Badem
Badem (bajam, mindul, mjendul, mendula, mendul, omiendul, lat. Prunus amygdalus; sinonimi: Prunus dulcis, Amygdalis communis) je drvenasta biljka iz porodice ružovki (Rosaceae), jestive jezgre ploda.
| Badem | |
|---|---|
 Cvijet badema | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Biljke |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Potporodica: | Prunoideae |
| Rod: | Prunus |
| Vrsta: | P. amygdalus |
| Dvojno ime | |
| Prunus amygdalus Batsch | |
| Baze podataka | |
Opis biljke
urediBiljka dosegne visinu od 4 – 9 m, s bijelo-ružičastim cvjetovima i koštuničavim plodovima. Potječe s Bliskog Istoka, gdje je kultiviran još u starom vijeku (3000. – 2000. pr. Kr.), a proširena je po cijelom Sredozemlju s velikim brojem sorata različite dobi dozrijevanja i tvrdoće ljuske. Poznat je i badem s mekom korom (mekoč).
U nas se uzgaja u primorskoj Hrvatskoj, a kasno cvjetajuće sorte i u nekim kontinentalnim predjelima.
Plod
urediPostoje dvije osnovne podvrste:
- gorki badem (Amygdalus amarus; koristi se u alternativnoj medicini)
- slatki badem (koristi se za prehranu, posebno kod izrade kolača)
Gorki badem (Amygdalus amarus)
urediRazlikuje se od slatkog samo po tome što u njegovu sjemenu ima heterozida amigdalozida, a u sjemenu ga slatkog badema nema. U slatkom bademu, osim toga, ima više šećera i ulja.
Njegovo je sjeme gorko i otrovan je, a žvakanjem se osjeća miris po cijanovodičnoj kiselini i benzaldehidu.
U liječenju s gorkim bademom se mora zbog otrovnosti upotrebljavati vrlo oprezno i najčešće pomiješan sa slatkim bademom. Oba umiruju bolove živaca.
Sjeme gorkog badema sadrži i do 55 % masnog ulja, nešto šećera, oko 25 % bjelančevine, zatim amygdalina, sluzi, gume i cijanogenetskog heterozida koji daje gorčinu, a najveća ljekovitost je baš u njemu.
S vodom i encimom emulzinom hidrolizira se u cijanovodoničnu kiselinu, benzaldehid i eterično ulje (Oleum amygdalae amarae aethereum).
Voda gorkih badema (Aqua amygdalarum amarum) je sedativ, a najveća dozvoljena doza za odraslog je 6 grama. Bademovo ulje sadrži oko 80 % trioleina.
Od slatkog badema dobiva se emulsio amygdalarum dulcium, a od bademova ulja emulsio amygdalina oleosa.
Sirup amygdalinus i emulsio amygdalina oleosa uzimaju se protiv kašlja.
„Mlijeko“ gorkog badema uzima se protiv groznice, bolesti želuca i crijeva, umiruje srčane bolove.
Slatki badem (Amygdalus prunus)
urediPoznati slatkiši od badema su marcipan i nugat.
Važniji sastojci u plodu: bjelančevine (16 g), fruktoza, nezasićene masnoće (51 g, od toga 41 g oleinske, tj. omega-9, a 10 g linolne masne kiseline, tj. omega-6), kalij, kalcij, fosfor, cink, željezo, vitamini E, B1, B2.[1]
Svjetska proizvodnja 2002. iznosi 1,85 milijuna tona (procjena FAO). Najveći proizvođači su Sjedinjene Američke Države, Grčka, Iran, Italija i Maroko. Proizvodnja u SAD-u je koncentrirana u Kaliforniji.
Vidi još
uredi | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Prunus amygdalus |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Prunus amygdalus |
Izvori
uredi- Hrvatska enciklopedija, Broj 1 (A-Bd), str. 536. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-31-2