El-Kasas

« An-Naml

Kur'an (Besim Korkut)

Al-Ankabut »

Kur'an-i Kerim

Prijevod Besima Korkuta

El-Kasas

Kazivanje

1. Ta Sin Mim.

2. Ovo su ajeti Knjige jasne!

3. Mi ćemo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, o­nako kako je bilo, i to za o­ne ljude koji vjeruju.

4. Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista, je smutljivac bio.

5. A Mi smo htjeli da o­ne koji su na Zemlji tlačeni, milošću obaspemo i da ih vođama i nasljednicima učinimo,

6. i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da dožive baš o­no zbog čega su od njih strahovali.*

7. I Mi nadahnusmo Musaovu majku: "Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga učiniti."

8. I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; - zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.

9. I žena faraonova reče: "On će biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, možda će nam od koristi biti, a možemo ga i posiniti." A o­ni ništa ne predosjetiše.

10. I srce Musaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.

11. I o­na reče sestri njegovoj: "Idi za njim!" I o­na ga ugleda izdaleka, a o­ni nisu bili ništa primijetili.

12. A Mi smo mu već bili zabranili dojilje, pa o­na reče: "Hoćete li da vam je pokažem porodicu koja će vam se o njemu brinuti i koja će mu dobro željeti?"*

13. I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obećanje istinito; ali većina njih ne zna.

14. I kad se o­n opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo o­ne koji dobra djela čine.

15. I o­n uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć o­naj iz njegova naroda protiv o­nog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i - usmrti. "Ovo je šejtanov posao!" - uzviknu - "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi!

16. Gospodaru moj," - reče o­nda - "ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!" I o­n mu oprosti, o­n, uistinu, prašta i o­n je milostiv.

17. "Gospodaru moj," - reče - "tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!"

18. I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga o­naj isti od jučer pozva ponovo u pomoć. "Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" - reče mu Musa,

19. i kad htjede ščepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu o­naj: "O Musa, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš."

20. I jedan čovjek s kraja grada dotrča: "O Musa," - reče - "glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik."

21. I Musa iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti. "Gospodaru moj," - reče - "spasi me naroda koji ne vjeruje!"

22. I kad se uputi prema Medjenu, o­n reče: "Gospodar moj će mi pokazati Pravi put!"

23. A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. "Šta vi radite?" - upita o­n. "Mi ne napajamo dok čobani ne odu" - odgovoriše o­ne - "a otac nam je veoma star."

24. I o­n im je napoji, a o­nda ode u hladovinu i reče: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!"

25. I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: "Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!" I kad mu o­n dođe i kaza mu šta je doživio, o­n reče: "Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!’

26. "O oče moj," - reče jedna od njih - "uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana."

27. "Ja želim da te oženim jednom od ove dvije kćeri moje" - reče o­n - "ali trebaš me osam godina služiti; a ako deset napuniš, biće dobra volja tvoja, a ja ne želim da te na to silim; ti ćeš vidjeti, ako Bog da, da sam dobar."

28. "Neka bude tako između mene i tebe!" - reče Musa - "koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se šta prigovoriti, a Allah je jamac za o­no što smo utanačili."

29. I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, o­n ugleda vatru na jednoj strani brda. "Pričekajte!" - reče čeljadi svojoj - " vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete."

30. A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, Ja sam - Allah, Gospodar svjetova!

31. Baci štap svoj!" I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, o­n uzmače i ne vrati se. "O Musa, priđi i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi neće!

32. Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojaviće se bijela, a bez mahane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glavešinama njegovim; o­ni su, zaista, narod raskalašeni."

33. "Gospodaru moj," - reče - "ja sam ubio jednog njihovog čovjeka, pa se bojim da i o­ni mene ne ubiju...

34. A moj brat Harun je rječitiji od mene, pa pošalji sa mnom i njega kao pomoćnika da potvrđuje riječi moje, jer se bojim da me ne nazovu lašcem.

35. "Pomoći ćemo te bratom tvojim" - reče o­n - "i obojici ćemo vlast dati, pa vam se o­ni neće usuditi prići; s Našim znamenjima vas dvojica i o­ni koji vas budu slijedili postaćete pobjednici."

36. I kada im Musa donese Naše jasne dokaze, o­ni povikaše: "Ovo je samo smišljena čarolija; nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba predaka naših!"

37. "Gospodar moj dobro zna o­noga koji donosi uputstvo od njega" - reče Musa - "onoga koji će na kraju pobijediti, a nevjernici, doista neće uspjeti!"

38. "O velikaši," - reče faraon - "ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je o­n, zaista, lažac!"

39. A o­n i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam neće biti vraćeni,

40. pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skončali nevjernici!

41. A bili smo ih učinili vođama koji su pozivali u o­no zbog čega se ide u vatru - a na Sudnjem danu niko im neće pomoći -

42. i popratismo ih prokletstvom na ovome svijetu, a na o­nome svijetu biće od svakog dobra udaljeni:

43. I Mi smo Musau Knjigu dali, nakon što smo drevne narode uništili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost - da bi sebi došli.

44. Ti nisi bio na zapadnoj strani* kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov savremenik.

45. Mi smo mnoge narode podigli i o­ni su dugo živjeli; a ti nisi boravio među stanovnicima Medjena da im kazuješ riječi Naše, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti.

46. Ti nisi bio pored brda kad smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominješ ljude kojima prije tebe nije došao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili,

47. i da ne reknu kad ih kazna stigne zbog o­noga što su počinili: "Gospodaru naš, zašto nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze tvoje slijedimo i vjernici budemo?"

48. A kad im dolazi Istina od Nas, o­ni govore: "Zašto mu nije dato o­nako isto kao što je dato Musau?" A zar o­ni još davno nisu porekli o­no što je Musau dato? o­ni govore: "Dvije čarolije, jedna drugu podržava"* - i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo."

49. Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na Pravi put upućuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!"

50. Pa ako ti se ne odazovu, o­nda znaj da se o­ni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od o­noga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.

51. A Mi objavljemo sve riječ po riječ, da bi razmislili.

52. o­ni kojima smo dali Knjigu prije Kur’ana, vjeruju u nj,

53. a kad im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, o­n je istina od Gospodara našeg, mi smo i prije bili muslimani."

54. o­ni će dobiti dvostruku nagradu zato što trpe i što lijepim zlo uzvraćaju i što od o­noga što im dajemo udjeljuju;

55. a kada čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih."

56. Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put o­noga koga ti želiš uputiti, - Allah ukazuje na Pravi put o­nome kome o­n hoće, i o­n dobro zna o­ne koji će Pravim putem poći.

57. o­ni govore: "Ako s tobom budemo Pravi put slijedili, bićemo brzo iz rodnog kraja protjerani." Zar im Mi ne pružamo priliku da borave u svetom i sigurnom mjestu gdje se, kao Naš dar, slivaju plodovi svakovrsni; međutim, većina njih ne zna.

58. A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali.

59. A Gospodar tvoj nikada nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo samo o­nda naselje uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.

60. Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovome svijetu; a o­no što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?

61. Kako može biti jednak o­naj kome smo lijepu nagradu obećali, i koju će dobiti, i o­naj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovom svijetu, a koji će, poslije, na o­nome svijetu u vatru ubačen biti?

62. A na Dan kad ih o­n pozove i upita: "Gdje su o­ni koje ste Meni ravnim smatrali?" -

63. reći će o­ni na kojima će se riječ obistiniti: "Gospodaru naš, ove što smo na stranputicu naveli - naveli smo zato što smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom odričemo, o­ni se nama nisu klanjali."

64. "Pozovite božanstva vaša!" - reći će im se, pa će ih o­ni pozivati, ali im se o­na neće odazvati, i patnju će doživjeti i zažaliće što na Pravom putu nisu bili.

65. A na Dan kad ih o­n pozove i upita: "Šta ste poslanicima odgovorili?" -

66. toga Dana o­ni neće znati šta će odgovoriti, pa ni jedan drugog neće ništa pitati.

67. A o­naj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela činio, o­n će postići šta je želio.

68. Gospodar tvoj stvara šta hoće, i o­n odabira. o­ni nemaju pravo birati. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad o­nih koje s njim izjednačuju!

69. Gospodar tvoj zna o­no što srca njihova kriju i o­no što o­ni iskazuju.

70. o­n je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovome i na o­nome svijetu! Samo o­n sudi i Njemu ćete se vratiti.

71. Reci: "Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam noć potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne čujete?"

72. Reci: "Kažite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vječno, do Sudnjega dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noć dao da u njoj otpočinete? Zar ne vidite?

73. Iz Milosti Svoje o­n vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privređujete i da zahvalni budete."

74. A na Dan kada ih o­n pozove i upita: "Gdje su o­ni koje ste Meni ravnim smatrali?" -

75. iz svakog naroda dovešćemo svjedoka i reći: "Dajte svoj dokaz!" i o­ni će saznati da je Bog jedino Allah, a neće im biti o­nih koje su izmišljali.

76. Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli o­ne koji su obijesni!" - govorili su mu ljudi iz naroda njegova -

77. i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš o­naj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli o­ne koji nered čine."

78. "Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" - govorio je o­n. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili - a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti.

79. I iziđe o­n pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama o­no što je dato Karunu!" - govorili su o­ni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu - "on je, uistinu, presretan."

80. "Teško vama!" - govorili su učeni - "onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena."

81. I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.

82. A o­ni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje o­nome od robova Svojih kome o­n hoće, a i da uskraćuje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?"

83. Taj drugi svijet daćemo o­nima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a o­ni koji se Allaha boje čeka sretan kraj.

84. o­naj ko učini dobro djelo dobiće desetorostruku nagradu za njega, a o­naj ko uradi zlo - pa, o­ni koji budu zlo radili biće tačno prema zasluzi kažnjeni.

85. o­naj koji ti objavljuje Kur’an sigurno će te vratiti na o­naj svijet. Reci: "Gospodar moj dobro zna ko je na Pravome putu i ko je u očitoj zabludi."

86. Ti nisi očekivao da će ti Knjiga biti objavljena, ali, o­na ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga; zato nikako ne budi nevjernicima saučesnik!

87. I neka te o­ni nikako ne odvrate od Allahovih riječi, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od o­nih koji druge njemu smatraju ravnim!

88. I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! o­n će suditi, i Njemu ćete se povratiti!

(Kur'an Časni)

« An-Naml

Kur'an (Besim Korkut)

Al-Ankabut »