Dvotočje
Dvotočje, dvotočka[1] ( : ) razgodak je koji označava stanku ili promjenu intonacije ispred nabrajanja ili upravnog govora.
:
|
Pravopisni znakovi |
---|
bjelina ( ) |
Matematički znakovi |
operatori ( + ) ( – ) ( : ) ( × ) ( · ) ( / ) |
Ostali znakovi |
stupanj ( ° ) |
Uporaba u jeziku
urediDvotočje se stavlja ispred upravnog govora:
- Hlapićevo putovanje bilo je isprva tako lako kao dječja igrarija, pa će čitatelji na početku ove knjige reći: "Što će Hlapiću tolika mudrost i tolika hrabrost na ovako laku putovanju? Zar on treba toliku hrabrost da povede upregnutog magarca na uzdi? Ili treba svoju mudrost da traži izgubljene guske?" (Ivana Brlić-Mažuranić)
Dvotočje dolazi i ispred nekog objašnjenja:
- Tiho, o tiho govori mi jesen:
- Šuštanjem lišća i šapatom kiše. (Dobriša Cesarić)
- Svi su oni isti: lopovi i varalice!
Dvotočje dolazi ispred nabrajanja:
- Promjenjive vrste riječi: imenice, glagoli, pridjevi, brojevi, zamjenice
- Godišnja doba: proljeće, ljeto, jesen, zima.
Ako se nabrajanje normalno uklapa u rečenicu kao njen dio, dvotočje se ne stavlja:
- Pokazao mi je Gornji grad, Kaptol, Maksimir i Travno.
- U torbu metne jedan modar rubac, pa jedno šilo, malo dretve i nekoliko komadića kože. (Ivana Brlić-Mažuranić)
- Josip Pupačić, „Zaljubljen u ljubav”
Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju, u malu maricu,
u njezine listove nemoćne
u struk stabljike njene
zelene.
Uporaba izvan jezika
urediU matematici dvotočje služi kao znak dijeljenja:
- 54 : 9 = 6
- 35 : 5 = 7
Također služi i za označavanje omjera:
U fonetici i fonologiji služi za označavanje duljine glasa.
- Engleska riječ car izgovara se kao [ k a: ].
U brojnim se jezicima sati i minute odjeljuju dvotočjem. U hrvatskome jeziku oni se odjeljuju točkom:
- Engleski: 23:45 h
- Hrvatski: 23.45 h
Izvori
uredi- ↑ Ljiljana Jojić, prir., Pravopisni priručnik, EPH, Novi Liber, Zagreb, 2004., ISBN 953-6045-30-3, str. 82.