Žabočunovke

Žabočunovke
	Alisma lanceolatum‎
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Koljeno:	Magnoliophyta;
Razred:	Liliopsida;
Red:	Alismatales;
Porodica:	Alismataceae; Vent.
Rasprostranjenost
	; Žabočunovke su raširene po svim kontinentima
Rodovi
	vidi tekst
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike;

Žabočunovke (lat. Alismataceae), biljna porodica iz reda žabočunolikih koja svoje ime dobiva po žabočunima (Alisma), jednoj od njezinih rodova., a pripada jednosupnicama (Liliopsida).

Cijela porodica Alismataceae pa i pravi žabočuni (rod Alisma) vole močvarna područja, i rasprostranjena je po svim kontinentima, uključujući i Australiju. Odlikuju se velikim listovima i lijepim cvjetovima. sastoji se od 17 rodova sa 111 vrsta.^[1]^[2]

Žabočun (Alisma plantago-aquatica), koristi se kao diuretik.^[3]

Opis

Alismataceae su porodica koja se sastoji od 113 vrsta slatkovodnih cvjetnica koje pripadaju redu Alismatales i uključuju 17 rodova, od kojih su najčešći Alisma (žabočun), Echinodorus (glavac) i Sagittaria (strelica). Većina članova porodice porijeklom je sa sjeverne hemisfere, ali neke su vrste široko rasprostranjene u tropskim i umjerenim regijama.^[4]

Alismataceae se obično nalaze u plitkoj vodi i močvarama ili na muljevitim obalama ili mokrom pijesku. Općenito imaju duge tanke lisne peteljke koje su u osnovi skupljene i mogu rasti pod vodom, plutajući ili iznad vode. Takve zeljaste biljke često su laticiferne (proizvode lateks), a mnoge se mogu vegetativno razmnožavati stolonima ili rizomima. Nekoliko vrsta je jestivo, uključujući brojne vrste Sagittaria poznate po svojim ukusnim rizomima i gomoljima. Cvjetovi imaju tri čašice (modificirani listovi) i tri latice i mogu biti bijele, ružičaste, žute ili ljubičaste boje. Plodovi su folikuli (suhi plod koje se rascijepi duž jedne strane) ili ahenije (suhi plod s jednom sjemenkom).^[4]