Wikipedija

Gvozd

općina u Hrvatskoj

Gvozd je općina u Hrvatskoj, u Sisačko-moslavačkoj županiji. Sjedište Općine Gvozd nalazi se u naselju Vrginmost, koje je u razdoblju od 1996. do 2012. također nosilo naziv Gvozd.[4]

Gvozd

grb
Država Hrvatska
Županija Sisačko-moslavačka
NačelnikBranko Jovičić
Naselja19 općinskih naselja
Površina212,4 km2 [1]
Koordinate45°21′16″N 15°52′34″E / 45.3544880088691°N 15.876229996189698°E / 45.3544880088691; 15.876229996189698
Stanovništvo (2021.)
Ukupno2047 [2]
– gustoća10 st./km2
Odredišna pošta44410 Gvozd [3]
Stranicagvozd.hr

Zemljovid

Gvozd na zemljovidu Hrvatske
Gvozd
Gvozd

Gvozd na zemljovidu Hrvatske

Zemljopis

uredi

Gvozd je općina u Hrvatskoj, pripada Sisačko-moslavačkoj županiji, nalazi se podno Gvozda na kojem je poginuo posljednji hrvatski kralj narodne krvi Petar Svačić te se od tada ta gora po njemu naziva Petrova gora.

Stanovništvo

uredi
Općina Gvozd: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
10154
10847
10129
12618
13560
14663
14326
16032
11787
12468
12248
11125
9731
8082
3779
2970
2047
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastala iz stare općine Vrginmost koja je 1996. promijenila ime u Gvozd. Od 1857. do 1880. dio podataka sadržan je u općini Topusko. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Popis stanovništva 2011. godine

uredi

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine,[5] u općini Gvozd živi 2970 stanovnika, od čega 1976 (66,53 %) Srba, 951 (32,02 %) Hrvata i 43 (1,45 %) ostalih.

Raspored stanovništva po naseljima:[6]

Popis stanovništva 2001. godine

uredi

Po nacionalnom sastavu Hrvati su činili 40 % stanovništva, Srbi 57 %, ostali 3 %. Općina Gvozd imala je 3779 stanovnika, raspoređenih u 19 naselja:

Današnje općine Topusko, Gvozd i Lasinja prije Domovinskog rata činile su veliku općinu Vrginmost.
Ovih 19 naselja nove općine, 1991. godine imalo je 8082 stanovnika po sastavu Srbi 94 % i Hrvati 2 %.[7]

Povijest

uredi

Gvozd je ime koje je prije bilo ime Petrove gore, a značilo je "gora".

Stoga su česti zapisi iz različitih knjiga o hrvatskom kralju Petru preminulu na gori Petrovoj.

Naselje se od 1996. godina naziva Gvozd, do tada je nosilo ime Vrginmost. Prije 1991. godine i velikosrpske agresije na Hrvatsku, ondašnja općina Vrginmost imala je većinsko srpsko stanovništvo. Uoči rata, 1941. godine, bilo je oko 300 stanovnika, po nacionalnom sastavu Srba, osim dvije obitelji Hrvata i dvije Češkog porijekla.[8] Naselje Vrginmost je novijeg postanka, nastalo je u 17. stoljeću (vjerojatno 1688.) kada se obitelj Vrga nastanila uz potok Veliku Trepču gdje je zatim sagrađen i most te se znalo reći „kod Vrgina mosta“.[8][9][10][11] Ime se pisalo razdvojeno ili spojeno[9] 1812. Vergin-most, 1822.[12] Verginmoszt, 1835.[13] Verginmost, 1857.[14] Verginmost, 1888.[15] Vrginmost, 1910.[16] u njemačkoj transkripciji, a kasnije u hrvatskoj. U 20. stoljeću ime je ostalo Vrginmost te se nije više mijenjalo (uključivo i za vrijeme NDH.[17][18])

Skupština općine Vrginmost formirana je na 40. zajedničkoj sjednici Općinskog vijeća i Vijeća proizvođača Narodnog odbora općine Vrginmost održane 11. kolovoza 1962. godine. Zaključkom o formiranju nove općine Vrginmost, a usvajanjem prijedloga Narodnog odbora općine Topusko i Narodnog odbora općine Pisarovina o ukidanju njihovih općina kao političko teritorijalnih jedinica, formirana je jedna općina sa sjedištem u Vrginmostu. Na osnovi ove odluke, a na temelju Ustava Socijalističke Republike Hrvatske, 3. lipnja 1963. godine konstituirana je Skupština općine Vrginmost. Skupšina općine Vrginmost funkcionirala je do 1991. godine, kada je na osnovi neustavnoga[19] referenduma (referendum se održao 3. veljače 1992.) donesena »Odluka o odvajanju od Republike Hrvatske«[20][21] i »Odluka o pristupanju općine Vrginmost SAO Krajini«.[20][22] Prema Zakonu o područjima općina i kotara u Narodnoj Republici Hrvatskoj iz 1962. godine kotaru Karlovac pripada i općina Vrginmost sa sljedećim naseljenim mjestima: Batinova Kosa, Blatuša, Bović, Brnjavac, Bukovica, Čremušnica, Crna Draga, Crni Potok, Desni Štefanki, Desno Sredičko, Donja Čemernica, Dugo Selo Lasinjsko, Golinja, Gornja Čemernica, Gornja Trstenica, Gređani, Hrvatsko Selo, Katinovac, Kirin, Kozarac, Lasinja, Mala Vranovina, Malička, Novo Selo Lasinjsko, Ostrožin, Pecka, Perna, Pješćanica, Podgorje, Ponikvari, Slavsko Polje, Staro Selo Topusko, Stipan, Šljivovac, Topusko, Trepča, Velika Vranovina, Vladimirovo, Vorkapić, Vrginmost.

 
Gvozd, Topusko i Glina. Granica s BiH je vidljiva na dnu zemljovida.

Gvozd je početkom balvan-revolucije bio u skupu općina koje su držali srpski pobunjenici. Velikosrpski elementi bili su stava da Srbi ne mogu živjeti s Hrvatima, zbog čega su s područja pod svojom kontrolom sustavno protjerivali, a poslije i ubijali Hrvate. Ista je sudbina snašla i Srbe koji su bili za suživot odnosno za mirno rješenje krize. Takva je bila sudbina ondašnjeg čelnika Dmitra Obradovića (koji se otvoreno suprotstavio politici Milana Martića[23][24]), čelnika ondašnjeg Vrginmosta, kojega su pobunjeničke srpske snage likvidirale (crvene beretke[25]), optuživši za zločin Hrvate.[26][27]

4. ožujka održan je miting srpskog naroda na Petrovoj gori, na kojem su govorili predsjednik SO Vrginmost Dmitar Obradović, general pukovnik Dušan Pekić, Jandre Bjelivuk i predstavnica SUBNOR-a Hrvatske Milka Kufrin.[28] 9. siječnja 1991. na poziv na sastanak u Sabor Republike Hrvatske pozvani su predstavnici općina (s većinskim srpskim stanovništvom) Vojnića, Vrginmosta, Gline, Kostajnice i Dvora na Uni; došli su samo predstavnici Kostajnice i Gline.[29] Skupština općine Vrginmost odlukom od 15. siječnja 1991. raspisala je referendum o pristupanju općine Vrginmost Srpskoj Autonomnoj Oblasti Krajine, a referendum je bio predviđen za 3. veljače 1991., koju je poništio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U/I-14/1991 od 29. siječnja 1991., jer je utvrdio da je tzv. "Srpska Autonomna Oblast Krajine" neustavna tvorevina, pa je Sud akte opæinskih skupština koje su usvojile Statut, donijele odluke o provoðenju Statuta, o raspisivanju referenduma odnosno druge akte o prihvaæanju i ostvarivanju Statuta te tzv. Srpske Autonomne Oblasti Krajine odnosno akte o pristupanju t.zv. Zajednici općina Sjeverne Dalmacije i Like – Srpskoj Autonomnoj Oblasti Krajine – poništio. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci dodatno naveo da tzv. Srpska Autonomna Oblast Krajine pravno ne postoji, pa su svi akti i radnje upravljeni na osnivanje te tzv. oblasti protivni Ustavu Republike Hrvatske. Stoga se i raspisivanjem i provoðenjem referenduma o pristupanju toj tzv. oblasti krši ne samo navedena adluka Ustavnog suda Suda br. U/I-331/1990, nego i narušava teritorijalno ustrojstvo Republike Hrvatske, zbog èega je Sud osporenu odluku Općine Vrginmost kao suprotnu Ustavu poništio.[30] Budući da je područje bilo izvan nadzora hrvatse policije, referendum je održan 3. veljače 1991. godine. 14. ožujka 1991. oko zgrade skupštine općine Vrginmost zbilo se masovno okupljanje naroda. Masu je predvodila Srpska demokratska stranka koja je tražila smjenu njoj nepodobnog predsjednika Dmitra Obradovića (pristaše suživota Hrvata i Srba) i zabranu unošenja šahovnice na područje općine Vrginmost.[28] Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu u ponovljenom je postupku nekadašnjem predsjedniku Srpskog nacionalnog vijeća t.zv. SAO Krajine Mili Dakiću (prvo je bilo u odsutnosti, kad je osuđen na 20 godina) navelo da će dokazati da je Dakić organizator naoružanih skupina na području Vojnića koje je političkim djelovanjem poticao na nasilje; 2014. je oslobođen jer "na kraju dokaznog postupka tužiteljstvo nije uspjelo pronaći direktnu vezu kojom bi dokazalo umiješanost")[31][32]).[31] Ondašnji ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske Josip Boljkovac, izjavio je da za Dakića doznao tek preko Obradovića. Prema Boljkovčevim riječima, na sastanku njih dvoje na Kordunu Obradović je Boljkovcu kazao da će nazvati u Vojnić da se ne dogodi kao što se dogodilo u Vrginmostu.[33] 1. travnja 1991. t.zv. izvršno vijeće "SAO Krajine" u Korenici donijelo je odluku o ujedinjenju s Republikom Srbijom. U tu su planiranu velikosrpsku tvorevinu trebale ući općine Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Donji Lapac, Korenica, Vojnić, Vrginmost, Glina, Dvor na Uni, Kostajnica, Petrinja i Pakrac "te sva srpska naselja koja su se pripojila jednoj od ovih općina i ona koja se ubuduće izjasne za pripajanje u procesu razgraničenja."[34] Prema srpskim izvorima, hrvatske su policijske snage uspjele proći preko područja gvoške općine 4. srpnja i ušle u Topusko.[28] 2. studenoga 1991., formirana je brigada pobunjenih Srba (4. kordunaška brigada) za Vrginmost.[35] Prema pisanjima pobunjenih Srba, 26. prosinca 1991. "iz pravca Karlovca, prema Turnju i Kamenskom hrvatska vojska i policija krenula je u ofanzivu radi proboja kroz Utinjsku dolinu ka Vrginmostu i Vojniću, te da su vođene trodnevne borbe u kojima je poginuo veliki broj hrvatskih vojnika." 16. lipnja 1992. na Topličkim kosama nedaleko od Topuskog teško je ranjen velikosrpskim militantima nepodobni predsjednik SO Vrginmost Dmitar Obradović. Njegov je automobil pogođen je s 36 metaka, a Obradović je umro u bolnici na Petrovoj gori. 14. rujna 1993. iznad Gvozda oboren je hrvatski avion MIG 21 kojim je upravljao Miroslav Peris.[35] 4. siječnja 1995. u Gvozdu je počelo uređivanje kuće za boravak ili rezidenciju Milana Martića, što je prema nekima to bio rezultat sukoba s Mikelićem i Babićem.[36]

Naziv

uredi

Vladin povjerenik[10][37] 1996. godine podnio je inicijativu za preimenovanje mjesta Vrginmost u Gvozd što je skupština Sisačko-moslavačke županije prihvatila.[9][38]

Dana 11. lipnja 2012. godine općinsko vijeće Gvozda donosi odluku o promjeni imena naselja u Vrginmost (od nazočnih 10 vijećnika, jedino je vijećnica HDZ-a bila protiv promjene, a ostali su, na čelu sa SDSS-om i SDP-om odlučili da se Gvozdu vrati ime Vrginmost).[39] Nakon ovoga su uslijedili prosvjedi hrvatskog stanovništva na kojima tvrdili da "odluka odražava stav stanovnika devet okolnih sela općine Gvozd, a ta su sela nastanjena Srbima, za razliku od Hrvata koji čine 95 % od 1122 stanovnika naselja Vrginmost".[39] Prema[40] od 1095 stanovnika naselja Gvozd, 755 je Hrvata je 68,94 %, a Srba je 322, što je 29,4 %.</ref>[Potrebna još jedna potvrda informacije od DZS-a RH.] Hrvati su se usprotivili ovoj promjeni imena te naselje i dalje nazivaju Gvozdom (katolička Crkva,[41][42] HDZ,[43] hrvatska nacionalno svjesna desnica,[44] mjesni većinski Hrvati,[45] hrvatska zajednica na Facebooku[46] i hrvatski mediji koji nisu u inozemnom vlasništvu.[47] 3. studenoga 2012. u Gvozdu je održan prosvjedni skup u organizaciji Hrvatske stranke prava i Hrvatskog nacionalnog fronta (HNF) zbog odluke općinskog vijeća o promjeni imena.[48] Na prosvjedu je bilo oko 350 prosvjednika.[39]

Poznate osobe

uredi

Zadnji hrvatski kralj narodne krvi Petar Svačić poginuo je na planini Gvozdu, koja je po njemu dobila ime Petrova gora.

Vrgomošćani su i prvi članovi hrvatskog pop rock sastava ITD Band,[49][50][51] Branislav Bekić (vokal), Milan Bekić (bas gitara) i Nebojša Tepšić (bubnjevi). Vrgomošćan je i Rastislav Topoljski (klavijature) koji se sastavu pridružuje kasnije, dok je Jadranko Mileusnić (gitara), Vojnićarac.

Spomenici i znamenitosti

uredi

Na Petrovoj gori nalazi se spomenik posljednjem hrvatskom kralju narodne krvi Petru Svačiću (kraljev grob). Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna, posvećen antifašističkoj borbi i stradanjima stanovništva Banovine i Korduna u Drugom svjetskom ratu, sagrađen je 1982. godine prema rješenju poznatog kipara Vojina Bakića.

Na području Vrginmosta nalaze se utvrde Bović, Kirin i Ostrožin. Danas su od tih utvrda raspoznatljive samo lokacije, koje su povrh istoimenih sela, ali nisu istražene.[52]

Obrazovanje

uredi

Na području općine Gvozd postoji jedna osnovna škola koja nosi ime OŠ "Gvozd".

Kultura

uredi
  • Suncokret – Centar za razvoj zajednice,[53] nevladina i neprofitna udruga utemeljena 2004. godine kao odgovor na psihosocijalne potrebe u zajednici nakon rata

Šport

uredi

Do 1995. godine i Oluje, u Vrginmostu je postojao nogometni klub NK Jedinstvo Vrginmost. On je ugašen odlaskom srpskog stanovništva, te su umjesto njega godinu dana kasnije Hrvati povratnici osnovali NK Napredak, koji je 1999. godine promijenio ime u NK Gvozd

Izvori

uredi
  1. ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. ↑ Naselje i odredišni poštanski ured. Hrvatska pošta. Pristupljeno 3. siječnja 2022.
  4. ↑ Odluka o promjeni imena naselja Gvozd u Vrginmost
  5. ↑ Državni zavod za statistiku: Stanovništvo prema narodnosti po gradovima/općinama, popis 2011. godine
  6. ↑ Državni zavod za statistiku: Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011. godine
  7. ↑ Popis stanovništva. 1991, Narodnosni sastav Hrvatske po naseljima, Dokumentacija 881, Republički zavod za statistiku, Zagreb 1992. ISSN 0351-9740
  8. ↑ a b Znaci Dušan Baić: Kotar Vrginmost u NO Borbi
  9. ↑ a b c Općina Gvozd  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. veljače 2021. (Wayback Machine) Povijest općine Gvozd (Izvor: Udruga Suncokret)
  10. ↑ a b NovaTV Gvozd će se opet zvati Vrginmost
  11. ↑ t-portal.hr[neaktivna poveznica] Gvozd ponovno postaje Vrginmost!
  12. ↑ Detalj karte Zagrebačke biskupije iz 1822. (Arhiv HAZU) ( iz knjige Vojna Hrvatska La Croatie Militaire Drago Roksandić, Biblioteka Povijesna istraživanjaŠkolska knjiga – Stvarnost, Zagreb 1988. 2 svez. ISBN 86-03-99036-0)
  13. ↑ cro-eu  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) Franjo Julije Fras: Cjelovita topografija Karlovačke vojne krajine, Mjestopis iz godine 1835., prevela Zlata Derossi, Biblioteka „Ličke župe”, Gospić, 1988, Vojnićka kumpanija br. 4
  14. ↑ Zemljovid Hrvatske i Slavonije s krajinom vojničkom (M. Katzenschläger, Karta Hrvatske i Slavonije, Zagreb 1857. ) Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, kataloški br. 208
  15. ↑ Zemljovid Županije Zagrebačke (priredio Ivan Steklasa) iz 1888. Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb, kat.br 213 geografijski zavod Dragutina Ljudevita Posnera i sina
  16. ↑ karta Karta iz 1910. godine po nalogu mađarskog kraljevskog ministra religije i prosvjete
  17. ↑ S N V  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. listopada 2020. (Wayback Machine) Dragan Grozdanić: Gvozdeni govor mržnje
  18. ↑ Radio Slobodna Evropa Ankica Barbir-Mladinović: Brisanje imena gradova: Gvozd ili Vrginmost
  19. ↑ Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U/I-14/1991 od 29. siječnja 1991. (Narodne novine, br. 4/91. od 2. veljače 1991.)
      »Poništava se Odluka o raspisivanju referenduma o pristupanju općine Vrgimnost Srpskoj Autonomnoj Oblasti Krajine od 15. siječnja 1991. godine, br. 2194-01-91-1.«
    (29. siječnja 1991.)
  20. ↑ a b Katica Miholović, Četrdeset godina Državnog arhiva u Karlovcu, Državni arhiv u Karlovcu, Karlovac, 2000., str. 195., ISBN 953-96199-8-X
  21. ↑ klasa: 021-05/91-01-24
  22. ↑ klasa: 021-05/91-01-01
  23. ↑ Braniteljski portal/Novi list: Bogdan Boro Rkman – od ratnohuškačkog novinara Srpske Krajine do sisačko-moslavačkog dožupana  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. prosinca 2015. (Wayback Machine), Braniteljski portal, 9. lipnja 2013., pristupljeno 1. prosinca 2015.
  24. ↑ Robert Frank: Bogdan Boro Rkman – od ratnohuškačkog novinara Srpske Krajine do sisačko-moslavačkog dožupana  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. prosinca 2015. (Wayback Machine), Novi list, 9. lipnja 2013., pristupljeno 1. prosinca 2015.
  25. ↑ Andreja Thomas: Svjedočenje Josipa Boljkovca: O Mili Dakiću nisam ništa znao, 24sata, 12. lipnja 2012., pristupljeno 1. prosinca 2015.
  26. ↑ Denis Romac: Milošević je od Topuskog želio napraviti Srebrenicu  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. prosinca 2015. (Wayback Machine), Zadarski list, 3. lipnja 2009., pristupljeno 1. prosinca 2015.
  27. ↑ (srp.) Časnik KOS-a svedočio na suđenju Slobodanu Miloševiću, B92, 29. listopada 2002., pristupljeno 1. prosinca 2015.
  28. ↑ a b c (srp.) Čitali smo za Vas  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) iz knjige Mile S. Dakića: Krajina kroz vijekove, 2002., pristupljeno 1. prosinca 2015.
    Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog informativnog centra (http://www.hic.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: HIC.
    Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
    Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
  29. ↑ HIC Kronologija Domovinskog rata u Banovini
    Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog informativnog centra (http://www.hic.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: HIC.
    Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
    Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
  30. ↑ Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U/I-14/1991 od 29. siječnja 1991., Narodne novine, pristupljeno 1. prosinca 2015.
  31. ↑ a b Andreja Thomas: Počelo ponovno suđenje Mili Dakiću: Ne osjećam se krivim, 24sata, 17. travnja 2012., pristupljeno 1. prosinca 2015.
  32. ↑ Zdravko Bičak: Mile Dakić oslobođen optužbe za smrt hrvatskih policajaca, 16. siječnja 2014., pristupljeno 1. prosinca 2015.
  33. ↑ Andreja Thomas: Svjedočenje Josipa Boljkovca: O Mili Dakiću nisam ništa znao, 24sata, 12. lipnja 2012., 1. prosinca 2015.
  34. ↑ Kronologija 1991. godine  Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. prosinca 2015. (Wayback Machine) UVJSP Alfa, , pristupljeno 1. prosinca 2015.
  35. ↑ a b (srp.) Čitali smo za Vas  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. svibnja 2013. (Wayback Machine) iz knjige Mile S. Dakića: Krajina kroz vijekove, 2002., pristupljeno 1. prosinca 2015.
    Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog informativnog centra (http://www.hic.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: HIC.
    Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
    Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
  36. ↑ (srp.) Čitali smo za Vas  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. rujna 2019. (Wayback Machine) iz knjige Mile S. Dakića: Krajina kroz vijekove, 2002., pristupljeno 1. prosinca 2015.
    Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog informativnog centra (http://www.hic.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: HIC.
    Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
    Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
  37. ↑ Novi list  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. prosinca 2012. (Wayback Machine) Damir Kundić: Prokletstvo prošlosti sustiže kordunski gradić
  38. ↑ Hrvatska riječ  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2013. (Wayback Machine) Promjene naziva mjesta: Od podilaženja vlasti do legalizacije etničkog čišćenja
  39. ↑ a b c Slobodna Dalmacija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. veljače 2014. (Wayback Machine) M. Piškor: I Torcida izrazila potporu Hrvatima Gvozda, najavljujući svoj dolazak na prosvjed , 6. studenoga 2012.
  40. ↑ DZS: Rezultati popisa stanovništva 2011. po naseljima po narodnosti,
  41. ↑ Slobodna Dalmacija M. Piškor: Biskup Košić u Gvozdu: Republika Hrvatska zaslužuje ime Republika protu-Hrvatska, 29. listopada 2012.
    "Na početku svoje homilije biskup (Vlado Košić) je istaknuo kako je u Gvozdu da pruži znak potpore i ohrabri župljane koji su uznemireni nedavnom promjenom imena mjesta Gvozd u Vrginmost."
  42. ↑ Hrvatska riječ (Sarajevo)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. studenoga 2012. (Wayback Machine) Biskup Košić protiv promjene imena mjesta Gvozd u Vrginmost, 29. lipnja 2012.
  43. ↑ [- Večernji list Vladimir Jurišić: "Karamarko u Gvozdu: "Gvozd ne treba mijenjati naziv, ovo je ishitrena odluka", 13. lipnja 2012.
  44. ↑ Politika.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. studenoga 2012. (Wayback Machine) HČSP Sisak: Protivimo se postupcima čelnika Gvozda, 28. listopada 2012.
  45. ↑ Dnevnik.hr Dalibor Špadina: Promijenili ime Gvozda u – Vrginmost, 27. listopada 2012.
    "Općinsko vijeće Gvozda u kojem većinu čine vijećnici srpske nacionalnosti promjenom imena mjesta izazvalo je pobunu građana hrvatske nacionalnosti koji su većinsko stanovništvo u mjestu."
  46. ↑ Facebook Heroj Blago Zadro: Nastavak četničke ideologije, 24. listopada 2012.
  47. ↑ Hrvatski fokus  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. rujna 2012. (Wayback Machine) Pavao Blažević: Hrvatskoj policiji smetaju Thompsonove domoljubne pjesme, 11. svibnja 2012.
    "Po povratku Srba koji su ispred „Oluje“ izbjegli, u općini Gvozd ponovno je većina stanovnika srpske narodnosti, a pored domicilnih Hrvata u općinu su se naselili prognani Hrvati iz Bosne i iz Janjeva...u obranu prognanih Hrvata naseljenih u Gvozdu... nije se digao nitko.
  48. ↑ T.Š.: Prosvjedni skup protiv promjene imena Gvozd u Vrginmost, dnevnik.hr, 3. studenoga 2012., pristupljeno 1. prosinca 2015.
  49. ↑ https://www.youtube.com/watch?v=B6hFifWVteo&list=PLeS30sEPUAmDEsZpvf_feZyDiTHzLdxbk&index=1
  50. ↑ https://www.youtube.com/watch?v=q0wcWAknl3c&index=2&list=PLeS30sEPUAmDEsZpvf_feZyDiTHzLdxbk
  51. ↑ https://www.youtube.com/watch?v=0U2vpq2ZU8c&index=13&list=PLeS30sEPUAmDEsZpvf_feZyDiTHzLdxbk
  52. ↑ Turistička zajednica Sisačko-moslavačke županije – Gvozd[neaktivna poveznica], pristupljeno 7. studenoga 2012.
  53. ↑ Suncokret – Centar za razvoj zajednice

Vanjske poveznice

uredi
Nedovršeni članak Gvozd koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Gvozd&oldid=6928686"
  NODES