Wikipedija

Alep

Ovo je glavno značenje pojma Alep. Za druga značenja pogledajte Alep (razdvojba).

Alep ((arap.) حلب, Ḥalab) je grad u sjevernoj Siriji i sjedište pokrajine Alep, najnaseljenije u Siriji. Grad ima 2,3 milijuna stanovnika, što ga čini najvećim gradom u Siriji, ispred Damaska. Alep je jedan od najstarijih nastanjenih gradova u povijesti, a u prošlosti je bio poznat pod nazivima Khalpe, Khalibon, a Stari Grci su ga zvali Beroea (Veroea), Turci Halep, dok je u doba Francuskog mandata bio poznat kao Alep.

Alep
حلب‎ Ḥalab

Znamenitosti Alepa: Citadela • ulaz u al-Madina Souq • Džamija Banu Umayya • Hotel Baron • Katedrala Sv. ilije • rijeka Queiq • noćna panorama
Nadimak: Aš-Šahba ("Pepeljasti")
Država Sirija
PokrajinaAlep
OkrugJabal Sam'an
NahijaJabal Sam'an
Vlast
 • GradonačelnikMaad al-Madlaji
Površina
 • Urbano područje190 km2
Visina379 m
Koordinate36°13′N 37°10′E / 36.217°N 37.167°E / 36.217; 37.167
Stanovništvo (2005.)
 • Entitet2.490.751
 • Urbano područje2.301.570
Vremenska zonaEET (UTC+2)
 • Ljeto (DST)EET (UTC+3)
Pozivni broj963 21
Zemljovid
Alep na zemljovidu Sirije
Alep
Alep

Nalazi se na strateškoj trgovačkoj točki između mora i Eufrata; izvorno se nalazio na nekoliko brežuljaka u velikoj plodnoj dolini rijeke Quweiq (قويق). Provincija Alep ima 16.000 km² površine i oko 3,7 milijuna stanovnika.

Danas je Alep jedno od glavnih kulturnih i vjerskih središta Levanta, a njegovo drevno središte je upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji još 1986. godine. God. 2006. izabran je za arapski glavni grad kulture.[1]

Panorama Alepa

Povijest

uredi
 
Citadela u Alepu

Za Alep se tvrdi da je najstariji u kontinuitetu nastanjeni grad svijeta, iako se za istu titulu vatreno bori i Damask. Iskapanja kod Tel Karamela (25 km sjeverno od središta grada) su dokazala da je ovo područje bilo naseljeno još u 11 tisućljeću prije Krista, što ga čini najstarijim naseljem na svijetu (dvije tisuće godina starije od Jerihona).[2] Također, naselja južno od Alepa, Tel as-Sauda i Tel al-Ansari, su bila naseljena još u kasnom 3 tisućljeću pr. Kr. To je vrijeme kada se prvi put spominje i Alep kao trgovačko i vojno središte, na klinastom pismu u glinenim pločicama iz mezopotamske Eble[3] Taj kontinuitet naseljenosti se dogodio vjerojatno zbog strateškog položaja Alepa na trgovačkom putu između Sredozemlja i Mezopotamije.

Grad je dugo zadržao gospodarsku važnost kao posljednji grad na Putu svile koji je ovdje završavao nakon dionice kroz središnju Aziju i Mezopotamiju.

Tijekom osmanske vladavine, Alep je bio treći grad po veličini, odmah iza Istanbula i Kaira. God. 1869., otvorenjem Sueskog kanala trgovina je skrenuta s putova prema Alepu i započelo je njegovo propadanje. Nakon propasti Osmanskog carstva, krajem Prvog svjetskog rata, Alep je izgubio svoju glavnu prometnicu, sjevernu željezničku prugu koja ga je spajala s Mosulom, koja je pripala Turskoj. 1940-ih izgubio je i vezu s morem kada su Antiohija i Aleksandreta pripale također Turskoj. Naposljetku je izolacija Sirije posljednjih desetljeća još pogoršala situaciju u gradu, iako je možda to jedan od razloga što je tako dobro sačuvan Stari grad. U neovisnoj Siriji Alep doživljava svojevrsni preporod i bilježi se napredak u svakom području, od kulture do gospodarstva i turizma.

God. 1986., Alep je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji, a od 1999. god. gradske vlasti su, u suradnji s inozemnim agencijama, započele provoditi obnovu i revitalizaciju Starog grada.[4] No, zbog ratnih sukoba, 20. lipnja 2013. godine UNESCO je odlučio staviti svih šest mjesta svjetske baštine u Siriji na popis mjesta svjetske baštine u opasnosti[5]

Znamenitosti

uredi
 
Velika alepska džamija
Drevni Alep
  Svjetska baština – UNESCO
 
Država  Sirija
Godina uvrštenja1986. (10. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:21
Koordinate36°12′N 37°10′E / 36.2°N 37.16°E / 36.2; 37.16 (WD)

Usprkos fizičkoj blizini Damaska, Alep ima osobit identitet, arhitekturu i kulturu, koji su oblikovani njegovom bogatom poviješću i geografskim položajem. Kako je Alep građen tijekom valdavine mnogih kultura i naroda, često pod opsadom, svaki narod je u gradu gradio društvene i gospodarski odvojene četvrti koje imaju svoje vjerske i etničke odlike.

Stari grad je odvojen od novijeg kružnim zidinama dugim 5 km, s devetora vrata. On pokriva područje od 3.5 km² i danas u njemu živi oko 120.000 stanovnika. U središtu dominira velika srednjovjekovna utvrda, Alepska citadela, koja je izgrađena na mjestu negdašnje akropole i izdiže se 50 m iznad grada. Iako ima dijelova iz 1. tisućljeća pr. Kr., većinom je iz 13. stoljeća. Nur ad-Dinova Medresa Halauije iz 1124. godine izgrađena je na mjestu bizantske Katedrale sv. Helene iz 6. stoljeća. Kulturni centar Al-Šibani iz 12. stoljeća je danas mjesto franjevačke crkve i škole.

Velika alepska džamija (Jāmi‘ Bani Omayya al-Kabīr) započeta je 715. godine za vrijeme vladavine omejidskih kalifa Velida I. i Sulejmana, a dovršena je tek od 1158. god. za Nur ad-Dina, i obnovljena je nakon mogolskog pustošenja 1260. godine. Džamijom dominira 45 metara visok toranj koji je izgrađen od 1090. – 92., za vrijeme seldžučkog sultana Tutuša I. i smatra se najznačajnijim srednjovjekovnim spomenikom u Siriji.[6] U džamiji se nalazi i grobnica Zaharije, oca Ivana Krstitelja.

Četvrt Dždeida, sjeverozapadno od starog grada, je jedna od najboljih primjera neovisne četvrti u Alepu. Izgradili su je kršćanski stanovnici koji su se iselili iz grada nakon što su ga je uništila vojska Timura Velikog (1420.). Stanovnici četvrti Dždeida su većinom bili posrednici u trgovini između stranaca s trgovcima iz Alepa.

Sokak Medina je najduža natkrivena tržnica (sokak) na svijetu (13 km),[7] a u njoj se trgovalo luksuznom robom poput svile iz Irana, začina i pigmenata iz Indije i kave iz Damaska. Pored nje u Alepu su se nalazile i brojni drugi sokaci (više od 20) koji su ime dobivali prema robi koja se tu trgovala, ili prema zanatima koji su se u njima nalazili, te mnogi karavan-saraji. Većinom potječu iz 14. stoljeća kada je Alep bio trgovačko središte trgovaca iz Levanta, Europe, Mezopotamije, Egipta, pa čak i Kine.


  •  
    Ostaci maronitske bazilike
  •  
    Alepska citadela
  •  
    Toranj Velike alepske džamije
  •  
    Gradska vrata Kinasrin iz 1256. god.
  •  
    Model Sokaka Medina
  •  
    Sokak al-Šouneh
  •  
    Škola i crkva Al-Šibani
  •  
    Karantena Bimaristan Argun iz 1354. god.
  •  
    Osmanska džamija Kusruvija
  •  
    Sat-toranj ispred vrata Al-Faradž
  •  
    Toranj armenske Katedrale četrdeset svetaca

Sportski objekti

uredi

Gradovi prijatelji

uredi

Alep ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima:

Izvori

uredi
  1. ↑ Alep kao arapski glavni grad kulture 2008. (arap.) Posjećeno 11. travnja 2011.
  2. ↑ R.F. Mazurowski, "Pre- and Protohistory in the Near East: Tell Qaramel (Syria)", Članak na stranicama Poljskog centra za Arheološko istraživanje Sredozemlja, Varšavsko sveučilište, 21. lipnja 2007. (engl.) Posjećeno 12. travnja 2011.
  3. ↑ Encyclopedia Britannica 2010.
  4. ↑ Alep na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 20. lipnja 2013.
  5. ↑ Syria’s Six World Heritage sites placed on List of World Heritage in Danger na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 20. lipnja 2013.
  6. ↑ Russ Burns, Monuments of Syria, 1999., New York, London. str. 35.
  7. ↑ Stari sokaci u Alepu (arap.) Posjećeno 13. travnja 2011.

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Alep
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Alep&oldid=6844297"
  NODES
Done 1
Story 2