Pleonazam

suvišno gomilanje istoznačnih riječi

Pleonazam (grč. πλεονάζω, imati napretek, obilovati) nizanje je istoznačnih riječi u govoru. Njime se naziva postupak razvijanja i proširivanja iskaza tako da se postojećim riječima i izrazima dodaju istoznačnice ili bliskoznačnice.[1][2]

Načelno je moguće razlikovati neosviješteni i stilistički pleonazam:

  • Neosviješteni pleonazam jezična je greška. To je pojava nepotrebnog nizanja riječi u govoru, tako da on djeluje nespretno, neprimjereno i nezgrapno. Na primjer: Pokrenuti inicijativu, Vidio sam svojim vlastitim očima, Ja, osobno, mislim., Mala ptičica, investicijska ulaganja...
  • Stilistički pleonazam ili pleonazam u užem smislu stvara osviješteni govoreći subjekt. Ekspresivan je, funkcionalno obilježava iskaz, kadšto ga i suptilno dopunjuje. Samo je stilistički pleonazam figura.

Primjeri

uredi

Pleonazam se relativno često može naći u Ujevićevu, Krležinu i Matoševu pjesništvu:

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,

i nemiran i očajan.

Glavobolka, bogi cvet,

glava zna od nje bolet.

Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin

dršće, strepi i zebe kao da je zima...

Poveznice

uredi

Izvori

uredi
  • Bratoljub Klaić: Veliki rječnik stranih riječi, Zora, Zagreb 1974. str. 1028
  1. "Od viška glava (ne) boli", članak Krešimira Bagića s web stranice www.matica.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2013. Pristupljeno 9. travnja 2013.
  2. "Pleonazam" na stranici proleksis.lzmk.hr, Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. XVI., str. 112, Zagreb, 2007. ISBN 978-953-7224-16-5
   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
  NODES