San (slovo)
San (Ϻ) arhaično je slovo grčkog alfabeta. Oblik mu je sličan modernom slovu mi ili sigmi okrenutoj naopako. Upotrebljavao se kao alternativa sigmi za označavanje glasa /s/. U alfabetu se pojavljivao između slova pi i kopa. San se također rabio kao drugi naziv za sigmu.
| |||
| grčki alfabet | |||
|---|---|---|---|
| Αα | alfa | Νν | ni |
| Ββ | beta | Ξξ | ksi |
| Γγ | gama | Οο | omikron |
| Δδ | delta | Ππ | pi |
| Εε | epsilon | Ρρ | ro |
| Ζζ | zeta | Σσς | sigma |
| Ηη | eta | Ττ | tau |
| Θθ | theta | Υυ | ipsilon |
| Ιι | jota | Φφ | fi |
| Κκ | kapa | Χχ | hi |
| Λλ | lambda | Ψψ | psi |
| Μμ | mi | Ωω | omega |
| povijest | |||
| arhajske lokalne varijante
| |||
| u drugim jezicima | |||
| znanstveni simboli | |||
|
| |||
Povijesna upotreba
urediSigma i san
urediTradicionalno se vjeruje da je uzrok postojanja dvaju znakova za isti glas zbunjenost nastala tijekom adaptacije feničkog pisma. Fenički jezik imao je više sibilanata (glasova poput /s/, /z/, /ts/ i dr.). Prema jednoj je teoriji distribucija slova koji označavaju sibilante u grčkom takva zbog zabune u položaju parova koji slova koji su označavali sibilante: sigma je od slova šin, ali ime i glas koji označava došli su od slova sameh. Grčko ksi došlo je oblikom i položajem od sameha, ali imenom i glasom koji označava od šina. Slična se zabuna dogodila u paru zajin i cadi. Grčka zeta oblikom i pozicijom nasljeđuje zajin, a imenom i glasom koji označava cadi. San ima oblik i poziciju cadija, a originalno je možda predstavljao i isti glas kao zajin, /z/. Budući da [s] i [z] nisu bili odvojeni fonemi grčkog jezika, sigma i san imali su istu funkciju.[1]
Prema drugoj je teoriji san bilo originalno ime onoga što je danas sigma i stoga direktno odgovara slovu šin. Tek se kasnije ime počelo asocirati s alternativnom lokalnom varijantom znanom kao san čije originalno ime vjerojatno nikad neće biti poznato. Ime sigma dolazi od grčke riječi σίζω što znači 'siktati' i riječ je o nominalizaciji toga glagola.[2]
Također, moderna reinterpretacija glasovnih vrijednosti sibilanata u prasemitskom i stoga i u feničkom mogu objasniti vrijednosti grčkih sibilanata s manje pribjegavanja zabuni. Najvažnija je rekonstrukcija šina s glasovnom vrijednošću glasa [s] pa je prema tomu i izvor glasovne vrijednosti sigme. Sameh je rekonstruiran kao afrikata [ts] što bolje odgovara skupu ploziva i frikativa slova ksi, [kʰs].[3]
| Fenički | Grčki | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Oblik | Pozicija | Ime | Tradicionalni
glas |
Glas poslije
Kogana[3] |
Oblik | Pozicija | Ime | Glas | |
|
poslije R | Shin | /ʃ/ | /s/ | 
|
Σ | poslije R | Sigma | /s/ |
|
poslije N | Samekh | /s/ | /ts/ | 
|
Ξ | poslije N | Xi | /ks/ |
|
poslije W | Zayin | /z/ | /dz/ | 
|
Ζ | poslije W | Zeta | /dz/,/zd/ |
|
poslije P | Tsade | /ts/ | /tsʼ/ | 
|
Ϻ | poslije P | San | */z/? > /s/ |
Iako su u ranim abecedarijima sigma i san obično odvojeno navedeni, svaki je grčki dijalekt naginjao upotrebi jednog ili drugog, posebno u svakom tekstu. Rabljenje sana postala je karakteristika dorskog narječja Korinta i Sikiona i Krete. Postao je zastarjelim do druge polovice petog stoljeća prije Krista kada ga je uglavnom zamijenila sigma iako se na Kreti nastavio rabiti još oko stoljeća. U Sikionu je zadržan kao simbolična oznaka grada koja se upotrebljavala na zapisima na novčićima (slično kao što se kopa rabila u Korintu, a posebna inačica bete u Bizantiju).
Od slova mi uglavnom se razlikovao po tome što nastojao biti simetričan, a mi je obično imao dužu lijevu stranu (
, 
, 
).
San je također posuđen u stara italska pisma, a ime san preživjelo je kao alternativno ime za sigmu čak i kad je slovo bilo zamijenjeno standardnom sigmom. Herodot tako u kasnom petom stoljeću prije Krista piše da su ga u dorskom narječju zvali san, ali jonani su ga zvali sigmom.[4]
Arkadsko can
urediJedinstvena inačica slova, oblika , pronađena je na jednoj inkripciji na arkadociparskom narječju Mantineje u Arkadiji iz petog stoljeća prije Krista[5] posvećena Ateni Aleji.[6][7] Uglavnom se pretpostavlja da je riječ o lokalnoj inovaciji temeljenoj na slovu san, ali Jeffery (1961.) smatra da je riječ o inačici sigme. Čini se da je označavala glas /ts/ i stoga ga neki moderni autori nazivaju can.[6] U lokalnome arkadskom dijalektu ovaj glas pojavljivao se kao refleks pragrčkog */kʷ/. U tim su riječima ostali grčki dijalekti obično imali /t/ dok je povezani ciparski dijalekt imao /s/.
Iz ovih je korespondencija moguće zaključiti da je najvjerojatnije predstavljao afrikatu, [ts] ili [tʃ] što bi bio prirodan međukorak u promjeni iz */kʷ/ u /s/.[5] U modernim je transkripcijama prikazan kao ⟨ś⟩ ili ⟨σ̱⟩.[6]
Sasvim nepovezano slovo waw predstavljalo je glas /w/ u Pamfiliji (pamfilijska digama), a sličan je znak bio inačica slova beta u Milosu.
Sampi
urediJonsko slovo sampi, oblika 
, kojim se označava brojka 900 moglo bi također dolaziti od sana iako nije imalo isto mjesto u alfabetu.
Šo
urediU obliku grčkog pisma koji se rabio za zapisivanje baktrijskog jezika postojalo je slovo šo koje je vjerojatno predstavljalo glas /ʃ/ (transliteriran kao ⟨š⟩) Prema jednoj je hipotezi to slovo potomak sana.[8]
Moderna upotreba
uredi
U modernim je izdanjima i transkripcijama grčkih tekstova san rijetko predstavljen posebnim znakom. Budući da nikad nije sustavno kontrastirao sa sigmom osim u abecedariju, obično se prešutno regularizira u sigmu.[4] U standardnom Unikodu nalazi se par malog i velikog slova ubačena 2003. godine u verziji 4.0.[9] Za ovu je svrhu osmišljena minuskula koja prije nije postojala.[10]
San postoji u Unicodeu, a arkadski can povezan je s tzv. pamfilijskom digamom koja izgleda potpuno jednako od verzije 5.1.[11]
| Preview | Ϻ | ϻ | Ͷ | ͷ |
|---|---|---|---|---|
| Unicode-ime | GREEK CAPITAL LETTER SAN | GREEK SMALL LETTER SAN | GREEK CAPITAL LETTER PAMPHYLIAN DIGAMMA | GREEK SMALL LETTER PAMPHYLIAN DIGAMMA |
| Unicode | U+03FA | U+03FB | U+0376 | U+0377 |
| UTF-8 | CF BA | CF BB | CD B6 | CD B7 |
| HTML | Ϻ | ϻ | Ͷ | ͷ |
Izvori
uredi- ↑ Jeffery, Lilian H. 1961. The local scripts of archaic Greece. Clarendon. Oxford.
- ↑ Woodard, Roger D. 2006. Alphabet. Wilson, Nigel Guy (ur.). Encyclopedia of ancient Greece. Routldedge. London. str. 38
- ↑ a b Kogan, Leonid (2011). "Proto-Semitic Phonetics and Phonology". In Semitic languages: an international handbook, Stefan Weninger, ed. Berlin: Walter de Gruyter. p. 69.
- ↑ a b Nick Nicholas, Non-Attic letters Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. lipnja 2012. (Wayback Machine)
- ↑ a b Woodard, Roger D. 1997. Greek writing from Knossos to Homer: a linguistic interpretation of the origin of the Greek alphabet and the continuity of ancient Greek literacy. Oxford University Press. Oxford. str. 177–179
- ↑ a b c Nicholas, Nick. 2005. Proposal to add Greek epigraphical letters to the UCS (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. svibnja 2006. Pristupljeno 12. kolovoza 2010.
- ↑ PHI Greek Inscriptions: IB V,2 262. Pristupljeno 12. kolovoza 2010.
- ↑ Tarn, William Woodthorpe. 1961. The Greeks in Bactria and India. Cambridge University Press. Cambridge. str. 508. ISBN 9781108009416
- ↑ Unicode character database
- ↑ David Perry (2002) Design of the Greek archaic letter San for use in computer fonts Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. rujna 2010. (Wayback Machine)
- ↑ The Unicode Standard, Version 5.1: Greek and Coptic, Range 0370–03FF (PDF). Pristupljeno 12. kolovoza 2010.