Lišće/Lišće/Bugarin
| ← Naslovnica | LIŠĆE Bugarin autor: Fran Mažuranić |
Lišće / Pjevačica → |
Lišće
urediBugarin
uredi
S Vasilijem Minčovom drugovao sam u Zagrebu i u Pragu. Nadasve je ljubio svoju domovinu. Kad ga je pozvala na krvavu svadbu, on se je odazvao —
U Srbiji ga ranilo u prsa. Rana je zacijeljela, ali on je ne preboli.
Pobolijevaše. Ginuo je sve više te više — napokon je morao leći, da više ne ustane.
Često sam bio s ostalim drugovima uz njega. Liječnik nam reče da mu nema pomoći. Siromah Vasilije nije toga ni slutio. Bio je pun nade u budućnost, sve do zadnjega trenutka.
Kako je oduševljeno govorio o svojoj domovini! Kako lijep san je snivao o njezinoj budućnosti! Kakve osnove je snovao — kad ozdravi! — — —
Baš su Rusi prelazili preko Balkana. Bugari su se dizali. I moj Vasilj htio je na Balkan. »Moram ozdraviti«, reče, »svoj život sam dužan domovini«. Bio je pripravan žrtvu obnoviti.
Pobratime! Jesi li sretan za zvijezdama?
Iz zemlje krvlju natopljene niklo stablo slobode. Pod njezinom sjenom ti se drugovi odmaraju i za daljnji posao krijepe.
Jesi li zadovoljan? Bugarska je slobodna. Bugarska će se i sjediniti i bit će svoja...
A što ću ti ja moći javiti o svojoj domovini ako se još kada sastanemo?
- ^ Trnovit je put do zvijezda.