Fabio Cannavaro

Fabio Cannavaro
	Cannavaro u 2011. godini.
Država	Italija
Osobni podatci
Puno ime	Fabio Mamerto Cannavaro
Nadimak	Canna
Rođenje	13. rujna 1973.; Napulj
Visina	175 cm
Klub
Trenutačni klub	Bez kluba
Pozicija	trener (kao igrač centralni branič)
Igračka karijera*
Reprezentativna karijera**
Trenerska karijera
2013. – 2014.; 2014. – 2015.; 2015. – 2016.; 2016. – 2017.; 2017. – 2021. ; 2019. ; 2022. – 2023. ; 2024.	Shabab Al Ahli (pomoćni trener); Guangzhou Evergrande; Al-Nassr; Tianjin Tianhai; Guangzhou Evergrande; Kina ; Benevento ; Udinese
	Portal o životopisima
	Portal o nogometu

Fabio Mamerto Cannavaro (Napulj, 13. rujna 1973.) talijanski je nogometni trener i bivši nogometaš. Trenutačno je bez kluba. Igrao je na poziciji centralnog braniča. Kao kapetan talijanske nogometne reprezentacije osvojio je Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006.

Rođenje i prvi nogometni koraci

Fabio Cannavaro rođen je u Napulju 13. rujna 1973. godine, kao drugo od troje djece svojih roditelja (ima sestru Renatu i brata, također nogometaša, Paola). Nogomet je počeo igrati s osam godina, a s jedanaest se pridružio omladinskoj školi Napolija.

Dana 7. ožujka 1993. Cannavaro je debitirao za prvu momčad Napolija u utakmici protiv Juventusa. Cannavaro je sa samo 20 godina pokazivao velike kvalitete, a posebno se isticao eksplozivnošću, koja ga je učinila jednim od najbržih obrambenih nogometaša Serie A.

Parma

Igranje u rodnom Napulju završilo je u ljeto 1995. godine, kada je preselio u Parmu, gdje je s Gianluigijem Buffonom i Lilianom Thuramom bio dio obrane kojoj su se divili svi ljubitelji nogometa u Europi. Ta je momčad, prvenstveno zahvaljujući njima, osvojila talijanski kup, Kup UEFA, talijanski Superkup i došla na korak od osvajanja talijanskog prvenstva.

U sezoni 2001./2002., nakon odlaska Thurama i Buffona u Juventus, Cannavaro je dobio kapetansku vrpcu u Parmi. Postao je pravi lider momčadi. Na kraju te sezone je došlo do osvajanja kupa pobjedom u finalnoj utakmici protiv Juventusa. Bio je to treći kup Parme u povijesti kluba, a drugi s Cannavarom u momčadi, iako je finalnu utakmicu propustio zbog crvenog kartona dobivenog u polufinalu protiv Brescije.

Inter

Nakon sedam godina provedenih u Parmi, u ljeto 2002. godine novi kapetan talijanske reprezentacije odlučio se za prelazak u redove milanskog Intera. Vrijednost transfera je iznosila velikih 32 milijuna eura. Cannavaro je, uz Christiana Vierija, postao jedan od ključnih igrača.

Nakon Europskog prvenstva u Portugalu. 2004. godine, pri kraju prijelaznog roka, Cannavaro je dres Intera zamijenio onim torinskog Juventusa.

Juventus

Fabio se u Juventusu ponovo susreo sa suigračima iz Parme, Buffonom i Thuramom. Postao je ključni igrač obrane Bianconera. Juventus je stigao do dva naslova prvaka Italije, a sezonu 2004./2005. završio je neporažen. Cannavaro je odigrao 38 utakmica i postigao dva gola. U sezoni 2005./2006. pred Juventusom je stajao zadatak obraniti naslov, što su na kraju i uspjeli, s Cannavarom i dalje u jednoj od glavnih uloga.

Na terenu, Juventus je osvojio naslov, ali u ljeto 2006. godine poznati Calciopoli skandal žestoko je potresao temelje talijanskog nogometa i Juventusa, koji je prisiljen krenuti u novu sezonu iz Serie B, s novim klupskim vodstvom i bez najvećeg dijela prvotimaca iz protekle sezone. Iako je i njega cijeli događaj pogodio, Cannavaro se uspio distancirati od tih događaja i odvesti svoju momčad do naslova svjetskog prvaka u Njemačkoj.

Fabio Cannavaro je nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, na ljeto 2006., preselio u redove madridskog Reala.

Real Madrid

S reputacijom svjetskog prvaka Cannavaro je 25. srpnja 2006., s trenerom Juventusa Fabijem Capellom i suigračem Emersonom, potpisao za madridski Real. Ukupan iznos transfera za svu trojicu procijenjen je na oko 20 milijuna eura. Cannavaro je potpisao ugovor na tri godine i dobio dres s brojem 5.

Početne predstave u Realu nisu bile na razini onih sa Svjetskog prvenstva, pa je Cannavaro trpio oštre kritike zahtjevne španjolske javnosti. Loša forma poklopila se s izborom za najboljeg europskog nogometaša i FIFA-inog nogometaša godine, što je izazvalo daljnje kontroverze. Na proljeće je ipak krenulo bolje za Cannavara i kraljeve: velikom serijom u završnici prvenstva Real je pretekao Barcelonu i osvojio prvi naslov prvaka Španjolske nakon četiri godine.

Reprezentacija

S U-21 reprezentacijom pod vodstvom Cesarea Maldinija Cannavaro je dva puta osvajao naslov europskog prvaka (1994. i 1996.), a debi za najjaču nacionalnu momčad stigao je 22. siječnja 1997. godine. Uslijedili su nastupi na Europskom prvenstvu 2000. godine (gdje je Italija osvojila drugo mjesto), te na Svjetskim prvenstvima 1998. i 2002. godine, a nakon potonjeg je postao kapetan reprezentacije, umjesto Paola Maldinija, koji je napustio izabranu vrstu. Njegovo razdoblje u ulozi kapetana započelo je kvalifikacijom na Europsko prvenstvo 2004. godine u Portugalu. Međutim, natjecanje je bilo razočaravajuće za Cannavara i Italiju, koja nije uspjela proći u drugi krug.

Svjetsko prvenstvo – Njemačka 2006.

Cannavaro je predvodio talijansku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. Jednu od ključnih predstava odigrao je protiv domaćina u polufinalu, a vrhunac nogometne karijere i san svakog nogometaša Cannavaro je doživio 9. srpnja 2006. Italija je pobjedom nad Francuskom osvojila Svjetsko prvenstvo, a Cannavaro je svoj stoti nastup za reprezentaciju proslavio podigavši FIFA-in trofej, kao kapetan novih svjetskih prvaka. To je Talijanima bio četvrti naslov.

Cannavaro je na prvenstvu, jedini uz vratara Buffona, odigrao svih 690 minuta (sedam utakmica i po dva produžetka). Nije dobio ni jedan žuti ni crveni karton, što je rijetkost za obrambenog igrača. Italija je prvenstvo osvojila prvenstveno zahvaljujući čvrstoj obrani, primivši samo dva gola: autogol protiv SAD-a i jedanaesterac u finalu.

Cannavaro je očekivano izabran u All-Star momčad prvenstva, zajedno s kolegama iz reprezentacije Buffonom, Gattusom, Pirlom, Tonijem, Tottijem i Zambrottom. Zlatnu loptu, nagradu za najboljeg igrača prvenstva, osvojio je francuski kapetan Zinedine Zidane, ispred Cannavara; odluka je osporavana od medija i stručnjaka nakon Zidaneovog sramotnog udaranja Materazzija u finalu.

Cannavaro je bio kapetan reprezentacije i u kvalifikacijama za Europsko nogometno prvenstvo 2008., koje je Italija uspješno završila gostujućom pobjedom nad Škotskom u posljednjoj utakmici.

Najbolji igrač na svijetu

Zahvaljujući ponajviše dobrim nastupima na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, Cannavaro je do kraja 2006. godine proglašen najboljim nogometašem u dva najcjenjenija svjetska izbora – dobio je Zlatnu loptu France Footballa za najboljeg nogometaša u Europi, nagradu koju dodjeljuju eminentni europski sportski novinari, te FIFA-inu nagradu za najboljeg nogometaša na svijetu, u glasovanju u kojem sudjeluju svi svjetski nogometni izbornici i kapetani. Cannavaro je prvi obrambeni igrač uopće koji je osvojio FIFA-inu nagradu, te prvi obrambeni igrač nakon Franza Beckenbauera koji je osvojio nagradu France Footballa.

Nagrade

Klupski trofeji

1999. Talijanski nogometni kup, Talijanski nogometni superkup, Kup UEFA (Parma)
2002. Talijanski nogometni kup (Parma)
2004./2005. Serie A (Juventus) – naslov oduzet zbog "calciopolija"
2005./2006. Serie A (Juventus) – naslov oduzet zbog "calciopolija"
2006./2007.La Liga (Real Madrid)

Međunarodni trofeji

1994. Europsko nogometno prvenstvo U-21
1996. Europsko nogometno prvenstvo U-21
2000. Europsko prvenstvo u nogometu – Belgija i Nizozemska 2000. doprvak
2006. Svjetsko prvenstvo u nogometu – Njemačka 2006.

Osobne nagrade

2000. Obrambeni igrač godine u Serie A – drugoplasirani
2000. All-Star momčad Europskog prvenstva
2001. Obrambeni igrač godine u Serie A – drugoplasirani
2005. Obrambeni igrač godine u Serie A – drugoplasirani, idealnih svjetskih 11 u izboru Udruge nogometnih profesionalaca (FIFPro)
2006. World Soccer igrač godine, obrambeni igrač godine u Serie A, nagrada Oscar del Calcio za najboljeg igrača Serie A, izabran u momčad godine po izboru UEFA-e, Zlatna lopta France Footballa za najboljeg europskog nogometaša, All-Star momčad Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, Srebrna lopta na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, FIFA igrač godine.

Izvori

↑ https://www.eurosport.com/football/fabio-cannavaro_prs317/person.shtml

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Fabio Cannavaro

[1] ttps://www.eurosport.com/football/fabio-cannavaro_prs317/person.shtml

[1]