Zaušnjaci
Zaušnjaci (latinski: parotitis epidemica; engleski: mumps) – poznat i kao epidemijski parotitis – su virusna bolest uzrokovana specifičnim virusom zaušnjaka. To je, dakle, zarazna dječija bolest koju izaziva virus iz grupe paramiksovirusa, rasprostranjena u cijelom svijetu.
| Zaušnjaci | |
|---|---|
 Dijete sa zaušnjacima | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | B26 |
| ICD-9 | 072 |
| DiseasesDB | 8449 |
| MedlinePlus | 001557 |
| eMedicine | emerg/324 emerg/391 ped/1503 |
| MeSH | D009107 |
Infekcija i simptomi
uredi
Virus zaušnjaka se renosi se kapljično. Dva do četiri nedjelje (najčešće 14 do 18 dana) nakon zaraze pojavljuju se prvi simptomi bolesti: povišena tjelesna temperatura, groznica, glavobolja i gubitak apetita, nakon čega oteknu pljuvačne žlijezde. Najčešće su zahvaćene jedna ili obje zaušne žlijezde, uz bol u predjelu donje vilice. Kod oboljelih muškaraca, relativno česta komplikacija je orhitis, nakon puberteta , pri čemu je obično zahvaćen samo jedan testis.[1][2]
Početni znaci i simptomi često uključuju groznicu, bol u mišićima, glavobolju i osjećanje umora. To je često praćeno bolnim oteklinama jedne ili obje parotidne žlijezde.[3] Simptomi se tipski javljaju 16-18 dana nakon izlaganja, a 7 do 10 dana nakon obnavljanja. Simptomi kod odraslih su često teži nego u djece. Oko trećine ljudi ima blage ili nikakve simptome, a komplikacije mogu uključivati infekcije upale moždanih ovojnica (50%), pankreatitis (4%), stalnu gluhoću.[4][4]Bolne otekline testisa su rijetko uzročnici neplodnosti. Žene mogu dobiti otekline jajnika, ali to ne povećava rizik za neplodnost.[4]
Uzročnici i dijagnoza
urediZaušnjaci su visoko zarazan i brzo se širi među ljudima koji žive u neposrednoj blizini. Virus se prenosi respiratornim kapljicama ili direktnim kontaktom sa zaraženom osobom. Samo ljudi postreduju u širenju bolesti., odnosno izvori su zaraze jedni drugima, nekoliko dana prije početka simptoma do četiri dana nakon bolesti. Nakon infekcije, osoba je obično imuna za cio život; reinfekcije je moguća, ali ima tendenciju da bude blaga
Dijagnoza se obično postavlja zbog sumnje nakon parotidnog otoka, a može se potvrditi izolovanjem virus u brisu parotidnog kanala. Testiranje na IgM antitijela u krvi je jednostavno i može biti od koristi, Međutim, može biti lažno negativno kod onih koji su vakcinirani.[5][6]
Prevencija, tretman i prognoza
urediZaušnjaci se mogu spriječiti sa po dvije doze odgovarajuće vakcine. Većina zemalja razvijenog svijeta u svojim programima uključuje imunizaciju, često u kombinaciji sa vakcinom protiv malih boginja i rubeole. Zemlje koje imaju nisku stopu imunizacije mogu imati povećanje učestalosti među starijim grupama i time lošije rezultate. Ne postoji specifični tretman. Napori uključuju kontrolu simptoma sa lijekovima protiv bolova, kao što je acetaminofen. Pri određenim komplikacijama, može biti koristan intravenski imunoglobulin. Hospitalizacija je potrebna u slučaju da se pojave komplikacije u vidu meningitisa ili pankreatitisa. Smrtnost iznosi jedan od deset hiljada inficiranih ljudi.
Poređenje komplikacija bolesti zaušnjaka i vakcinacije protiv malih boginja, zaušnjaka i rubeole (MMR)
| Simptom / Bolest | Komplikacije zaušnjaka ( %) |
Post-vakcinacijske komplikacije (%) |
| Upala pljuvačnih žlijezda | 98 | 0,5 |
| Pankreatitis | 2-5 | 0,5 |
| Orhiditis (upala testisa adolescenata i odraslih) | 20-50 | 0,0001 |
| Meningitis | ~15 | 0,0001 |
| Gluhoća | 0,005 | 0 |
Epidemiologija i historija
urediBez imunizacije, godišnje bude pogođeno oko 0,1% do 1% . Rasprostranjena vakcinacija je dovela do pada stope bolesti više od 90%. Zaušnjaci su češći u zemljama u razvoju, gdje je vakcinacija manje uobičajena. Epidemija se, međutim, može pojaviti i u populaciji vakciniranih. Prije uvođenja vakcine, zaušnjaci su bili uobičajena bolest djetinjstva širom svijeta. Veća učestalost bolesti javlja se najčešće svakih dvije do pet godina. Najčešće su pogođena djeca u dobi između pet i devet. U populacijama imuniziranih osoba česta je u ranim 20-im godinama. Oko ekvatora se često javlja tokom cijele godine, dok je u sjevernijim i južnijim regijama svijeta češća zimi i s proljeća. Bolne otekline parotidne žlijezde i testisa opisani su prema Hipokrat u 5. stoljeću p.n.e.[7][8]
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
- ^ Coulehan J. L., Block M. R. (2005): The Medical Interview: Mastering skills for clinical practice, 5th Ed. F. A. Davis. ISBN 0-8036-1246-X. OCLC 232304023.
- ^ Hviid A., Rubin S., Mühlemann K. (2008): Mumps. The Lancet, 371 (9616): 932–944.
- ^ a b c Mumps virus vaccines. Weekly epidemiological record (2007) : 82 (7): 49–60, http://www.who.int/wer/2007/wer8207.pdf?ua=1.
- ^ Gupta R. K., Best J., MacMahon E. (2005): Mumps and the UK epidemic 2005. BMJ (Clinical research ed.), 330 (7500): 1132–1135.
- ^ Sen S. N. (2008): Mumps: a resurgent disease with protean manifestations, https://www.mja.com.au/journal/2008/189/8/mumps-resurgent-disease-protean-manifestations.
- ^ Junghanss T. (2013): Manson's tropical diseases, 23rd Ed. Elsevier/Saunders, Oxford, ISBN 9780702053061; https://books.google.ca/books?id=GTjRAQAAQBAJ&pg=PA261.
- ^ Atkinson W.(2012): Mumps epidemiology and prevention of vaccine-preventable diseases, Public Health Foundation, ISBN 9780983263135; http://www.cdc.gov/vaccines/pubs/pinkbook/mumps.html.
Vanjski linkovi
uredi- NHS.uk – Encyclopedia – 'NHS Direct Online Health Encyclopaedia: Mumps', National Health Service (UK)
- WHO.int – "Immunization, Vaccines and Biologicals: Mumps vaccine", World Health Organisation
- MicrobiologyBytes: Paramyxoviruses"
- cdc.gov – Collection of information from the CDC concerning mumps
- Public Health Agency of Canada – Public Health Agency of Canada Vaccination Campaigns