Barbara W. Tuchman

Barbara Wertheim Tuchman (New York City, 30. siječnja 1912. – Greenwich, Connecticut, 6. veljače 1989.) američka je povjesničarka i spisateljica. Dva puta je dobila Pulitzerovu nagradu za „The Guns of August”, bestseler koji pripovijeda o uvodu i početku Prvog svjetskog rata te za knjigu „Stilwell and the American Experience in China”.

Barbara W. Tuchman

Barbara W. Tuchman rođena je 30. siječnja 1912. godine. Njezin je otac bio bogata i ugledna osoba, vlasnik časopisa „The Nation”, predsjednik Američkog židovskog kongresa, istaknuti kolekcionar umjetnina i osnivač kazališnoga društva „Theatre Guild”. Njezina majka bila je kći Henryja Morgenthaua, veleposlanika Woodrowa Wilsona u Osmanskom Carstvu. Iako to nije izričito spomenula u svojoj knjizi, bila je prisutna u stvarnosti 1914. godine u Istanbulu u jednom od najvažnijih događaja svoje knjige, koju je kasnije napisala: „Potjera za njemačkim krstaricom zvanom Breslau”. Pohađala je Waldenovu školu na Manhattanu. Diplomirala je povijest i književnost na koledžu Radcliffe, 1933. godine. Volontirala je kao istraživačica na Institutu za pacifičke odnose u New Yorku. Provela je godinu dana u Tokiju (1934.–'35), uključujući i mjesec dana u Kini, zatim se Transsibirskom željeznicom vraća u Sjedinjene Američke Države. Tijekom Drugog svjetskog rata radila je u uredu za ratne informacije. Poslije rata brine se o svojoj djeci i objavljuje knjigu pod nazivom „Biblija i mač” (1956).

Tuchman je davala prednost literarnom pristupu pisanju povijesti, pružajući elokventne objašnjavajuće pripovijesti umjesto, da se koncentrira na otkrivanje i objavljivanje svježih arhivskih izvora. Prema riječima jednog biografa, Tuchman „nije bila strogo povjesničarka; ona je bila laička povjesničarka koja je prošlost učinila zanimljivom milijunima čitatelja.”

Preminula je 1989. godine u Greenwichu, od moždanog udara, u 77. godini života. Odjel za povijesne međunarodne odnose Udruženja za međunarodne studije ustanovio je nagradu Barbara W. Tuchman za najbolji diplomski rad u području međunarodnih povijesnih odnosa.

Hrvatska publika nije imala priliku previše detaljno upoznati Barbaru i njen rad. Grafički zavod Hrvatske 1984. godine preveo je „Distant Mirror” kao „Daleko zrcalo - zlosretno XIV. stoljeće”, prevoditelja Mate Marasa. Riječ je o knjizi u dva sveska manjeg formata ali od ukupno 800 stranica.