đakon

Serbo-Croatian

Etymology

From Ancient Greek διᾱ́κονος (diā́konos).

Pronunciation

• IPA^(key): /d͡ʑâkon/
• Hyphenation: đa‧kon

Noun

đȁkon m (Cyrillic spelling ђа̏кон)

1. deacon

Declension

Declension of đakon

	singular	plural
nominative	đakon	đakoni
genitive	đakona	đakona
dative	đakonu	đakonima
accusative	đakona	đakone
vocative	đakone	đakoni
locative	đakonu	đakonima
instrumental	đakonom	đakonima