Kičevo
Kičevo (makedonski: Кичево, albanski: Kërçova) je grad na zapadu Republike Makedonije od 27.067 stanovnika na padinama planine Bistre.
Кичево | |
|---|---|
 | |
| Osnovni podaci | |
| Država |  Sjeverna Makedonija
|
| Općina | Općina Kičevo |
| Stanovništvo | 27067 (2002.) |
| Površina | 48 km² |
| Gustoća stanovništva | 628/km² |
| Visina | 618 m |
| Koordinate | 41°31′N 20°57′E / 41.517°N 20.950°E |
| Poštanski broj | 6250 |
| Pozivni broj | 045 |
| Registarska oznaka | KI |
| Gradonačelnik | Vladimir Toleski |
| Službena stranica | www.kicevo |
| Karta | |
  Kičevo Kičevo na zemljovidu Sjeverne Makedonije | |
Sjedište je istoimene Općine Kičevo, koja ima 30 138 stanovnika (po popisu iz 2002.).[1]
Zemljopisne odlike
urediKičevo leži u istoimenoj kotlini na jugoistočnim padinama planine Bistra, između gradova Ohrida i Gostivara. Kroz grad protiče rijeka Treska koja nedaleko od Kičeva ima izvore na Stogovskoj i Ilinskoj planini, ona se u Kičevskoj kotlini zove Golema reka.
Od Skopja je Kičevo udaljeno 112 km, a gotovo podjednako je udaljeno od Gostivara (46 km) i Ohrida (61 km).
Povijest
urediNaselje se prvi put spominje pod imenom Uskana za vrijeme vladavine Perseusa, kralja Makedonaca (Treći makedonski rat 171. pr. Kr. - 169. pr. Kr.), prvi ga pod nazivom Kičavis navodi bizantski car Bazilije II. - 1018., a sljedeći ga spominje Ohridski arhiepiskop Theofilakt u XI st.
Nakon zauzeća grada i okolice od Otomanskog carstva, Kičevo je postalo vojni i administrativni centar regije. Spomenik iz tog doba je Saat kula podignuta na brežuljku iznad grada zvanom Kičevsko Kale.
Grad Kičevo imao je istaknutu ulogu u vrijeme nacionalnih borbi za oslobođenje, istaknuti vođa bio je pop Josif iz samostana Bogorodica Prečista (pored grada), koji je imao podršku u narodu osobito među učiteljima. Pop Josif i Pere Tošev osnovali su prvi oružani odred u Kičevu 1878. (vođa kojeg je postao Duko Tasev).[2] 2. kolovoza, 1903. građani Kičeva uzeli su učešća u Ilindenskom ustanku.[2]
1919. Kičevo je podpalo pod vlast Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Za II. svjetskog rata, Kičevo je zaposjela Italija, 11. rujna, 1943., Kičevo je bio prvi slobodni grad u Makedoniji.
Spomenici
urediSamostan Sv. Bogorodica Prečista pored Kičeva, lijepi je primjer srednjovjekovne bizantske arhitekture, nekoć je bio znan kao Krninski samostan. značajan je i samostan Sv. Gorgija koji se također nalazi nedaleko grada.
Stanovništvo
urediPo popisu stanovništa iz 2002. gradić Kičevo imao je 27.067 stanovnika,[3] a njihov etnički sastav bio je sljedeći:
| Nacionalnost | Ukupno |
| Makedonci | 15 031 (53,55%) |
| Albanci | 7 641 (30,55%) |
| Turci | 2 406 (8,06%) |
| Romi | 1 329 (5,41%) |
| Srbi | 82 (0,30%) |
| Vlasi | 77 (0,28%) |
| ostali | 496 (1,83%) |
Izvori
uredi- ↑ Rezultati makedonskog popisa 2002
- ↑ a b Macedonian Cities. 12. rujna 2009. History of the city of Kicevo. macedoniancities.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. svibnja 2009. Pristupljeno 12. rujna 2009.
- ↑ Popis stanovništva u Republici Makedoniji, 2002: Konačni podaci
Vanjske poveznice
uredi- Službene stranice općine Kičevo Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. prosinca 2020. (Wayback Machine)
- Kičevo blog Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. studenoga 2020. (Wayback Machine)
- Samostan Sv. Bogorodice Prečiste