Dur

Dur (od lat. durus = tvrd / engl. major / fr. mode majeur / tal. modo maggiore) je naziv tonskog roda koji karakterizira određenu vrstu dijatonske ljestvice.^[1] Kolokvijalno se najčešće odnosi na dursku ljestvicu, a rabi se i u nazivima durskih tonaliteta i akorda.

Povijest

Durski trozvuk na tonu c1.

S pojmom dur povijesno je povezana pojava tonaliteta, čija su dva temeljna oblika, dur i mol, prvenstveno harmonijski određeni. Tonalitetne durske ili molske tendencije, odnosno akordske, harmonijske tendencije pojavile su se tek unutar razvijene višeglasne glazbe 15. i 16. stoljeća. Talijanski skladatelj i glazbeni teoretičar Gioseffo Zarlino prvi se opširno bavio pitanjem durskoga i molskoga trozvuka, a dur i mol su kao tonalitetni načini prevladali tek u glazbi 17. stoljeća.^[1] U teoriji glazbe tzv. zapadnoga svijeta brojni su teoretičari pojedinim tonskim načinima, akordima i ljestvicama često pridavali značajke durskoga ili molskoga roda (njem. Tongeschlecht). Katkada su takva razmišljanja čak bila u skladu i s aktualnim poimanjem rodne ideologije, po kojoj su duru stereotipno pridavane muške, a molu ženske osobine (dur od lat. durus = tvrd; mol od lat. mollus = mekan; takva se primarno etimologijska objašnjenja i danas mogu naći u stručnoj literaturi).

Durska ljestvica

Durska je ljestvica dijatonski niz od osam tonova, koji počinje i završava tonovima istog imena razmaknutima za oktavu.^[2] Osnovna karakteristika, po kojoj je moguće prepoznati dursku ljestvicu, karakterističan je raspored razmaka među njenim tonovima, odnosno stupnjevima. Svaki stupanj ljestvice ima i sasvim određenu melodijsko-harmonijsku funkciju.^[3] Tako se, primjerice, u durskoj ljestvici na njena tri glavna stupnja, tonici, subdominanti i dominanti, nalaze durski trozvuci: jer ta tri trozvuka ujedno obuhvaćaju i sve tonove durske ljestvice, svaka se dijatonska (durska) melodija njima može i harmonizirati. Za durske i molske ljestvice karakteristična je i mogućnost transpozicije, pri čemu sama struktura ljestvice uvijek ostaje ista. To nije slučaj s tzv. starim načinima (modusima), kod kojih promjena početnoga tona redovito znači i promjenu tonskoga načina.^[1]

Ciganska durska ljestvica (na tonu c1).

Od presudnog je značaja za durski karakter određene ljestvice interval velike terce između njezina temeljnog tona (tonike) i trećega stupnja (medijante), pa se tako čak uobičajilo tu tercu nazivati i durskom tercom. Budući da taj interval osobito karakterizira lidijski i miksolidijski način, te frigijsku i cigansku dursku ljestvicu, i te je tonske sustave također moguće ubrojiti u durske ljestvice.

C-durska ljestvica (na tonu c1).

Dvanaest durskih ljestvica imenujemo po početnom, temeljnom tonu. Tako se, primjerice, C-dursku ljestvicu imenuje po prvom tonu niza c-d-e-f-g-a-h-c'. U tzv. prirodnom obliku durske ljestvice, koji je po građi jednak jonskomu načinu, polustepeni su između 3. i 4. te 7. i 8. stupnja; svi su ostali stupnjevi međusobno razmaknuti za cijeli stepen.^[2] Takav međusobni odnos stupnjeva durske ljestvice jasno pokazuje da je durska ljestvica sastavljena od dvaju građom jednakih tetrakorda (niza od četiriju tonova),^[3] što je osobito značajno prilikom tumačenja melodijsko-harmonijskih odnosa i načina međusobne povezanosti različitih tonaliteta unutar kakve skladbe.

	7 ♭	6 ♭	5 ♭	4 ♭	3 ♭	2 ♭	1 ♭	0 ♭/♯	1 ♯	2 ♯	3 ♯	4 ♯	5 ♯	6 ♯	7 ♯
dur	Ces	Ges	Des	As	Es	B	F	C	G	D	A	E	H	Fis	Cis
mol	as	es	b	f	c	g	d	a	e	h	fis	cis	gis	dis	ais

Izvori

↑ ^a ^b ^c B. Antić: »Dur«, Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 488.
↑ ^a ^b T. Petrović: Osnove teorije glazbe, str. 59.
↑ ^a ^b C. Ganter: Die Dur-Moll tonale Harmonik, str. 8-9.

Literatura

Antić, Branka: »DUR«, u: Kovačević, K. (ur.): Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 488.
Evans, Roger: How to read music, London: Elm Tree Books, 1978. ISBN 0-241-89916-8
Ganter, Claus: Die Dur-Moll tonale Harmonik, Zürich: Hug & Co., 1978. ISBN 3-906415-95-3
Gligo, Nikša: Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća, Zagreb: Muzički informativni centar KDZ / Matica hrvatska, 1996. ISBN 953-96779-0-4
Kretschmer, Reinhard: »Einführung in die durmolltonale Harmonik«, u: Salmen, W. & Schneider, N. J. (ur.): Der musikalische Satz, Innsbruck: Helbling, 1987. ISBN 3-900590-03-6
Petrović, Tihomir: Osnove teorije glazbe, Zagreb: HDGT, 2010. ISBN 978-953-7763-00-8

Vanjske poveznice

[BA-1] B. Antić: »Dur«, Muzička enciklopedija, sv. 1, str. 488.

[TP-2] T. Petrović: Osnove teorije glazbe, str. 59.

[CG-3] C. Ganter: Die Dur-Moll tonale Harmonik, str. 8-9.

[1]

[2]

[3]