Špiljski medvjed
Špiljski medvjed (lat. Ursus spelaeus) je izumro na vrhuncu posljednjeg ledenog doba prije oko 24 tisuće godina.
Špiljski medvjed | |
---|---|
Kostur špiljskog medvjeda | |
Status zaštite | |
Status zaštite: prapovijesni | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Mammalia |
Red: | Carnivora |
Porodica: | Ursidae |
Rod: | Ursus |
Vrsta: | U. spelaeus |
Dvojno ime | |
Ursus spelaeus Rosenmüller, 1794. | |
Baze podataka | |
Svi su se medvjedi razvili od zajedničkog pretka prije oko 25 milijuna godina, no svojom veličinom i vanjskim izgledom vrste su se prilagodile okolišu. Zajednički predak špiljskog i smeđeg medvjeda vjerojatno je živio prije 1,2 do 1,4 milijuna godina.[1] Uspravljen, dosezao je gotovo tri i pol metra. Težio je između 350 i 600 kg.[2] Imao je golemu glavu s masivnim zubima. Špiljski crteži pokazuju da je imao kratke uši i svinjoliko lice. Prednje noge su mu bile goleme, s velikim šapama i kandžama kao u grizlija.[3] Mužjaci su bili dvostruko veći od ženki. Bio je suvremenik paleolitskih lovaca iz starijeg kamenog doba s kojima je dijelio isto stanište i borio se za iste nastambe — špilje. Bio je i plijen tih lovaca koji su medvjeđe meso koristili za prehranu, a kožu za odjeću. Praljudi iz Veternice štovali su kult špiljskog medvjeda. Skupljali su njegove kosti te od njih izrađivali svetišta u svojim spiljama.[4] Špiljski medvjed je naseljavao zapadnu Europu, a srodna vrsta Ursus ingressus istočnu Europu.
Prehrana
urediZubi špiljskog medvjeda ukazuju na to da je većinom bio biljojed, čak više nego smeđi medvjed. Iskopavao je korijenje, jeo bobice, a moguće i da je otkopavao podzemne životinje poput svizaca.
Izumiranje
urediŠpiljski medvjed je nestajao kako se populacija smeđeg medvjeda povećavala u kasnom pleistocenu. To je vjerojatno zbog klimatskih promjena. Špiljski medvjedi su prvo nestali iz Britanije prije oko 100 000 godina i zadnji puta su zabilježeni prema iskopima u Zapadnoj Europi (Francuski Pireneji, Španjolska, Italija) prije 18,720 godina.
Špiljski medvjed u Hrvatskoj
urediJedina četiri cjelovita kostura špiljskoga medvjeda nađena su u jami Čampari na creskoj Tramuntani, sjevernom dijelu otoka Cresa. Od ostalih nalazišta u Hrvatskoj, najpoznatija su Močiljska špilja kod Dubrovnika, Biokovo iznad Gornjih Brela, špilja Vranjača pokraj Splita,[5] Volarova špilja kod Rijeke, Biserujka na Krku, špilja kod Matulja, jama Vrtare male kod Dramlja, Krapina itd.
Izvori
uredi- ↑ Loreille, O. 2001. Ancient DNA analysis reveals divergence of the cave bear, Ursus spelaeus, and brown bear, Ursus arctos, lineages. Current Biology. 11 (3): 200–203. doi:10.1016/S0960-9822(01)00046-X. ISSN 0960-9822. PMID 11231157
- ↑ Per, Christiansen,. 1999. What size were Arctodus simus and Ursus spelaeus (Carnivora: Ursidae)?. OCLC 842665118CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ↑ Gary Brown. 1. veljače 1996. Great Bear Almanac. Internet Archive. The Lyons Press. ISBN 978-1-55821-474-3
- ↑ Malus Tomorad, Ivana. 2019. Svijet prije nas - Povijest 1. Meridijani. Zagreb. ISBN 978-953-239-240-1
- ↑ Girometta, Umberto. Studeni 1935. Špiljski nalazi u srednjoj Dalmaciji (PDF). Hrvatski planinar. 11: 323–330. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 10. listopada 2020. Pristupljeno 15. studenoga 2020.
Vanjske poveznice
urediZajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ursus spelaeus | |
Wikivrste imaju podatke o taksonu Ursus spelaeus |