Boninsko otočje
Boninsko otočje (japanski: 小笠原諸島, Ogasawara shotō) ili Otočje Bonin (engleski: Bonin Islands[1] je otočje koje čini više od 30 suptropskih i tropskih otoka oko 1000 km južno od Tokija (Japan), čijoj prefekturi upravno i pripadaju. Na otočju ima oko 2.440 stanovnika i to 2.000 na najvećem otoku Chichi-jima (父島, "Očinski otok"), u kojemu je i općinsko središte, te 440 u selu Ogasawara na otoku Haha-jima (母島, "Majčinski otok").
Boninsko otočje | |
|---|---|
| Otok | |
 | |
 Zemljovid otočja | |
| Položaj | |
| Koordinate | 27°00′N 142°12′E / 27°N 142.2°E (WD) |
| Smještaj | Tihi ocean |
| Država |  Japan |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 79,39 km2 |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje | Yakushima |
| Broj stanovnika | 2.440 |
  Boninsko otočje Boninsko otočje na zemljovidu Japana  | |
God. 2011., 30 otoka Ogasawara, skupljenih u tri skupine, je upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji jer njhov ekosustav "predstavlja raznolikost krajolika koji je dom velikom bogatstvu biljaka i životinja, prispjele iz jugoistočne i sjeverozapadne Azije, od kojih su mnoge vrste endemi".[2] Od ugroženih životinja ističe se jako ugrožena vrsta šišmiša - Boninska leteća lisica (Pteropus pselaphon), te 195 ugroženih vrsta ptica, ali veliki broj riba, beskralješnjaka i koralja, te 441 vrsta autohtonih biljaka. Zbog toga ovo otočje često nazivaju "Galapagos Dalekog istoka".
Povijest
urediOtočje Ogasawara (tj. južnu obalu otoka lanca Hahajima) je 2. listopada 1543. godine otkrio španjolski moreplovac Bernardo de la Torre, koji ga je pozvao Forfana. Prvi japanski kontakt s otocima je iz 1670. godine, a navodno otkriće 1543. godine nije potvrđeno.
Nizozemski mornari Quast i Tasman posjetili su otoke 1639. godine i zbog njihova vanjskog oblika i formi prozvali su ih Kanalskim otocima. Prvo naselje je niklo oko 1830. godine kao malo naselje pomoraca s Havaja. Ovo naselje je prvenstveno rabljeno za opskrbu kitolovaca s hranom. Otočje se sastoji od tri skupine otoka koje su odvojene dubokim kanalima i, iako su mali i prekriveni brojnim strmim brdima, svaka zelena dolina je korištena za poljoprivredu. Od 1876. godine otok je pripao Japanu, a nakon japanske predaje u kolovozu 1945. godine, sve do povratka japanske vlasti u lipnju 1968. godine, njime su upravljale Sjedinjene Američke Države.
-
Selo Oki na Haha-jimi -
Selo Ogasawara prije 1945. -
Luka Futami na Chichi-jimi -
Minamijima kod Chichi-jime -
Pusti otok Yome-jima ("Otok mlada")
Izvori
uredi
- ↑ Engleski naziv dolazi po arhajskom čitanju bunin, japanske riječi mujin, što znači "bez ljudi" ili "nenasejeno"
- ↑ Otočje Ogasawara na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 22. rujna 2011.