Frambezija (također poznata kao tropska frambezija, timoza, tropski papilom, parangi, bouba, frambösie,[1] te pian[2]) je vrsta tropske zarazne bolesti kože, kostiju i zglobova uzrokovana spirohetnom bakterijom Treponema pallidum pertenue.[3][4] Bolest započinje okruglom tvrdom oteklinom na koži, radijusa 2 do 5 centimetara.[4] Ova promjena se u može u sredini otvoriti, formirajući čir.[4] Ova prvotna kožna promjena obično zacijeli kroz tri do šest mjeseci.[5] Nakon više tjedana ili godina, javlja se bol u zglobovima i kostima, umor, te nove promjene kože.[4] Koža dlanova i tabana postaje zadebljana te također mogu nastati čirevi.[5] Kosti (pogotovo nosne) mogu postati deformirane.[5] Nakon pet ili više godina javljaju se ožiljkaste promjene na velikim površinama kože.[4]

Frambezija se prenosi izravnim kontaktom s tekućinom koja izlazi iz kožnih lezija zaražene osobe.[5] Kontakt uglavnom nije seksualne naravi.[5] Bolest je česta u djece, među kojom se lako širi za vrijeme zajedničke igre.[4] Ostale slične treponemske bolesti uključuju bejel (Treponema pallidum endemicum), pintu (Treponema pallidum carateum), te sifilis (Treponema pallidum pallidum).[5] Frambezija se uglavnom dijagnosticira prema pojavi tipičnih kožnih promjena.[5] Testovi za protutijela u serumu mogu biti korisni, no ne razlikuju trenutnu infekciju i preboljenu bolest.[5] Reakcija lančane polimeraze (PCR) je najtočnija metoda za dijagnozu.[5]

Prevencija se djelomično provodi izlječenjem zaraženih, smanjujući tako rizik prijenosa bolesti.[5] U područjima gdje je ova bolest česta učinkovita mjera može biti i liječenje cijele društvene skupine.[5] Poboljšanje higijenskih i sanitarnih uvjeta također smanjuje prijenos bolesti.[5] Za liječenje se uglavnom koriste antibiotici poput peroralne primjene azitromicina ili parenteralne primjene benzatin penicilina.[5] Bez liječenja, u 10% slučajeva javljaju se fizički deformiteti.[5]

Od 2012. godine, frambezija je česta bolest u barem 14 tropskih zemalja.[4][5] Bolest zahvaća samo ljude.[5] 50-tih i 60-ih godina 20.stoljeća Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je umalo eradicirala frambeziju.[5] Od tada se broj zaraženih ipak povećao te SZO ponovno nastoji eradicirati ovu bolest do 2020. godine.[5] Prema posljednjoj procjeni 1995. godine, broj zaraženih bio je veći od 500,000.[3] Iako je bolest prvi puta opisao Willem Piso 1679. godine, arheološki dokazi ukazaju da je bolest bila prisutna u ljudi već prije 1.6 milijuna godina.[4]

Izvori

uredi
  1. Rapini RP; Bolognia JL; Jorizzo JL. 2007. Dermatology: 2-Volume Set. Mosby. St. Louis. ISBN 1-4160-2999-0CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. James WD; Berger TG; i dr. 2006. Andrews' Diseases of the Skin: clinical Dermatology. Saunders Elsevier. ISBN 0-7216-2921-0. OCLC 62736861 Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. a b Mitjà O; Hays R; Rinaldi AC; McDermott R; Bassat Q. 2012. New treatment schemes for yaws: the path toward eradication (pdf). Clinical Infectious Diseases. 55 (3): 406–412. doi:10.1093/cid/cis444. PMID 22610931
  4. a b c d e f g h Mitjà O; Asiedu K; Mabey D. 2013. Yaws. Lancet. 381 (9868): 763–773. doi:10.1016/S0140-6736(12)62130-8. PMID 23415015
  5. a b c d e f g h i j k l m n o p q r Yaws Fact sheet N°316. World Health Organization. Veljača 2014. Pristupljeno 27. veljače 2014.
  NODES