Bagdadska baterija
»Bagdadska baterija« je naziv nadjenut skupini od tri artefakta pronađena zajedno: keramičkoj posudi, bakrenoj cijevi i željeznoj šipci. Pronađena je u današnjem Khujut Rabuu u Iraku 1936. godine, nedaleko antičke metopole Ktezifonta, bivšeg glavnog grada Partskog i Sasanidskog Carstva. Vjeruje se da je stvorena okvirno u tom razdoblju povijesti.
Bagdadska baterija | |
---|---|
Skica »baterije« temeljena na fotografijama | |
Materijal | keramika, bakar, željezo |
Veličina | Posuda: 140 mm visoka, otvor od 38 mm |
Stvoren | Partsko ili Sasanidsko Carstvo |
Otkriven | 1936. |
Mjesto pronalaska | Khujut Rabu, Irak |
Do danas nije poznato čemu je služila i gdje. Arheolog Wilhelm König, tadašnji direktor Nacionalnog muzeja Iraka, pretpostavljao je da je predmet služio kao galvanska ćelija za elektroplatiranje ili neku vrst elektroterapije. Međutim, nije poznat niti jedan primjer elektroplatiranja iz razdoblja u koje je datirana »baterija«, a arheološki stručnjaci univerzalno odbijaju tu tezu. Druga je mogućnost da je služila kao spremnik za svete spise.
Deset sličnih keramičkih posuda pronađeno je ranije. Četiri 1930. godine u Seleukiji, iz sasanidskog razdoblja. Tri su bile začepljene bitumenom i sadržavale zatvorene brončane cijevi omotane papirusom. Bile su fiksirane s četiri ili manje brončanih i željeznih šipki zabijenih u tlo oko njih, a pretpostavlja se da su imale ritualno značenje. Šest drugih posuda pronađeno je nedaleko njih, u Ktezifontu. Neke od njih sadržavale su brončane omotače s uvelike razgrađenim vlaknima celuloze u njima. Druge su pak sadržavale željezne čavle ili olovne tanjure.
Artefakti su nestali uslijed američke invazije Iraka 2003. godine,[1] kada su usred ratnog kaosa muzej opustošili pljačkaši iz civila te organizirane bande.[2]
Opis i datiranje
urediArtefakti su posuda od terakote, visoka oko 140 milimetara s otvorom od 38 milimetara na vrhu, koja sadrži cijev od zamotanog bakrenog lima u kojemu se nalazi jedna željezna šipka. Šipka je na vrhu bitumenom izolirana od bakra čepovima ili stoperima, a u cijev savršeno pristaje, kao što i cijev savršeno pristaje u otvor posude. Cijev nije vodonepropusna, zbog čega bi tekućina u posudi također bila u dodiru sa šipkom. Artefakt je u nekom trenu bio izložen vremenskim uvjetima te je pretrpio koroziju.
Austrijski arheolog Wilhelm König smatrao je da bi artefakti mogli biti iz partskog razdoblja, između 250. g. pr. Kr. i 224. godine. Prema St Johnu Simpsonu iz Britanskog muzeja, međutim, dokazi koji bi ukazali na to razdoblje slabi su, a izvorni položaj predmeta u tlu i njihov arheološki kontekst nisu zabilježeni dovoljno pomno za utvrđivanje takvih podataka. Osim toga, stil posude podudara se s onim sasanidskoga razdoblja (224. – 640. g.).[3][4]
Albert Al-Haik zamijetio je da su izvorni zapisi iz 1936. godine mjesto pronalaska opisali kao područje sjeveroistočno od Bagdada, »neke dvije milje od istočnog bunda Bagdada«.[5] William Brad Hafford sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, stručnjak za bliskoistočnu arheologiju,[6] napominje da je nalazište locirano blizu željezničke pruge između Bagdada i Baqube u analizi naučnog videa Mila Rossija.[7][8]
Slični artefakti
urediPosude sličnoga oblika, koje se razlikuju poglavito po sadržaju, pronađene su prije »baterije« i pobliže analizirane.
Četiri začepljene keramičke posude iskopane su u Seleukiji 1930. godine tijekom arheološke misije Leroya Watermana sa Sveučilišta u Michiganu.[9] Tri od njih, datirane u kasno sasanidsko razdoblje (5. i 6. stoljeće) začepljene su bitumenom. Sadržavale su brončane cijevi (cilindrične smotuljke od lima) omotane papirusom čiji su krajevi ugurani u cijev kako bi ju začepili. Na papirusima se nije nalazio zamjetljiv tekst. Posude su bile postavljene na tlu, fiksirane izvana koristeći do četiri metalne šipke (od bakra i željeza) zabijene u tlo, a po kontekstu se pronalaska pretpostavlja da su imale ritualne svrhe.[10] Četvrta posuda, također začepljena, sadržavala je komadiće slomljenog stakla.
Godine 1931. njemačko-američka ekspedicija koju je predvodio Ernst Kühnel pronašla je još šest posuda u obližnjem Ktezifontu. U trima od tih posuda pronađeno je po jedna, tri te deset zamotanih i začepljenih brončanih smotuljaka. U smotuljcima su pronađena razgrađena vlakna od celuloze. Još jedna posuda sadržavala je tri začepljene brončane cijevi. Jedna od preostalih dviju posuda sadržavala je izvorno olovne tanjure prekrivene karbonatom olova, a druga deset zahrđalih željeznih čavla na kojima su pronađeni tragovi organskog tekstilnog omotača.[11]
Teorije o uporabi
urediIzvorna uporaba ovih predmeta do danas ostaje nerazjašnjena.[3] Wilhelm König je za svojeg staža u Nacionalnom muzeju Iraka posvjedočio mnogim srebrnim predmetima iz starog Iraka prekrivenim tankim slojem zlata, za koje je pretpostavio da su elektroplatirani. Godine 1938. napisao je članak[12][13] u kojemu je iznio tezu da su posude služile kao galvanske ćelije za elektroplatiranje zlata na predmete od srebra.[3] Ta je interpretacija danas potpuno odbijena u arheološkoj struci, kao i po mišljenju drugih znanstvenika.[14]
Korozija metala i istraživanja ukazuju na to da je u posudama bila prisutna kiselina poput vina ili octa.[3] Ta su otkrića dovela do špekulacija o tome da su posude sadržavale elektrolitsku tekućinu kako bi proizvele struju razlikom između elektrodnog potencijala između željeza i bakra, koji bi služili kao elektrode.[4] Postoje priče o navodnim eksperimentima koji su ovim metodama uspjeli nanijeti sloj zlata na malenu statuu pri muzeju u Hildesheimu, no pretrage muzejskog arhiva nisu iznjedrile ikakve dokumente o eksperimentu niti fotografije. O činjeničnosti eksperimenta stoga ne postoje nikakvi izravni pisani ili fotografski dokazi.[3]
Kritike teorija
urediNepostojeće električne veze
urediIako je željezna šipka prolazila kroz bitumenski čep posude, bakrena cijev nije, što bi značilo da je nemoguće za nju spojiti žicu i zatvoriti električni krug.[15]
Teorija o elektroplatiranju
urediKönigova teorija o elektroplatiranim srebrno-zlatnim predmetima ispostavila se netočnom. Stručno mišljenje danas jest da su bili pozlaćeni u vatri koristeći živu. Paul Craddock iz Britanskog muzeja izjavio je da su predmeti iz tog razdoblja tipično pozlaćeni živom te da nikad nije postojao konkretan dokaz da su elektroplatirani.[3]
David A. Scott, viši znanstvenik pri Gettyjevom institutu za konzervaciju i pročelnik njegovog laboratorija za istraživanje, također je ustvrdio da ne postoje dokazi o elektroplatiranju u relevantnom razdoblju povijesti te regije.
Paul T. Keyser sa Sveučilišta u Alberti napomenuo je da moderni eksperimenti koji pokušavaju dokazati hipotezu rabe naprednije materijale od onih dostupnih u razdoblju nastanka posude. Baterija koja za elektrolit rabi ocat, navodi Keyser, bila bi odveć slabašna za postupak elektroplatiranja čak i da jest služila za stvaranje električne energije. On pak podržava hipotezu da je »baterija« mogla služiti nekoj vrsti elektroterapije za bolove.[4][16]
Bitumen kao izolator
urediČep od bitumena, zbog toga što ima termoplastična obilježja, činio bi vrlo loše rješenje za čep galvanske ćelije, koja bi zahtijevala učestalo nadoknađivanje elektrolita za dulju uporabu.[14][17][18]
Druge hipoteze
uredi»Baterija« je nalik drugim pronalascima u Seleukiji, za koje se vjeruje da su bile posude za pohranu svetih spisa.[19]
Izvori
uredi- ↑ Haughton, Brian. 26. prosinca 2006. Hidden History: Lost Civilizations, Secret Knowledge, and Ancient Mysteries. Red Wheel/Weiser. ISBN 9781564148971 Prenosi Google Books[neaktivna poveznica]
- ↑ How the US, UAE and Israel plundered Iraq's antiquities. thecradle.co (engleski). Pristupljeno 29. rujna 2024.
- ↑ a b c d e f Frood, Arran. 27. veljače 2003. Riddle of 'Baghdad's batteries'. BBC News. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. ožujka 2012. Pristupljeno 6. travnja 2012.
- ↑ a b c Paul T. Keyser, "The Purpose of the Parthian Galvanic Cells: A First-Century A.D. Electric Battery Used for Analgesia" Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. srpnja 2019. (Wayback Machine), Journal of Near Eastern Studies, vol. 52, no. 2, pp. 81–98, April 1993. Includes images of the artifact and similar objects.
- ↑ Al-Haik, Albert. 1964. The Rabbou'a Galvanic Cell. Sumer. 20: 103–104
- ↑ Our Team | Iraq Heritage Stabilization Program. web.sas.upenn.edu. Pristupljeno 29. rujna 2024.
- ↑ Hafford, W. B. [@Artifactually Speaking]. 24. kolovoza 2022. The Baghdad Battery? Archaeologist Reacts!. Pristupljeno 9. svibnja 2023.
- ↑ Rossi, M. [@Miniminuteman]. 31. srpnja 2022. Awful Archaeology Ep. 6: The Baghdad Battery. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2023. Pristupljeno 9. svibnja 2023.
- ↑ Leroy Waterman: Preliminary Report upon the Excavations at Tel Umar, Iraq. University of Michigan Press, Ann Arbor 1931.
- ↑ Aus frühesten Veröffentlichungen J. M. Upton: The Expedition to Ctesiphon, 1931–1932. In: Bulletin of the Metropolitan Museum of Art. 27, S. 188–197; Emmerich Paszthory: Stromerzeugung oder Magie. In: Antike Welt. 16, 1985.
- ↑ Ernst Kühnel: Die Ergebnisse der Zweiten Ktesiphon-Expedition. In: Forschungen und Fortschritte. Nr. 8, 1932; Ernst Kühnel: Die Ausgrabungen der zweiten Ktesiphon-Expedition. hrsg. Islamische Kunstabteilung der Staatlichen Museen in Berlin. 1933.
- ↑ König, Wilhelm (1938): Ein Galvanisches Element aus der Partherzeit?, Forschungen und Fortschritte, 14: 8–9. (pdf).
- ↑ König, Wilhelm (1939): Im Verlorenen Paradies – Neun Jahre Irak, pp. 166–68, Munich and Vienna.
- ↑ a b The batteries of Babylon: evidence for ancient electricity?. Bad Archaeology. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2016. Pristupljeno 25. svibnja 2021.
- ↑ Lenny Flank. (May 17, 2015). "The Baghdad Battery" Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. rujna 2019. (Wayback Machine), Hidden History (blog). WorldPress.com
- ↑ Oxford University Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. rujna 2019. (Wayback Machine), Elizabeth Frood editor (on eScholarship website): Eggebrecht's account
- ↑ the Baghdad Battery Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. prosinca 2018. (Wayback Machine) on The Iron Skeptic website
- ↑ The Baghdad Battery – and Ancient Electricity. Michigan State University students website. 12. listopada 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2013. Pristupljeno 9. ožujka 2015. MSU students cite the now offline SkepticWorld.com website article (archived January 16, 2012) and offer their viewpoint.
- ↑ Keith Fitzpatrick-Matthews. 26. prosinca 2009. The batteries of Babylon: evidence for ancient electricity?. Bad Archaeology. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. studenoga 2016. Pristupljeno 17. prosinca 2016.
Vanjske poveznice
uredi- Dunning, Brian. 2018. Skeptoid #640: Draining the Baghdad Battery. Skeptoid.
- Rossi, Milo. 2022. Awful Archaeology Ep. 6.5: The Baghdad Battery… Again? YouTube. Pristupljeno 9. svibnja 2023.