980. godine, ali su ipak izdali njihov prvi album uživo. Nazvan "Live Killers", album je dva puta postigao platinasti tiraž u SAD-u. Također su izdali veoma uspješan singl "Crazy Little Thing Called Love", rock and roll pjesma otpjevana u stilu Elvisa Presleya. Pjesma je dospjela na liste deset najpopularnijih pjesama u mnogim zemljama i bila je Queenov prvi muzički hit u SAD-u.[1]

Novi zvuk i predstavljanje sintisajzera (1980–1989)

uredi

Queen je počeo 1980-e sa komercijalno upješnim albumima. Album "The Game" je bio njihov najprodavaniji album. Na njemu su se našle pjesme poput "Crazy Little Thing Called Love" i "Another One Bites the Dust", koje su dostigle 1. mjesto po popularnosti u SAD-u.

Album se zadržao četiri sedmice na broju 1 američkih najpopularnijih lista a dostigao je i četverostruki platinasti tiraž. Osim toga, bio je jedini muzički album koji je ikada bio na vrhu "Billboard", "Rock Music", "Dance Music" i "Rhythm i Blues" liste u isto vrijeme. Na albumu je predstavljeno uvođenje sintisajzera, a tu su bile popularne balade "Play The Game" i "Save Me" koje će kasnije postati među najboljim pjesmama za sve ljubitelje grupe Queen. Freddie Mercury u ovom periodu mijenja svoj izgled, skraćuje kosu i pušta brkove. Ovaj imidž postaje njegov zaštitni znak.

U 1980. godini je izašao i album Flash Gordon, snimljen za potrebe filma Flash Gordon. Album je imao slabu prodaju a zauzeo je 10. mjesto na top-listi u Velikoj Britaniji.

Godine 1981. Queen je postao prva velika rock grupa koja je nastupala u Južnoj Americi. Ova grupa je srušila rekord posjećenosti, te je stadion "Morumbi" u Sao Paulu ugostio 131.000 ljudi prve noći, a zatim 251.000 ljudi u sljedeća dva dana. Queen je svirao pred ukupno blizu pola miliona ljudi u Južnoj Americi tokom njihove turneje na ovom kontinentu. U okobru 1981. godine Queen je svirao ispred 150.000 ljudi u Monterreyu i Puebli u Meksiku i bili su prva velika rock grupa koja je ikad nastupila u Meksiku.

Godine 1981. sarađivali su sa još jednim muzičarem iz tog vremena, Davidom Bowijem na njihovom hit singlu Under Pressure. Saradnja je bila spontana, kada je Bowie slučajno navratio do studija dok je Queen snimao. Queen je izuzetno bio zadovoljan uspjehom pjesme, te su je izvodili odmah uživo na koncertima. Bowie, pak, nije to radio sve do kasnih godina. Pjesma je bila veoma uspješna - bila je prva na listi najpopularnijih u Britaniji. Bas linija je kasnije bila korištena u Vanilla Iceovom hitu iz 1990. godine pod nazivom Ice Ice Baby.

Queen je izdao svoj prvi kompilacijski album nazvan "Greatest Hits" na kojem su bile sve najpopularnije pjesme od 1974. do 1981. godine. Album je bio veoma uspješan i do danas je u Britaniji najprodavaniji album svih vremena. Taylor je postao prvi član grupe koji je izdao svoj prvi solo album 1981. nazvan Fun In Space.

U 1982. godini Queen je izdao funk album Hot Space. Grupa je prestala sa turneojm po Sjevernoj Americi jer je njihov uspjeh oslabio, iako su nastupili na NBC-u prvi put na "Subotom uveče sa vama uživo" (Saturday Night Live). Queen je napustio Elektra Records, njihovu kuću u SAD-u, Kanadi, Japanu, Australiji i Novom Zelandu, te su potpisali ugovor sa "Capitol Recordsom".

Nakon napornog rada u prethodnih deset godina, Queen je odlučio da neće nastupati uživo 1983. godine. Tokom ovog perioda snimili su album The Works a nekoliko članova grupe je imalo solo radove. May je izdao solo album nazvan Star Fleet Project gdje je sarađivao sa Eddie Van Halenom. Kevin Chamberlain, kompjuterski stručnjak za muziku je pomagao kod pjevačkih linija i pozadinske muzike za solo projekat Freddie Mercurya koji je kasnije otkazan zbog kreativnih razlika.

Godine 1984. Queen je izdao album "The Works" na kojem su bili svjetski poznate pjesme Radio Ga Ga i I Want to Break Free. Uprkos ovim hitovima, album nije zabilježio dobru prodaju u SAD-u. "Radio Ga Ga" je bio 39. na top-40 listi hitova u Americi sve do I Want It All, koji je bio treći po popularnosti u Americi.

Krajem 1984. Queen je nastupao u Južnoj Africi. Mnogi u Ujedinjenom Kraljevstvu su ih kritikovali, jer je tada bio na snazi aparthejd. Članovi ove grupe su odgovorili da oni sviraju muziku za one koji žele da je čuju.

Godine 1985. grupa je održala dva koncerta uživo. Prvi je čuveni festival Rock in Rio. Queen je započeo svoj nastup u 02:00h 12. januara, pjevajući ispred 325.000 ljudi, rušeći predhodni rekord. Također su nastupali i u ranim satima 19. januara pred 325.000 ljubitelja njihove muzike. Međutim, najveći koncert, i prema mnogima, najveći nastup uživo svih vremena, Queen je održao na Live Aidu. Ovaj koncert je održan na stadionu Wembley 13. jula 1985. godine.

Pod euforijom koncerta, Queen je izdao singl One Vision. Pjesma je korištena u filmu Iron Eagle. Mercury je također izdao svoj prvi solo album Mr. Bad Guy.

Rane 1986. godine, Queen snima album A Kind of Magic. Neke od pjesama su komponovane za filmove, kao Princes of the Universe za film Higlander koji je izdat te godine. Ovaj album je bio veoma uspješan, sa popularnim pjesmama A Kind of Magic, Friends Will Be Friends, Who Wants to Live Forever. Christopher Lambert je nastupao u video spotu za pjesmu "Princes of the Universe".

Kasnije te godine Queen je prodao ulaznice za turneju Magic Tour, aludirajući na isti album. Ova turneja je bila najveća u historiji Queena, uključujući dva nastupa na stadionu Wembley.

Kraj turneje obilježio je koncert na Knebworth parku, gdje je 120.000 karti prodato za samo dva sata. Ovo je bio posljednji koncert Freddija Mercurya u sastavu Queena. Više od milion ljudi je uživo vidjelo Queen u toku ove turneje, od čega 400.000 otpada na Veliku Britaniju.

Nakon solo projekta 1988. godine (uključujući saradnju Mercuryja sa Montserrat Caballé, na albumu Barcelona), grupa je izdala album The Miracle 1989. godine. Na njemu je nastavljen smjer sa "A Kind of Magic" sa pop-rock zvukum i popularnim pjesmama poput I Want It All, Breakthru, The Invisible Man, Scandal, The Miracle. Članovi ove grupe najavljuju da neće biti turneje za ovaj album, jer Freddie Mercury to nije želio. On je izjavio da jednostavno nije htio da razbije tipični krug albuma/turneja. Pretpostavljalo se da je grupa na ivici raspada, te da Mercury ima zdravstvene probleme.

"The Miracle" je također označio promjenu filozofije Queena u pisanju pjesama. Sve pjesme su bile napisane samo od strane jednog člana grupe, što do sada nije bio slučaj.[1]

Smrt Mercury-a i posljednji albumi (1990–1997)

uredi

Svo vrijeme smo znali da je Freddie na izlazu i svo vrijeme smo glave držali spuštene.

– Brian May

U kasnim 1980-im glasine su se širile po novinama da Mercury pati od AIDS-a. Iako su se glasine poslije ispostavile tačnim, Mercury ih je svo vrijeme poricao. Ipak, grupa je nastavila da snima novu muziku bez obzira da ogroman pritisak od strane novinara, počevši sa albumom "The Miracle" i zadnjim albumom (dok je još Mercury bio živ) - "Innuendo" (1991). Iako mu je stanje bilo veoma loše, Mercury je i dalje doprinosio sa svojim tekstovima i muzikom na novom albumu. Sama pjesma "Innuendo" je imala hard rock melodije i, ako se tako može reći, tajno nagovještavala da Mercury ozbiljno boluje. Drugi hitovi su bili inspirisani pop muzikom "I'm Going Slightly Mad" , te kultna pjesma "The Show Must Go On" i "These Are The Days of Our Lives". Grupa je izdala i drugi album - zbirku najpopularnijih pjesama "Greatest Hits II".

23. novembra 1991. godine, Mercury je konačno priznao da boluje od side. Samo 24 časa nakon ove izjave, Mercury je i preminuo. Njegova sahrana je bila privatna, te je održana po zoroastrijskom ritualu, s obzirom da je to vjera njegovih roditelja. "Bohemian Rhapsody" je ponovo bio obrađen i izdat nakon njegove smrti, te video "These Are the Days of Our Lives". Prihodi od singla su donirani za proučavanje i borbu protiv AIDS-a.

Dana 20. aprila 1992. održan je koncert u znak sjećanja na Freddie Mercurya. Koncert je ponovo održan u Wembleyu. Mnogi poznati izvođači su došli na koncert, poput Eltona Johna, Guns N' Roses, Tony Iommija (Black Sabbath), Robert Plant (Led Zeppelin), Annie Lennox, George Michael, David Bowie, Mick Ronson, Metallica, Roger Daltrey (The Who), Def Leppard i Liza Minnelli, te su zajedno sa preostala tri člana Queena otpjevali najpopularnije pjesme ove grupe. Koncert je gledalo više od milijardu ljudi širom svijeta. Ovo je doprinijelo većoj obaviještenosti u vezi AIDS-a. Popularnost ove grupe u SAD-u je obnovljena na "Wayne's World" u kojem je bila pjesma "Bohemian Rhapsody". Pjesma je bila broj 2 na listama najpopularnijih pet sedmica u SAD-u.

Grupa je prekinula saradnju sa Capitol Records-om, te je potpisan novi ugovor sa Hollywood Records-om.

Queen nikada nije prestao biti popularan, iako je njihov zadnji album sa potpuno novim materijalom izdat 1995. pod nazivom "Made in Heaven". Album je izašao četiri godine nakon smrti Freddija Mercurya. Napravljen je od pjesama koje je Mercury snimio pri samrti, plus materijal iz solo albuma Mercurya "Mr. Bad Guy". May i Taylor su često poklanjali novac za uplatu fondu za borbu protiv AIDS-a. Zadnje prisustvo Johna Deacona je bilo 1997. kada je snimljena pjesma "No One But You" sa Mayom i Taylorom. To je bila zadnja pjesma koja je sastavljena od sva tri člana Queena i bila je dodatna pjesma na albumu sa odabranim pjesmama "Queen Rocks" kasnije te godine.[1]

"Queen + …" projekti (1998–)

uredi

Nekoliko "Queen +" projekata je ostvareno narednih godina. Nekolicina njih dobila je prerađena bez novih sadržaja. Godine 1999. Greatest Hits III album je izdat. Na njemu su između ostalog bile, "Queen + Wyclef Jean", rap verzija pjesme "Another one bites the dust", uživo verzija pjesme "Somebody to Love" koju je otpjevao George Michael i uživo verzija pjesme "The Show Must go On", izvođena 1997. od strane Elton Johna.

Brian May i Roger Taylor su zajedno predstavljali Queen na mnogim ceremonijama i koncertima. Također su snimili nekoliko Queenovih popularnih pjesama, uključujući "We Will Rock You" i "We are the champions" sa novim pjevačima.

Godine 2003. četiri nove pjesme su snimljene od strane Queena za Mandelinu kampanju protiv AIDS-a. Studio verzija "Invicible Hope" (Queen + Nelson Mandela, zajedno sa Treana Morris), "46664 - The Call" , "Say It's not True" i "Amandla" (Anastacia, Dave Stewart i Queen).[1]

Zaštitni znak grupe Queen

uredi

Zaštitni znak Logo grupe Queen je poznat kao Queen-ov vijenac, a dizajnirao ga je Mercury (koji ima diplomu "Ilustracije i grafičkog dizajna" sa "Ealing Art" koledža) malo prije izdavanja prvog albuma. On sadrži znakove zodijaka svih članova: dva lava za Deacona i Taylora, rak za Maya, te dvije djevice za Mercurya. Lavovi grle stilizirano slovo Q, rak se odmara na vrhu slova sa vatrom dižući je tačno iznad, a djevice se nalaze ispod lavova. Cijeli zaštitni znak se nalazi ispod feniksa i neodoljivo podsjeća na grb Kraljevske armije Ujedinjenog Kraljevstva.

Queen, film i TV

uredi

Queen je imao veliki doprinos u muzici u filmovima Flash Gordon (1980. godine, režija Mike Hodges) i Highlander (popularni prvi film u poznatom naknadnom serijalu filmova, režisera Russella Mulcahya). Naslovna pjesma, "Princes of the Universe", je bila također korištena u "Highlander: The Series" (1992–1998).

U SAD-u "Bohemian Rhapsody" je bila u filmu Wayne's World . Singl je ponovo dospio na američke top liste, bio je na drugom mjesto (zajedno sa "The Show Must Go On" kao prva pjesma na singlu) i učinio je Queen popularnijim u SAD-u.

U nekoliko filmova njihove pjesme su pjevali drugi umjetnici. Naslovna strana Somebody to Love izvođena od strane Anne Hathaway je bila u filmu iz 2004. godine, a film se zvao Ella Enchanted . U 2006. godini Brittany Murphy je također izvodila istu pjesmu u filmu Happy Feet. Godine 2001. verzija pjesme "The Show Must Go On" je bila otpjevana od strane Jim Broadbent i Nicole Kidman u mjuziklu Moulin Rouge!. Završetak filma je A Knight's Tale izdatog 2001. godine je bio popraćen pjesmom "We Are the Champions" koju su izvodili Robbie Williams i Queen.

Muzika grupe Queen je korištena u mnogim filmovima poput:

Čuvajući u tradiciji (od sezone 5) da svaka epizoda nosi naslov popularne pjesme od jedne muzičke grupe iz vremena 70-ih (Led Zeppelin za petu sezonu, The Who za šestu i The Rolling Stones za sedmu), i osma, ujedno i posljednja sezona That '70s Show napravljena je bila od epizoda nazvanim po pjesmama Queena. "Bohemian Rhapsody " je bila kao premijera osme sezone.

Dana 11. aprila 2006. godine Queen se pojavio na American Idol. Svaki takmičar je izvodio jednu pjesmu od Queena. Pjesme koje su se pojavile na ovom takmičenju su bile "Bohemian Rhapsody", "Fat Bottomed Girls", "The Show Must Go On", "Who Wants to Live Forever", i "Innuendo ". Brian May je poslije kritikovao organizatore ove emisije, zbog mijenjanja scenografije.

"I Was Born to Love You" je bila naslovna pjesma japanske televizijske drame Pride na Fuji Televiziji 2004. godine. Muzika iz ove emisije je još sadržavala pjesme "We Will Rock You, "We Are the Champions" i "Bohemian Rhapsody".

Pjesma "I Was Born to Love You" na četvrtoj misiji/stazi Nintendo DS videoigre Elite Beat Agents kao i u igri Pretty Guardian Sailor Moon.

Muzički stil

uredi

Queen je muzički bila veoma svestrana grupa. Svirali su gotovo sve vrste muzike (uključujući i operu) u svojim pjesmama, a danas se u svijetu mogu povezati sa: tzv. stadionskim rockom, plesnom muzikom, glamuroznim rockom, heavy metal-om, pop rock, i psihodeličnom rock muzikom.

1970-e su bile vrijeme razuzdanosti, posebno u rock muzici, a samo je mali broj rock grupa tog vremena bio blizu u utjelovljavanju ove razuzdanosti kao Queen. Njima je bilo namijenjeno da budu velika rock grupa, a muzika je morala biti savršena, uz korištenje drame, bombastičnosti i razuzdanosti na muzičkim snimcima. Međutim, prava arena za ovu grupu bili su koncertni nastupi, gdje su muzika i dramsko predstavljanje muzike, činile cjelinu, u kojem je vizuelni doživljaj bio gotovo izjednačen s muzikom. Queen održava ovaj pristup tokom cijele njihove karijere, brzo usvajajući i razvijajući muzičke stilove koristeći najnovije tehnologije tog vremena i stvarajući ono što je nesumnjivo prvi umjetnički promotivni spot za "Bohemian Rhapsody".

U svojim ranim godinama Queen je u potpunosti prigrlio ideale progresivnog rocka koji je bio iznenađujuće bogat i raznovrstan. U njemu su spajali pretjeranu pompu progresivnog rocka i energiju ranog heavy metala, s vodviljem, elemente opere i klasične muzike, koristeći višeslojne gitarske muzičke dionice uz nasnimavanje pjevačkih dionica stvarajući bombastičan, energičan, ali često i produhovljen muzički izraz.

Držeći na oku glavna muzička kretanja, grupa nikad nije prestala rasti, razvijati se i mijenjati svoj stil, ali nekako uvijek uspijevajući zadržati osnovni zvuk koji je bio jedinstven i ostajući neprikosnoven kao vrhunac rock muzike do današnjih dana.

Jedan od najnaprednijih aspekata rane muzike ove grupe je bio njihov pristup obradi pjesama. Bili su ponosno "anti sintisajzer" u prvih nekoliko godina, i skoncentrisani na bogate i visoke pjevačke i gitarske obrade ekstravagantno proširene sa slojevitom strukturom koja je otišla dalje od običnog sviranja gitarskih rifova jedne obične hard rock grupe. Ovo je dostiglo svoj vrhunac sa zapanjujuće kvalitetnim izdanjem "Bohemian Rhapsody", pjesme koja zapravo predstavlja oličenje svega u načinima njihovog pisanja pjesama i njihovih stavova.[5]

Uticaj na druge muzičare

uredi

Grupa Queen je uticala na mnoge muzičare, umjetnike i muzičke grupe, a sam uticaj je raznolik i obuhvata različite generacije, zemlje i muzičke žanrove. Neki od muzičara koji su naveli grupu Queen kao uticaj na njihovo muzičko djelovanje jesu Anthrax, AC/DC, Van Halen, Dream Theater, Boston, Kurt Cobain, Extreme, Guns N 'Roses, Iron Maiden, Judas Priest, Kansas, Metallica, Marilyn Manson, Styx, Sweet.

Michael Jackson je bio prijatelj Mercurya još u ranim 1980-im i naveo je "Hot Space" album kao pokretački uticaj iza odluke o stvaranju njegovog albuma "Thriller" iz 1982, na kojem je prvobitno planirano da se Freddy Mercury pojavi. Queen se također navodi kao veliki uticaj na žanr neo-klasičnog metala švedskog gitariste Yngwie Malmsteena. Pjesma "Stone Cold Crazy ', iz 1974. sa " Sheer Heart Attack "albuma, se često navodi kao rana preteča brzine ili thrash metal podžanra. Metallica je snimila verziju iste pjesme, koja se prvi put pojavila na albumu "Rubaiyat" iz 1990, i osvojila "Grammy" nagradu za najbolju metal izvedbu 1991. U ranim 70-im grupa Queen pomaže u podsticanju evolucije heavy metal žanra i odbacivanju mnogo od njihovog blues uticaja, a novi talas britanskog heavy metala ih prati na sličan način, spajajući muziku s punk rock senzibilitetom i sve većim naglaskom na brzini sviranja.[6]

Ankete

uredi
  • 1999. - Queen je izglasan kao druga najbolja rock grupa u historiji muzike.
  • 2005. - Nastup na Live Aidu je dva puta izglasan kao najbolji koncertni nastup svih vremena.
  • 2007. - Grupa je proglašena najboljim Britanskom rock grupom svih vremena.[6]

Diskografija

uredi
Glavni članak: Diskografija grupe Queen

Za vrijeme svog postojanja grupa je izdala 15 studijskih albuma:

  1. Queen (1973) #24 VB
  2. Queen II (1974) #5 VB
  3. Sheer Heart Attack (1974) #2 VB, #11 SAD
  4. A Night at the Opera (1975) #1 VB, #4 SAD
  5. A Day at the Races (1976) #1 VB, #5 SAD, #1 Japan
  6. News of the World (1977) #4 VB, #3 SAD, #3 Japan
  7. Jazz (1978) #2 VB, #6 SAD
  8. The Game (1980) #1 VB, #1 SAD
  9. Flash Gordon (1980) #10 VB, #23 SAD, #1 Austrija
  10. Hot Space (1982) #4 VB, #22 SAD, #1 Austrija
  11. The Works (1984) #2 VB, #23 SAD
  12. A Kind of Magic (1986) #1 VB, #46 SAD
  13. The Miracle (1989) #1 VB, #24 SAD, #1 Austrija, #1 Švicarska
  14. Innuendo (1991) #1 VB, #30 SAD, #1 Švicarska
  15. Made in Heaven (1995) #1 VB, #58 SAD, #1 Austrija, #1 Švicarska

Osim studijskih albuma, grupa je objavila i mnogo live i kompilacijskih albuma kao i singlova od kojih su mnogi postali svjetski hitovi.

Reference

uredi
  1. ^ a b c d e f http://queenpedia.com/index.php?title=Band_History
  2. ^ "A Night at the Opera" Acoustic Sounds Pristupljeno 3.2.2016.
  3. ^ Roberts, David (2006) "British Hit Singles & Albums". London: Guinness World Records Limited
  4. ^ "100 Greatest Albums". Channel 4. Archived from the original on 29 April 2009. Pristupljeno 3.2.2016.
  5. ^ http://www.progarchives.com/artist.asp?id=1755
  6. ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 13. 3. 2013. Pristupljeno 29. 7. 2013.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Queen
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Queen&oldid=3550385"
  NODES
Idea 1
idea 1
iOS 1
mac 1
os 107