Bernardin Škunca
Robert Bernardin Škunca (Novalja, 22. prosinca 2024. – Split, 22. prosinca 2024.), bio je hrvatski franjevac, katolički svećenik, liturgičar i pisac. Bio je član Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.[1]
Robert Bernardin Škunca | |
---|---|
Rođen | 12. studenoga 1937. Novalja, Pag |
Umro | 22. prosinca 2024. Split |
Zaređen | 15. travnja 1963. zareditelj: Frane Franić |
Portal o kršćanstvu | |
Portal o životopisima |
Životopis
urediRođen je 1937. u Novalji, u obitelji Ante i Marije (rođ. Šonje), kao jedno od desetero djece.[1] Trojica braće bili su franjevci.[1]
Školovao se u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru.[1] U franjevački novicijat ulazi na Košljunu 11. kolovoza 1955., prve zavjete daje 12. kolovoza 1956., a svečane zavjete polaže 15. kolovoza 1959.[1] Unatoč plućnoj bolesti, završio je teologiju u Makarskoj i diplomirao na Teološkome fakultetu u Ljubljani.[1] Za svećenika ga 15. travnja 1963. u Makarskoj zaređuje Frane Franić.[1] Mladu misu slavio je u Novalji na staroslavenskom jeziku.[1]
Magistrirao je pastoralnu teologiju na Katoličkom institutu u Parizu, a doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.[1]
Tijekom Domovinskog rata djelovao je u Zadru, te je na mjesnom radiju vodio emisiju „Mir i dobro”.[1]
Predavao je liturgiku i sakralnu umjetnost na Teologiji u Splitu i Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru, liturgijsku duhovnost na Institutu za kršćansku duhovnost u Zagrebu te Kulturu duha na Sveučilištu u Zadru.[1] Jedan je od osnivača i pročelnik Hrvatskoga institute za liturgijski pastoral u Zadru te glavni urednik mjesečnika Živo vrelo.[1]
Bio je vicepostulator kauze beatifikacije fra Ive Perana i promotor kauze beatifikacije fra Bernardina Sokola.[1]
Književnost
urediNapisao je više djela, između ostalih Mirotvorac u Bolonji, Franjo Asiški skladatelj Božje ljepote, Ispovijesti Franje Asiškog, Svetost kao pjesma te Vjeropoj Riječi: Roman esej o fra Bonaventuri Dudi. U djelima je spajao duhovnost, povijest i umjetnost.[1]
Nagrade
urediRoman Mirotvorac u Bolonji nagrađen je Nagradom August Šenoa Matice hrvatske 2008. godine.[1]
Dobitnik je Nagrade za životno djelo Grada Zadra (2014.).[1] Počasni je građanin Kaštela.[1]