Autonomna pokrajina Trident

Autonomna pokrajina Trident Provincia autonoma di Trento

Regija:	Trentino-Južni Tirol
Površina:	6206,90 km²
Stanovništvo:	507 030 (2006.)
Gustoća stanovništva:	82 stan./km²
Broj općina:	223
Registracijska oznaka:	TN
ISTAT-broj:	022
Predsjednik:	Lorenzo Dellai
Službena stranica:	Trentino

Autonomna pokrajina Trident (talijanski: Provincia autonoma di Trento, njemački: Autonome Provinz Trient; poznat i kao na talijanskom: Trentino, stari njemački naziv je Welschtirol) je autonomna pokrajina na sjeveru Italije. Ova pokrajina zajedno s pokrajinom Južni Tirol tvori autonomnu regiju Trentino-Južni Tirol. Glavni grad pokrajine je Trident.

Zemljopis

Ova pokrajina graniči na sjeveru s Južnim Tirolom, na istoku i jugu s regijom Veneto, a na zapadu s Lombardijom.

Kroz ovo iznimno brdovito područje prolazi rijeka Adige. Najviši vrhovi ove pokrajine su Monte Cevedale (3.769 m) u Ortlerskim Alpama, Palòn de la Mare (3.704 m), Punta San Matteo (3.684 m), Presanella (3.556 m), Monte Care Alto (3.462 m), Marmolada (3.342 m), Cima Tosa (3.173 m), Cimone della Pala (3.185 m), Cima Brenta (3.150 m) i Monte Baldo Altissimo (2.079 m). U ovu pokrajinu spada sjeverni dio Gardskog jezera.

Okružne zajednice

Kao i Južni Tirol, Trentino je podijeljen u okružne zajednice (talijanski: comprensori). Ovaj način podijele nedavno je reformiran.

Okružna zajednica	Glavni grad	Površina	Stanovništvo
C1 Val di Fiemme	Cavalese	415 km²	19.131
C2 Primiero	Fiera di Primiero	413 km²	10.032
C3 Bassa Valsugana e Tesino	Borgo Valsugana	578 km²	26.343
C4 Alta Valsugana	Pergine Valsugana	394 km²	49.332
C5 Valle dell'Adige	Trient	656 km²	167.880
C6 Val di Non	Cles	596 km²	38.185
C7 Val di Sole	Malè	609 km²	15.327
C8 Valli Giudicárie	Tione di Trento	1.176 km²	36.377
C9 Alto Garda e Ledro	Riva del Garda	353 km²	44.836
C10 Vallagarina	Rovereto	694 km²	85.700
C11 Ladino di Fassa	Vigo di Fassa	318 km²	9.335

Općine

U Autonomnoj pokrajini Trento postoji 223 općine. Najveće su:

Grb	Općina	Stanovništvo
	Trento	112.142
	Rovereto	35.858
	Pergine Valsugana	19.200
	Arco	16.023
	Riva del Garda	15.246
	Mori	8.918
	Lavis	8.122
	Ala	8.429
	Levico Terme	6.973

Povijest

Prapovijest

Rekonstrukcija naselja iz brončanog doba u blizini Ledrskog jezera

Čovjek je nastanjivao područje današnjeg Trentina vjerojatno od sredine kamenog doba, a prva naselja bila su u dolini rijeke Adige. Vjeruje se da su prvi naseljenici vjerojatno došli iz doline rijeke Po ili venetskih predalpi, nakon što su se počeli otapati ledenjaci krajem pleistocena.

Na nekoliko mjesta u pokrajini pronađeni su ostaci iz mezolitika. Lovačko naselje iz neolitika pronađeno je blizu jezera Colbricòn, nedaleko od Passo Rollea.

Antičko doba

Oko 500. pr. n. e. u prostor Trentina dolaze Reti iz područje središnjih i istočnih Alpi. Njihovim dolaskom se uz tradicionalni lov razvija i poljoprivreda i stočarstvo. U rimsko doba cijelo područje Trentina-Južnog Tirola bilo je poznato kao Recija (Raetia).

Ovo područje Rimljani su osvojili u 1. stoljeću pr. n. e. Konačna pobjeda nad Retima odvila se blizu Bozena, tijekom vojnih akcija Druza i Tiberija (16. – 17. pr. n. e.). Trento je postao rimski municipium u 40-ima pr. n. e. Tijekom vladavine cara Klaudija (41. – 54.) je Trentino uključen u cestovnu mrežu carstva izgradnjom cesta Via Claudia Augusta Padana (od Ostiglije do Rezijskog prolaza) i Via Augusta Altinate (od Trevisa do Trenta).

Srednji vijek

Dvorac Buonconsiglio u Trento, sjedište princ-biskupa

U 5. stoljeću je Trentino napadan nekoliko puta sa sjevera i istoka. Prvo su to bili Istočni Goti, pa Bavarci i Bizantinci, te na kraju Langobardi. U ovo vrijeme ovim se područjem naglo proširilo i kršćanstvo. Godine 774., Trentino su osvojili Franci i uključili ga u Kraljevstvo Italije koje je uključeno u kasnije Sveto Rimsko Carstvo.

Prvo teritorijalno ujedinjenje Trentina zbilo se 1027., kad je car Konrad II. službeno prepustio upravu ovog područja Trentskoj biskupiji. Ovaj entitet koji je postojao osam stoljeća osigurao je Trentinu određenu autonomiju, prvo od Svetog Rimskog Carstva, a onda i od Austrijskog Carstva.

Moderno doba

Početkom 19. stoljeća, stanovništvo Trentina aktivno je sudjelovalo u borbi protiv francuskih osvajanja, koju je vodio tirolski narodni junak Andreas Hofer. Nakon napoleonskog razdoblja (1815.), Trentska biskupija je prestajala postojati, a Trentino je postao dio Tirolske grofovije u kojoj je većina stanovništva govorila njemačkim jezikom.

Iako pod dobrom upravom i dobrom zastupljenošću u skupštinama u Innsbrucku i Beču, u drugoj polovici 19. stoljeća javlja se pokret (dio općeg pokreta talijanskog iredentizma) s ciljem pripajanja ovog područja Kraljevini Italiji. Ovaj pokret nije naišao na značajnu potporu većinski ruralnog stanovništva, a podupirali su ga intelektualci kao Cesare Battisti i Fabio Filzi.

Tijekom Prvog svjetskog rata na ovom prostoru odvijali su se sukobi između talijanske i austrougarske vojske u kojima je Trentino pretrpio teška razaranja. Od početka rata 1914., više od 60 000 Trentinaca borilo se na strani Austro-Ugarske, prvo protiv Rusije i Srbije, a onda i protiv Italije. Više od njih 10 000 je poginulo, a mnogi su ranjeni i zarobljeni. Nekoliko stotina tisuća civila moralo je napustiti svoje domove zbog blizine fronte. One koje je zarobila talijanska vojska prebačeni su na jug Italije.

Nakon Versajskog ugovora je Trentino zajedno s Južnim Tirolom pripojen Italiji. Centralizacijom koju su provodili fašisti smanjena je autonomija gradovima, a mnoge manje općine su spojene, te je tako broj općina s 366 smanjen na 127.

Nakon Drugog svjetskog rata potpisan je sporazum između talijanskog i austrijskog ministra vanjskih poslova Alcidea De Gasperija i Karla Grubera, kojim je osnovana autonomna regija Trentino-Južni Tirol.

Idućih nekoliko desetljeća glavna politička stranka u Trentinu bila je Kršćanska Demokracija. U 1950-ima došlo je do svađe između Južnog Tirola i Trentina oko regije. Godine 1972., napokon je regionalna vlast većinom prepuštena na upravu pokrajinama.

U 1960-ima i 1970-ima, Trentino se naglo gospodarski razvio, većinom zbog turizma i autonomije. Trenutno je ovo jedna od najbogatijih i najrazvijenijih pokrajina u Italiji.

Gospodarstvo

Unatoč tome što se nalazi u planinskom području, poljoprivreda je vrlo važna gospodarska grana. Domaćinstva su često udružena u velike zadruge. Najvažniji poljoprivredni proizvodi su jabuke (zajedno s Južnim Tirolom čini oko 50% nacionalne proizvodnje), te ostalo voće i povrće. Važan je i uzgoj vinove loze od koje se proizvode kvalitetna vina.

Glavne industrije koje su često manje i srednje veličine, nalaze se u Valsugani, Vallagarini i dolinama Adige. Najvažniji industrijski sektori su obrada i proizvodnja tekstila, papira, drveta, te mehanička industrija. U smislu energetike, važna je proizvodnja hidroelektrične energije.

Najzaslužnija aktivnost za uspješan gospodarski razvoj pokrajine je turizam. Glavna turistička mjesta su Madonna di Campiglio, San Martino di Castrozza, Fiera di Primiero, Canazei, Moena, Cavalese, Folgaria, Folgarida-Marilleva, Riva del Garda, te Levico Terme, Comano Terme i Roncegno, koji su poznata odredišta zdravstvenog turizma.