Wikipedija

Europsko prvenstvo u nogometu – Engleska 1996.

(Preusmjereno s EURO 1996)

Europsko prvenstvo u nogometu – Engleska 1996., često nazivano i skraćenicom Euro '96. bilo je 10. nogometno prvenstvo koje svake četiri godine igraju nogometne reprezentacije država Europe. Domaćin natjecanja bila je Engleska, a turnir se igrao u razdoblju od 8. do 30. lipnja 1996. godine.

Europsko prvenstvo u nogometu
Engleska 1996.
UEFA European Football Championship 1996
Podatci o turniru
Domaćin Engleska
Vrijeme održavanja 8. – 30. lipnja 1996.
Broj momčadi 16
Stadioni 8 (u 8 gradova)
Konačni plasman
 Prvak Njemačka
 Drugoplasirani Češka
Statistika
Broj utakmica 31
Ukupno golova 64  (2,06 po utakmici)
Ukupno gledatelja 1 275 857  (41 157 po utakmici)
Najbolji strijelac Alan Shearer (5 golova)
Najbolji igrač Matthias Sammer
← 1992.
2000. →
Portal: Nogomet

To je Europsko nogometno prvenstvo bilo prvo u kojem se natjecalo 16 država, nakon odluke UEFA-e o proširenju turnira s dotadašnjih osam država sudionica. Utakmice su se igrale u osam različitih gradova i premda ulaznice za sve utakmice nisu bile rasprodane, taj turnir je još uvijek drugo najposjećenije nogometno natjecanje po prosječnom broju gledatelja (1 276 000) i po utakmici (41,157) u formatu od 16 reprezentacija na turniru[1] (posjećenije od njega jedino je, za sada, bilo natjecanje koje se održalo 2012. godine).[2]

To je ujedno bilo i prvo veliko nogometno natjecanje koje se igralo po pravilu zlatnog pogotka. Turnir je osvojila reprezentacija Njemačke pobijedivši u finalnom dvoboju reprezentaciju Češke rezultatom 2:1 (odlučujući je bio tzv. zlatni pogodak u produžetku utakmice). Također, ta je pobjeda Njemačke bila prva velika nogometna titula koju je reprezentacija Njemačke osvojila kao ujedinjena nacija.

Određivanje domaćina prvenstva

uredi

Za vrijeme slanja ponuda zemalja kandidata za domaćina prvenstva još uvijek nije bilo odlučeno da će se prvenstvo sastojati od 16 reprezentacija. Umjesto toga, ponude su uglavnom bile sastavljane na način da se pretpostavljalo da će se natjecanje sastojati od 8 reprezentacija što znači da je trebalo prijaviti samo četiri različita grada domaćina u kojima će se igrati utakmice.[3] Svi kandidati svoje planove za domaćinstvo trebali su predati najkasnije do 10. prosinca 1991. godine.[4]

Pet europskih zemalja poslale su svoje kandidature za domaćinstvo: Austrija, Engleska, Grčka, Nizozemska i Portugal. Izvršni odbor UEFA-e odabrao je Englesku za domaćina prvenstva na sastanku u Lisabonu, 5. svibnja 1992. godine.[5] Godinu dana ranije, engleski nogometni savez je službeno povukao svoje planove za domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine kako bi dobio još veću potporu UEFA-inih članova koji su glasali za njihovo domaćinstvo za Euro '96.[5]

Kvalifikacije

uredi

Dana 30. studenog 1992. godine UEFA je službeno odlučila da će proširiti turnir na 16 reprezentacija sudionica.[6] Kao jedan od glavnih razloga proširenja naveden je povećani broj međunarodnih reprezentacija nakon nedavnog raspada Sovjetskog Saveza i Jugoslavije, čime je broj UEFA članica s 33 iz 1988. godine porastao na 48 do 1994. godine.[7] U konačnici se četrdeset i sedam nogometnih reprezentacija Europe natjecalo za petnaest preostalih mjesta na finalnom turniru, pored Engleske koja se, zbog domaćinstva, automatski kvalificirala na natjecanje.[8]

Ždrijeb kvalifikacijskog ciklusa održan je u Manchesteru dana 22. siječnja 1994. godine.[9] Reprezentacije su bile podijeljene u osam jakosnih skupina od kojih se u svakoj nalazilo šest ili pet ekipa. Kvalifikacijski ciklus započeo je u travnju 1994., a završio u prosincu 1995. godine. Na kraju grupnog dijela natjecanja u kvalifikacijama, u studenom 1994. godine, osam pobjednika skupina i šest najbolje drugoplasiranih reprezentacija automatski su se kvalificirale na završni turnir. Dvije preostale reprezentacije – Nizozemska i Republika Irska – morale su odigrati utakmicu u Engleskoj nakon čega se pobjednik tog sraza kvalificirao kao posljednja, šesnaesta reprezentacija na turniru.

Popis reprezentacija na završnom turniru

uredi
 
Alan Shearer – napadač nogometne reprezentacije Engleske i najbolji strijelac turnira s 5 pogodaka.

Sljedećih šesnaest reprezentacija kvalificiralo se na završni turnir Euro '96.:

Zemlja Način kvalifikacije Datum osiguranja kvalifikacije Nastupi na prethodnim turnirima1, 2
Engleska 00Domaćin turnira 5. svibnja 1992. 4 (1968, 1980, 1988, 1992)
Rumunjska 10Pobjednik skupine 1 15. studenog 1995. 1 (1984)
Francuska 05Drugoplasirani iz skupine 1 15. studenog 1995. 3 (1960, 1984, 1992)
Španjolska 13Pobjednik skupine 2 15. studenog 1995. 4 (1964, 1980, 1984, 1988)
Danska 04Drugoplasirani iz skupine 2 15. studenog 1995. 4 (1964, 1984, 1988, 1992)
Švicarska 14Pobjednik skupine 3 11. listopada 1995. 0 (debitant)
Turska 15Drugoplasirani iz skupine 3 15. studenog 1995. 0 (debitant)
Hrvatska 02Pobjednik skupine 4 15. studenog 1995. 0 (debitant)
Italija 07Drugoplasirani iz skupine 4 15. studenog 1995. 3 (1968, 1980, 1988)
Češka3 03Pobjednik skupine 5 15. studenog 1995. 3 (1960, 1976, 1980)
Portugal 09Pobjednik skupine 6 15. studenog 1995. 1 (1984)
Njemačka4 06Pobjednik skupine 7 15. studenog 1995. 6 (1972, 1976, 1980, 1984, 1988, 1992)
Bugarska 01Drugoplasirani iz skupine 7 15. studenog 1995. 0 (debitant)
Rusija5 11Pobjednik skupine 8 15. studenog 1995. 6 (1960, 1964, 1968, 1972, 1988, 1992)
Škotska 12Drugoplasirani iz skupine 8 15. studenog 1995. 1 (1992)
Nizozemska 08Pobjednik play-off utakmice 13. prosinca 1995. 4 (1976, 1980, 1988, 1992)
1 Podebljano – označava pobjednika turnira te godine
2 Ukošeno- označava domaćina turnira te godine
3 od 1960. do 1992. godine, reprezentacija Češke nastupala je na Europskim nogometnim smotrama kao reprezentacija Čehoslovačke
4 od 1972. do 1988. godine, reprezentacija Njemačke nastupala je na Europskim nogometnim smotrama kao reprezentacija Zapadne Njemačke
5 od 1960. do 1988. godine, reprezentacija Rusije nastupala je na Europskim nogometnim smotrama kao reprezentacija Sovjetskog Saveza, a 1992. godine kao reprezentacija Zajednice neovisnih država

Zahvaljujući proširenom formatu natjecanja, tri reprezentacije uspjele su se po prvi puta u svojoj povijesti kvalificirati na završni turnir: Bugarska, Švicarska i Turska. Reprezentacije Hrvatske i Rusije također su prvi puta nastupile na završnom turniru, ali kao samostalne države – obje reprezentacije već su ranije u sastavu drugih država (Sovjetski Savez i Jugoslavija) nastupale na Europskim nogometnim prvenstvima. Sedam od osam reprezentacija koje su nastupile na prethodnom Europskom prvenstvu kvalificirale su se i za ovaj turnir osim Švedske kojoj to nije uspjelo, premda je na Svjetskom prvenstvu 1994. godine u SAD-u zauzela visoko treće mjesto na turniru.

Završni ždrijeb

uredi

Završni ždrijeb za Euro '96. održan je 17. prosinca 1995. godine u Birminghamu.[10] Samo četiri reprezentacije bile su nositelji skupina: Engleska (kao domaćin turnira), Danska (kao branitelj naslova), Španjolska i Njemačka. Ostalih dvanaest reprezentacija nisu imale unaprijed određeni koeficijent pa je svaka mogla ući u bilo koju skupinu.[10]

Tijekom ždrijeba, prvo su izvučene reprezentacije koje nisu bile nositeljice i to jedna po jedna, raspoređene u četiri skupine prije nego što je došao red na izvlačenje posljednje četiri reprezentacije, nositeljice skupina. Samo je za reprezentaciju Engleske unaprijed određeno da će igrati u skupini A, dok su za ostale reprezentacije izvlačena i slova skupina u koje ih se smještalo nakon izvlačenja, a na taj način su se određivali i gradovi domaćini skupina.[10] Kuglice tijekom ždrijeba izvlačili su članovi UEFA-e Gerhard Aigner i Lennart Johansson.[10]

Gradovi domaćini

uredi
 
Oliver Bierhoff – napadač nogometne reprezentacije Njemačke koji je na ovom turniru postigao dva pogotka – oba u finalu protiv Češke od kojih je jedan bio prvi zlatni pogodak ikada postignut na nekom velikom nogometnom natjecanju, a kojim je osigurao osvajanje naslova prvaka svoje reprezentacije, prvog otkad je Njemačka postala ujedinjena nacija.

Kapacitet stadiona naveden u donjoj tablici odnosi se na službeni kapacitet u vrijeme održavanja turnira.

 

London
Manchester
Liverpool
Birmingham
Leeds
Sheffield
Newcastle
Nottingham
 London Manchester
Wembley Stadium
Kapacitet: 76,567 		Old Trafford
Kapacitet: 55,000
   
Liverpool Birmingham
Anfield
Kapacitet: 42,730 		Villa Park
Kapacitet: 40,310
   
Leeds Sheffield Nottingham Newcastle
Elland Road
Planirani kapacitet: 40,204 		Hillsborough
Kapacitet: 39,859 		City Ground
Kapacitet: 30,539 		St James' Park
Kapacitet: 36,649
       

Sažetak prvenstva

uredi
 
Fotografija s utakmice skupine A između reprezentacija Škotske i Nizozemske odigrane na stadionu Villa Park.

Grupna faza

uredi

U prvoj utakmici prvenstva u skupini A domaćin Engleska odigrala je 1:1 s reprezentacijom Švicarske kada je Alan Shearer postigao pogodak u 23. minuti, ali je Kubilay Türkyilmaz izjednačio zgoditkom iz kaznenog udarca.[11] Engleska je u sljedećoj utakmici porazila rivala Škotsku rezultatom 2:0 te u trećem kolu odigrala jednu od najboljih utakmica u svojoj povijesti porazivši Nizozemsku rezultatom 4:1.[12] Patrick Kluivert postigao je zgoditak za Nizozemsku pred kraj te utakmice i time osigurao svojoj reprezentaciji prolazak skupine zbog bolje gol-razlike od Škotske.[13]

U skupini B sastale su se zapadnoeuropske reprezentacije Francuska i Španjolska protiv balkanskih Rumunjske i Bugarske. Francuska i Španjolska dominirale su skupinom[14][15] i prošle u četvrtfinale; Francuska se osvetila Bugarskoj za njihov debakl u kvalifikacijama za Svjetsko nogometno prvenstvo u SAD-u[16] (Francuska se na to prvenstvo nije niti kvalificirala zahvaljujući Bugarima), a četvrtfinalisti prethodnog Svjetskog prvenstva Rumunji završili su nastup u ovoj skupini[17] bez osvojenog boda i samo s jednim postignutim pogotkom.

U skupinama C i D reprezentacije Češke i Hrvatske prošle su u daljnju fazu natjecanja; obje te reprezentacije po prvi puta su nastupile na Europskom nogometnom prvenstvu kao samostalne države. Česi su izgubili prvu utakmicu protiv Njemačke (kasnijih pobjednika te skupine), ali su porazili Italiju i odigrali neriješeno s Rusijom.[18][19] Zbog poraza protiv Češke, Italija je morala u posljednjoj utakmici pobijediti Njemačku kako bi osigurala prolaz skupine, ali finalisti prethodnog Svjetskog nogometnog prvenstva uspjeli su odigrati tek 0:0 te su bili eliminirani s turnira.[20] U skupini D, Hrvatska se kvalificirala u četvrtfinale nakon pobjeda protiv Turske (1:0) i Danske (3:0).[21] Nakon što je izgubila utakmicu od Hrvatske, Danska – branitelj naslova europskog prvaka – bila je eliminirana s turnira. Reprezentacija Turske postala je prva ekipa od uvođenja grupne faze natjecanja u turnir koja je s istog bila elminirana ne uspjevši osvojiti niti jedan bod te ne uspjevši postići niti jedan pogodak.

Četvrtfinale i polufinale

uredi
 
Pogled na stadion Wembley prije utakmice polufinala između reprezentacija Njemačke i Engleske.

Četvrtfinalne i polufinalne utakmice karakterizirala je negativna, obrambena igra; kao rezultat toga postignuto je tek devet pogotaka u sedam utakmica, a četiri su odlučene nakon izvođenja udaraca s bijele točke. Prvi četvrtfinalni ogled između domaćina prvenstva i Španjolske završio je bez zgoditaka nakon što su španjolskoj reprezentaciji poništena dva pogotka te nakon što joj nisu dosuđena dva kaznena udarca.[22] U raspucavanju s bijele točke, reprezentacija Engleske prošla je u polufinale rezultatom 4:2.[23] Francuska i Nizozemska također su odigrale 0:0 nakon regularnog dijela utakmice, a Francuska je prošla u polufinale boljim izvođenjem jedanaesteraca (5:4).[24] Napadač Jürgen Klinsmann postigao je uvodni pogodak za Njemačku u utakmici protiv Hrvatske iz jedanaesterca. Ipak, u 53. minuti Davor Šuker uspio je poravnati rezultat prije nego što je Matthias Sammer osam minuta kasnije postavio konačan rezultat 2:1 koji je omogućio Njemačkoj prolazak u polufinale.[25] Češka prošla je u polufinale pobjedom 1:0 nad Portugalom.[26][27]

Prva utakmica polufinala između Francuske i Češke završila je rezultatom 0:0 i bila odlučena nakon izvođenja jedanaesteraca. Reynald Pedros je bio jedini igrač koji je promašio jedanaesterac, pa je Češka prošla u finale rezultatom 6:5.[28] Druga utakmica polufinala bila je zapravo repriza polufinala sa Svjetskog nogometnog prvenstva 1990. godine održanog u Italiji u kojoj su se sastali Njemačka i Engleska. Alan Shearer je nakon samo tri minute igre doveo svoju reprezentaciju u vodstvo, ali Stefan Kuntz je manje od 15 minuta kasnije izjednačio pa je rezultat do kraja regularnih 90 minuta ostao 1:1. U produžecima, Paul Gascoigne bio je vrlo blizu postizanja zlatnog pogotka, ali je promašio praktički prazan gol na dodavanje Shearera; Darren Anderton pogodio je okvir gola, a Kuntzu je poništen pogodak zbog naguravanja. Tijekom produžetaka niti jedna reprezentacija nije uspjela postići pogodak pa se krenulo na izvođenje jedanaesteraca. Tijekom izvođenja kaznenih udaraca, obje reprezentacije zabile su u prvih pet serija, ali u šestoj Gareth Southgate nije uspio pogoditi što je Andreasu Mölleru omogućilo postizanje pobjedničkog pogotka za Njemačku i prolazak u finale natjecanja.[29]

Finale

uredi

U finalu se reprezentacija Češke nadala da će ponoviti uspjeh reprezentacije Čehoslovačke s Europskog prvenstva 1976. godine kada je u finalu pobijedila reprezentaciju Zapadne Njemačke; Nijemci su se, s druge strane, nadali da će po treći puta postati nogometni prvaci Europe. U 59. minuti utakmice Patrik Berger postigao je pogodak s bijele točke i doveo Češku u vodstvo. Njemački igrač s klupe, Oliver Bierhoff, vratio je stvari na početak pogotkom pred kraj regularnog dijela utakmice. Pet minuta nakon početka produžetaka, Bierhoffov udarac češki vratak Kouba[30] krivo je procijenio i lopta je završila u golu čime je postignut prvi zlatni pogodtak u povijesti natjecanja. Njemačka je tim pogotkom postala nogometni prvak Europe, po prvi puta otkad je postala ujedinjena nacija.

Popis sudaca

uredi
Zemlja Glavni sudac Pomoćni suci Utakmice
Austrija Gerd Grabher Egon Bereuter Manfred Zeiszer Nizozemska – Engleska (1:4)
Bjelorusija Vadim Zhuk Yury Dupanau Aleh Chykun Francuska – Španjolska (1:1)
Belgija Guy Goethals Marc Van Den Broeck Stany Op De Beeck Italija – Njemačka (0:0)
Bugarska Atanas Uzunov Ivan Borissov Lekov Iordan Yordanov Švicarska – Nizozemska (0:0)
Češka Václav Krondl Milan Brabec Otakar Drastik Škotska – Švicarska (1:0)
Danska Peter Mikkelsen
Kim Milton Nielsen 		Jens Larsen
Carl-Johan Christensen Meyer 		Henning Knudsen
Torben Siersen 		Bugarska – Rumunjska (1:0)
Rusija – Njemačka (0:3)
Engleska David Elleray
Dermot Gallagher 		Anthony Bates
Philip Joslin 		Peter Walton
Mark Warren 		Njemačka – Češka (2:0)
Francuska – Bugarska (3:1)
Francuska Marc Batta Pierre Ufrasi Jacques Mas Hrvatska – Danska (3:0)
Španjolska – Engleska (0:0), četvrtfinale
Njemačka Hellmut Krug
Bernd Heynemann 		Klaus Plettenberg
Hans Wolf 		Egbert Engler
Harald Sather 		Rumunjska – Francuska (0:1)
Češka – Portugal (1:0), četvrtfinale
Hrvatska – Portugal (0:3)
Mađarska Sándor Puhl Laszlo Hamar Imre Bozóky Portugal – Turska (1:0)
Engleska – Njemačka (1:1), polufinale
Italija Pierluigi Pairetto
Piero Ceccarini 		Donato Nicoletti
Enrico Preziosi 		Tullio Manfredini
Fabrizio Zanforlin 		Španjolska – Bugarska (1:1)
Češka – Njemačka (1:2), finale
Škotska – Engleska (0:2)
Nizozemska Mario van der Ende Jan Dolstra Berend Talens Danska – Portugal (1:1)
Rusija Nikolai Levnikov Serguei Foursa Sergei Frantsuzov Turska – Danska (0:3)
Škotska Leslie Mottram Robert Orr John Fleming Italija – Rusija (2:1)
Francuska – Češka (0:0), polufinale
Španjolska Manuel Díaz Vega
Antonio López Nieto 		Joaquin Olmos Gonzalez
Victoriano Giraldez Carrasco 		Paolo Calcagno
Manuel Lopez Fernandez 		Engleska – Švicarska (1:1)
Češka – Italija (2:1)
Francuska – Nizozemska (0:0), četvrtfinale
Švedska Anders Frisk
Leif Sundell 		Mikael Nilsson
Kenneth Petersson 		Sten Samuelsson
Mikael Hansson 		Rusija – Češka (3:3)
Nizozemska – Škotska (0:0)
Njemačka – Hrvatska (2:1), četvrtfinale
Švicarska Serge Muhmenthaler Ernst Felder Martin Freiburghaus Turska – Hrvatska (0:1)
Turska Ahmet Çakar Akif Ugurdur Turgay Güdü Rumunjska – Španjolska (1:2)

Detalji prvenstva

uredi
 
Konačne pozicije svih sudionika Europskog nogometnog prvenstva u Engleskoj.

Razigravanje po skupinama

uredi

Reprezentacije koje nakon razigravanja po skupinama zauzmu prve dvije pozicije u svojim grupama kvalificiraju se u četvrtfinale, dok ostale reprezentacije automatski ispadaju s turnira.

Prvi puta u povijesti natjecanja su se za pobjedu dodjeljivala tri boda, za neodlučen rezultat jedan bod, a za poraz niti jedan. U slučaju da su dvije ili više reprezentacija imale identičan broj bodova nakon završetka razigravanja po skupinama, postupalo se po sljedećim kriterijima:

  1. Veći broj bodova prikupljenih u utakmicama koje su reprezentacije u pitanju igrale međusobno;
  2. Veća gol-razlika iz utakmica koje su reprezentacije u pitanju igrale međusobno (ako više od dvije reprezentacije imaju identičan broj bodova);
  3. Više postignutih pogodaka iz utakmica koje su reprezentacije u pitanju odigrale međusobno (ako više od dvije reprezentacije imaju identičan broj bodova);
  4. Ako se nakon primijenjenih kriterija od 1 do 3 još uvijek ne može odrediti bolja reprezentacija odnosno ako još uvijek dvije reprezentacije imaju identičan rang, kriteriji 1 do 3 primijenjuju se ekskluzivno na utakmice koje su te dvije reprezentacije odigrale međusobno kako bi se odredio konačan poredak. Ako je i nakon toga nemoguće odrediti rang, primjenjuju se kriteriji 5 do 9;
  5. Veća gol-razlika u svim utakmicama skupine;
  6. Više postignutih pogodaka u svim utakmicama skupine;
  7. Pozicija reprezentacije prema UEFA-inom koeficijentu do kojeg izračuna se dolazi korištenjem prosječnog broja osvojenih bodova po odigranoj utakmici iz sljedećih natjecanja: kvalifikacijski ciklus za Europsko nogometno prvenstvo 1992. godine, Europsko nogometno prvenstvo 1992. godine, kvalifikacijski ciklus za Svjetsko nogometno prvenstvo 1994. godine, Svjetsko nogometno prvenstvo 1994. godine te kvalifikacijski ciklus za Europsko nogometno prvenstvo 1996. godine;
  8. Fair play ponašanje reprezentacija tijekom turnira;
  9. Ždrijeb.
Legenda
Reprezentacije osigurale četvrfinale

Skupina A

uredi
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
  Engleska 3 2 1 0 7 2 +5 7
  Nizozemska 3 1 1 1 3 4 −1 4
  Škotska 3 1 1 1 1 2 −1 4
  Švicarska 3 0 1 2 1 4 −3 1
8. lipnja 1996.
  Engleska 1 : 1   Švicarska
10. lipnja 1996.
  Nizozemska 0 : 0   Škotska
13. lipnja 1996.
  Švicarska 0 : 2   Nizozemska
15. lipnja 1996.
  Škotska 0 : 2   Engleska
18. lipnja 1996.
  Škotska 1 : 0   Švicarska
18. lipnja 1996.
  Nizozemska 1 : 4   Engleska

Skupina B

uredi
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
  Francuska 3 2 1 0 5 2 +3 7
  Španjolska 3 1 2 0 4 3 +1 5
  Bugarska 3 1 1 1 3 4 –1 4
  Rumunjska 3 0 0 3 1 4 –3 0
9. lipnja 1996.
  Španjolska 1 : 1   Bugarska
10. lipnja 1996.
  Rumunjska 0 : 1   Francuska
13. lipnja 1996.
  Bugarska 1 : 0   Rumunjska
15. lipnja 1996.
  Francuska 1 : 1   Španjolska
18. lipnja 1996.
  Francuska 3 : 1   Bugarska
18. lipnja 1996.
  Rumunjska 1 : 2   Španjolska

Skupina C

uredi
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
  Njemačka 3 2 1 0 5 0 +5 7
  Češka 3 1 1 1 5 6 –1 4
  Italija 3 1 1 1 3 3 0 4
  Rusija 3 0 1 2 4 8 –4 1
9. lipnja 1996.
  Njemačka 2 : 0   Češka
11. lipnja 1996.
  Italija 2 : 1   Rusija
14. lipnja 1996.
  Češka 2 : 1   Italija
16. lipnja 1996.
  Rusija 0 : 3   Njemačka
19. lipnja 1996.
  Rusija 3 : 3   Češka
19. lipnja 1996.
  Italija 0 : 0   Njemačka

Skupina D

uredi
Momčad Uta. Pob. Izj. Por. PoG. PrG. GR Bod.
  Portugal 3 2 1 0 5 1 +4 7
  Hrvatska 3 2 0 1 4 3 +1 6
  Danska 3 1 1 1 4 4 0 4
  Turska 3 0 0 3 0 5 –5 0
9. lipnja 1996.
  Danska 1 : 1   Portugal
11. lipnja 1996.
  Turska 0 : 1   Hrvatska
14. lipnja 1996.
  Portugal 1 : 0   Turska
16. lipnja 1996.
  Hrvatska 3 : 0   Danska
19. lipnja 1996.
  Hrvatska 0 : 3   Portugal
19. lipnja 1996.
  Turska 0 : 3   Danska

Faza ispadanja

uredi

U fazi ispadanja na Europskom prvenstvu u Engleskoj preostalih osam reprezentacija borilo se za ulazak u finale. U tri ciklusa odiralo se sveukupno sedam utakmica, a poražene reprezentacije automatski su ispadale s turnira sve do finala.

Svaka utakmica čijih je regularnih 90 minuta završilo neriješenim rezultatom nastavila se produžecima u trajanju od 30 minuta (po 15 minuta svaki produžetak). Prvi puta u jednom velikom nogometnom natjecanju vrijedilo je pravilo zlatnog pogotka zbog čijeg postizanja bi utakmica automatski završila u korist one reprezentacije koja bi taj pogodak postigla u tijeku produžetaka. Ako bi rezultat i nakon odigranih 120 minuta utakmice bio neriješen, pristupilo bi se izvođenju udaraca s bijele točke (s minimalno pet serija sa svake strane), nakon kojih bi bio proglašen pobjednik.

Četvrtfinale Polufinale Finale
                   
22. lipnja – Liverpool        
   Francuska (p)  0 (5)
26. lipnja – Manchester
   Nizozemska  0 (4)  
   Francuska  0 (5)
23. lipnja – Birmingham
     Češka (p)  0 (6)  
   Češka  1
30. lipnja – London
   Portugal  0  
   Češka  1
23. lipnja – Manchester
     Njemačka (pp)  2
   Njemačka  2
26. lipnja – London
   Hrvatska  1  
   Njemačka (p)  1 (6)
22. lipnja – London
     Engleska  1 (5)  
   Španjolska  0 (2)
   Engleska (p)  0 (4)  

Četvrtfinale

uredi
22. lipnja 1996.
16:00
  Španjolska 0 : 0 (pr.)   Engleska Wembley, London
Broj gledatelja: 75 440
Sudac:   Marc Batta
(izvještaj)
    jedanaesterci  
Hierro  
Amor  
Belsue  
Nadal   		2:4   Shearer
  Platt
  Pearce
  Gascoigne 		 
22. lipnja 1996.
19:30
  Francuska 0 : 0 (pr.)   Nizozemska Anfield, Liverpool
Broj gledatelja: 37 465
Sudac:   Antonio Lopez Nieto
(izvještaj)
    jedanaesterci  
Zidane  
Djorkaeff  
Lizarazu  
Guerin  
Blanc   		5:4   de Kock
  R. de Boer
  Kluivert
  Seedorf
  Blind 		 
23. lipnja 1996.
16:00
  Njemačka 2 : 1   Hrvatska Old Trafford, Manchester
Broj gledatelja: 43 412
Sudac:   Leif Sundell
Klinsmann   20'
Sammer   59' 		(izvještaj) Šuker   51'
23. lipnja 1996.
19:30
  Češka 1 : 0   Portugal Villa Park, Birmingham
Broj gledatelja: 26 832
Sudac:   Hellmut Krug
Poborsky   53' (izvještaj)

Polufinale

uredi
26. lipnja 1996.
17:00
  Francuska 0 : 0 (pr.)   Češka Old Trafford, Manchester
Broj gledatelja: 43 877
Sudac:   Leslie Mottram
(izvještaj)
    jedanaesterci  
Zidane  
Djorkaeff  
Lizarazu  
Guerin  
Blanc  
Pedros   		5:6   Kubik
  Nedved
  Berger
  Poborsky
  Rada
  Kadlec
  
26. lipnja 1996.
20:30
  Njemačka 1 : 1 (pr.)   Engleska Wembley, London
Broj gledatelja: 75 862
Sudac:   Sándor Puhl
Kuntz   18' (izvještaj) Shearer   3'
    jedanaesterci  
Hassler  
Strunz  
Reuter  
Ziege  
Kuntz  
Möller   		6:5   Shearer
  Platt
  Pearce
  Gascoigne
  Sheringham
  Southgate
  

Finale

uredi
30. lipnja 1996.
20:00
  Češka 1 : 2   Njemačka Wembley, London
Broj gledatelja: 73 611
Sudac:   Pierluigi Pairetto
Berger   53' (pen.) (izvještaj) Bierhoff   73'   95'

Statistike

uredi

Popis strijelaca

uredi

Napadač Alan Shearer osvojio je nagradu Zlatna kopačka postigavši najviše pogodaka na prvenstvu – njih pet. Sveukupno je 48 različitih nogometaša postiglo 64 zgoditka na turniru od kojih je samo jedan bio autogol.

5 pogodaka
3 pogotka
2 pogotka
1 pogodak
Autogol
 
Matthias Sammer – obrambeni igrač nogometne reprezentacije Njemačke i najbolji igrač turnira prema izboru UEFA-e.

Nagrade

uredi
Ekipa turnira[31]
Vratari Obrana Vezni red Napadači
  David Seaman
  Andreas Köpke 		  Radoslav Látal
  Laurent Blanc
  Marcel Desailly
  Matthias Sammer
  Paolo Maldini 		  Karel Poborský
  Steve McManaman
  Paul Gascoigne
  Didier Deschamps
  Dieter Eilts
  Rui Costa 		  Hristo Stoičkov
  Davor Šuker
  Pavel Kuka
  Alan Shearer
  Youri Djorkaeff
  Jürgen Klinsmann
Zlatna kopačka

Napadač Alan Shearer dobio je nagradu Zlatna kopačka nakon što je postigao najviše pogodaka na turniru – pet (u grupnoj fazi natjecanja te u polufinalu protiv Njemačke).

UEFA igrač turnira

Marketing

uredi

Slogan i pjesme prvenstva

uredi

Službeni slogan prvenstva bio je Football Comes Home (u slobodnom prijevodu "Nogomet se vraća kući") što je aluzija na činjenicu što su se prva službena nogometna pravila standardizirala u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tadašnji predsjednik UEFA-e Lennart Johansson izjavio je da je organizacija osjetila da je konačno došlo vrijeme da se ovakav tip događaja "vrati u prijestolnicu nogometa".[9] Slogan je bio inkorporiran u najpopularniju pjesmu turnira: "Three Lions" koju su snimili komičari Frank Skinner i David Baddiel s glazbenom skupinom The Lightning Seeds. U to su vrijeme komičari Skinner i Baddiel bili izrazito vezani za nogomet zahvaljujući svojoj BBC emisiji Fantasy Football League.[33] Objavljena kao single, pjesma je tri tjedna zauzimala prvo mjesto službene britanske glazbene ljestvice.[34] Snimljen je i glazbeni spot s igračima engleske reprezentacije.[33]

Tijekom svih utakmica reprezentacije Engleske, navijači domaćeg tima pjevali su pjesmu, a pjesmu su također pjevali i nogometaši Njemačke reprezentacije kada su se skupa s trofejem vozili u povorci po Berlinu nakon osvajanja prvenstva. Pjesma je bila toliko popularna da ju je i budući britanski premijer Tony Blair u svom stranačkom obraćanju 1996. godine citirao: "Sedamnaest godina patnje, nikad nismo prestali sanjati, naša stranka se vraća kući."[35]

Unatoč činjenici da je pjesma "Three Lions" bila najpopularnija pjesma turnira, ona nije bila njezina službena himna. Službena himna Eura '96. bila je pjesma "We're in This Together" u izvedbi popularne glazbene skupine Simply Red. Glazbena skupina otpjevala je pjesmu tijekom ceremonije otvaranja prvenstva.[36]

Promo materijal i maskota

uredi

U godini održavanja prvenstva izdane su posebne komemorativne kovanice od dvije funte na kojima je bila istaknuta godina na sredini (1996.) okružena sa 16 malih prstena koji su predstavljali 16 reprezentacija sudionica turnira.

Službena maskota bila je Goaliath, a bila je dizajnirana slično kao i maskota sa Svjetskog prvenstva iz 1966. godine također održanog u Engleskoj. Goaliath je bila maskota lava koja je na sebi imala grb engleske reprezentacije, bila je obučena u dres engleske reprezentacije i kopačke te je držala nogometnu loptu ispod desne ruke.[37]

Kontroverze

uredi

Teroristički napad

uredi

Dan prije nego što se trebala održati utakmica između reprezentacija Njemačke i Rusije, u Manchesteru se 15. lipnja 1996. godine dogodio teroristički napad.[38] Eksplozija kombija prepunog bombi dogodila se u centru grada, a u konačnici je ozlijeđeno 212 osoba te nanesena materijalna šteta u procjeni od 700 milijuna funti. Četiri dana nakon eksplozije organizacija IRA je preuzela odgovornost za napad, ali su pripadnici organizacije u svojem obraćanju izrazili žaljenje zbog ozlijeđenih civila.[39]

Ovaj događaj bio je prvi i do sada je ostao jedini teroristički napad u nekom od gradova domaćina tijekom održavanja Europskog nogometnog prvenstva. Planirana utakmica koja se trebala odigrati sljedećeg dana na stadionu Old Trafford je i odigrana prema predviđenom, ali tek nakon što je kompletan stadion detaljno pregledan i čuvan od strane nadzornih službi; samu utakmicu u kojoj je Njemačka pobijedila Rusiju rezultatom 3:0 gledalo je 50 700 ljudi na stadionu.

uredi

Nakon utakmice polufinala u kojoj je reprezentacija Engleske izgubila od Njemačke, na Trafalgar Squareu i u okolici dogodili su se jaki navijački nemiri koji su se kasnije proširili ulicama nekoliko drugih gradova. Navijači su napadali policiju, oštećivali automobile njemačke proizvodnje te nanijeli štetu nizu drugih objekata.[40] U Brightonu je izboden ruski student nakon što su njegovi napadači pomislili da je riječ o Nijemcu.[41]

Unatoč ovim događajima, ostatak turnira protekao je u realtivnom miru što je pomoglo podizanju reputacije Engleske nakon što su njezini navijači u prošlosti bili učestalo problematični.[40] Činjenica što je UEFA dodijelila domaćinstvo Engleskoj bio je još jedan korak u smjeru vraćanja zemlje u međunarodne nogometne vode, nedugo nakon odluke iz 1990. godine kada se ukinula zabrana nastupanja engleskih nogometnih klubova u UEFA-inim natjecanjima, a koja je proizašla nakon Heyselske tragedije koja se dogodila 1985. godine.[42][43]

Izvori

uredi
  1. ↑ Bevan, Chris. 17. svibnja 2012. Euro 1996: When football came home. BBC Sport. British Broadcasting Corporation
  2. ↑ Euro 2012 Shatters Attendance Record. Sports Business Daily. 3. srpnja 2012. Pristupljeno 21. lipnja 2014.
  3. ↑ White, Clive. 9. lipnja 1992. England wait ends in 1996. The Times. London
  4. ↑ Jones, Stuart. 4. prosinca 1991. Rivals to be given extra time. The Times. London
  5. ↑ a b Jones, Stuart. 5. svibnja 1992. England will host 1996 Championship. The Times. London
  6. ↑ Jones, Stuart. 1. prosinca 1992. UEFA has change of heart. The Times. London
  7. ↑ Jones, Stuart. 13. studenoga 1992. Championship field likely to be doubled. The Times. London
  8. ↑ Hughes, Rob. 22. siječnja 1994. Manchester's grief puts draw under cloud. The Times. London
  9. ↑ a b Hughes, Rob. 24. siječnja 1994. Comfort for England in playing host to Europe. The Times. London
  10. ↑ a b c d England may draw Scotland. The Independent. 16. prosinca 1995.
  11. ↑ Ridley, Ian. 9. lipnja 1996. Shearer bliss, sheer agony. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  12. ↑ Moore, Glenn. 19. lipnja 1996. England's night of rapture. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  13. ↑ Kluivert's late strike sinks Scotland. The Independent. Independent Print Limited. 19. lipnja 1996. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  14. ↑ Hodgson, Guy. 11. lipnja 1996. Dugarry makes the difference. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  15. ↑ Hodgson, Guy. 17. lipnja 1996. Euro `96: Clemente short of firepower. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  16. ↑ Hodgson, Guy. 19. lipnja 1996. France banish the ghost of Bulgaria to reach last eight. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  17. ↑ Culley, Jon. 19. lipnja 1996. Spanish eyes are smiling for Amor. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  18. ↑ Hodgson, Guy. 15. lipnja 1996. Italians left on the brink of disaster. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  19. ↑ Shaw, Phil. 20. lipnja 1996. Smicer strike takes Czechs through. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  20. ↑ Moore, Glenn. 20. lipnja 1996. Passion play not enough to save Italy. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  21. ↑ Shaw, Phil. 17. lipnja 1996. Euro `96: Suker sinks Denmark. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  22. ↑ Brewin, John. 1. svibnja 2008. Euro '96. ESPNSoccernet. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2008. Pristupljeno 9. prosinca 2014.
  23. ↑ Moore, Glenn. 24. lipnja 1996. Fortune favours brave England. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  24. ↑ Turnbull, Simon. 24. lipnja 1996. Fitful France advance. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 21. lipnja 2012.
  25. ↑ Shaw, Phil. 24. lipnja 1996. Croatia punished by Sammer. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 19. lipnja 2012.
  26. ↑ Culley, Jon. 24. lipnja 1996. Poborsky piques Portugal. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 19. lipnja 2012.
  27. ↑ Metcalf, Rupert. 25. lipnja 1996. Poborsky rides Euro express. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 19. lipnja 2012.
  28. ↑ Shaw, Phil. 27. lipnja 1996. France are sent home by Kadlec. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 19. lipnja 2012.
  29. ↑ Moore, Glenn. 27. lipnja 1996. Shoot-out breaks England hearts. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 19. lipnja 2012.
  30. ↑ Jones, Ken. 1. srpnja 1996. Vogts' triumph over adversity. The Independent. Independent Print Limited. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. prosinca 2013. Pristupljeno 9. prosinca 2014.
  31. ↑ All-Star Macca. Sunday Mirror. The Free Library. 30. lipnja 1996. Pristupljeno 13. srpnja 2012.
  32. ↑ a b UEFA Euro 2008 Information (PDF). UEFA. str. 88. Pristupljeno 30. lipnja 2008.
  33. ↑ a b Rampton, James. 17. svibnja 1996. Song for Euro 96 ready for airplay. The Independent. Independent Print Limited. Pristupljeno 15. srpnja 2012.
  34. ↑ Number Ones in 1996. number-ones.co.uk
  35. ↑ Blair: My Decent Society. The Independent. London. 22. listopada 1996.
  36. ↑ Mind-bender Uri Geller. Daily Mirror. London. 8. lipnja 1996. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2013. Pristupljeno 10. prosinca 2014.
  37. ↑ EURO 2012 mascots have big shoes to fill. UEFA.com. Union of European Football Associations. 6. prosinca 2010.
  38. ↑ IRA's message in blood. The Independent. London. 16. lipnja 1996.
  39. ↑ IRA apologises to bomb victims. The Independent. London. 20. lipnja 1996.
  40. ↑ a b England fans riot after defeat. The Times. London. 27. lipnja 1996.
  41. ↑ Lee, Adrian. 28. lipnja 1996. Russian stabbed for sounding like a German. The Times. London
  42. ↑ Miller, David. 3. lipnja 1985. England punished for years of indiscipline. The Times. London
  43. ↑ Ball, Peter. 19. travnja 1990. The door opens on Europe. The Times. London

Vanjske poveznice

uredi
 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Europsko prvenstvo u nogometu – Engleska 1996.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Europsko_prvenstvo_u_nogometu_–_Engleska_1996.&oldid=7059993"
  NODES
Association 1