Wikipedija

Femicid

Femicid ili feminicid jest zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola motiviran spolom žrtve. Široko je definiran kao »namjerno ubijanje žena i djevojaka zato što su žene« iako definicija varira ovisno o kulturnome kontekstu.[1] Feministička spisateljica Diana E. H. Russell prva je osoba u modernom dobu koja je 1976. definirala i kasnije proširila ovaj pojam. Femicidom se naziva i ubojstvo žene koje je počinila druga žena.[2]

Karta svijeta s brojem ubojstava žena na 100 000 stanovnika 2019. godine

Nasilje koje počini intimni partner pogađa tri od deset žena. Procjenjuje se da su u 13,5 % ubojstava globalno bili uključeni intimni partneri.[3][4] Kritičari ove problematike tvrde da izraz previše naglašava ubojstva žena koja su rjeđa jer su u više od 80 % ubojstava žrtve muškarci. Međutim, muški partner odgovoran je za gotovo 40 % ubojstava koja uključuju žensku žrtvu u usporedbi sa 6% odgovornosti partnera za ubojstva koja uključuju žrtvu muškog spola.[3]

U Hrvatskoj se 2022. god. među 135 žrtava kaznenih ubojstva (105 "ubojstava" i 30 "teških ubojstava", uključeni su brojevi za kaznena djela u pokušaju) bilježi 18 žrtava ženskog spola (u tome 12 žrtava "ubojstva" i 6 žrtava "teškog ubojstva"); među 119 utvrđenih počinitelja kaznenog djela ubojstva ima 98 muškaraca (26 kod teškog ubojstva, 72 kod ubojstva) i 21 žena (3 kod teškog ubojstva i 18 kod ubojstva). Pri tome kod žrtava ženskog spola bitno češće uspijeva dovršenje kaznenog djela: od 15 dovršenih teških ubojstava, čak je 7 žrtava ženskog spola; kod 12 dovršenih ubojstava, 6 žrtava su žene.[5] Suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske su kod takve situacije u Hrvatskoj na Sjednici Kaznenog odjela održanoj 10. listopada 2023. god. "kategorički odbacili" predloženo uređenje femicida u Republici Hrvatskoj propisivanjem odredbe kojom bi se kaznom od 10 godina zatvora kaznilo onoga "tko ubije žensku osobu koju je ranije zlostavljao" - ocjenjujući da bi takav propis bio protivan ustavu Republike Hrvatske i međunarodnim konvencijama koje da zahtijevaju jednaku kaznenopravnu zaštitu žrtava bez obzira na rodnu pripadnost. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Radovan Dobronić daje pritom opasku da su suci propustili uzeti u obzir Istanbulsku konvenciju, koji da ipak omogućuje povećanu zaštitu žena u odnosu na muškarce.[6] Nakon takvih mišljenja s Vrhovnog suda, Vlada RH je Hrvatskom saboru predložila izmjene kaznenog zakona gdje bi se u čl. 111. kažnjavalo kaznom od najmanje 10 godina zatvora "tko ubije blisku osobu ili osobu koju je već ranije zlostavljao" - tj. gdje se jednakom kaznom kažnjava bilo muškarca, bilo ženu koja izvrši obojstvo bilo ženske, bilo muške bliske osobe koju je počinitelj ranije zlostavljao. Predviđeno je ipak da bi se u čl. 111.a Kaznenog zakona propisalo djelo femicida tj. "teškog ubojstva ženske osobe" kojim se jednakom kaznom od najmanje 10 godina zatvora kažnjava "rodno uvjetovano ubojstvo ženske osobe" - počinitelj bi tu osim bliske osobe mogla biti i druga osoba ukoliko postoje razlozi iz kojih proizlazi "da se radi o rodno uvjetovanom nasilju".[7]

Alternativni je ponuđeni izraz rodocid (engl. gendercide) koji se smatra ambivalentnijim i inkluzivnijim. Neke feministice tvrde da su motivi za femicid drugačiji od motiva za androcid.

Povijest

uredi

Razvoj pojma

uredi

Izraz femicid prvi je put korišten u Engleskoj 1801. za značenje »ubojstvo žene«.[8] Godine 1848. ovaj je izraz objavljen u Whartonovom pravnom leksikonu.[9] Drugi je termin feminicid koji je pravilno oblikovan od latinskog femina, što znači »žensko« (femicid bi bio njegov krnji oblik).

Upotreba ovog izraza krenula je od feminističkih pokreta iz 1970-ih čiji je cilj bio podići žensku svijest i otpor protiv rodnog ugnjetavanja.[10] Izraz su također poticale radikalne feministkinje kako bi skrenule političku pozornost na nasilje nad ženama.[11] Američkoj autorici Carol Orlock pripisano je poticanje upotrebe izraza u ovom kontekstu u njezinu neobjavljenom zborniku o femicidu.[10] Diana Russell objavila je izraz na Tribunalu za zločine protiv žena 1976. dok je svjedočila na prvom Međunarodnom sudu za zločine nad ženama u Belgiji.[12][11] Ona je za postupak napisala: »Moramo shvatiti da je puno ubojstava femicid. Moramo priznati seksualnu politiku ubojstva. Od spaljivanja vještica u prošlosti i novijeg rasprostranjenog običaja ženskog čedomorstva u mnogim društvima do ubijanja žena iz „časti“, shvaćamo da je femicid trajao dugo. No, budući da se radi samo o ženskim osobama, nije mu bilo imena sve dok Carol Orlock nije osmislila riječ femicid«.[12] Donedavno je femicid bio nevidljiv u velikom dijelu znanstvene literature.[13] Intimni femicid može se identificirati kao takav uzimajući u obzir »ozbiljnost nasilja, poput pristupa i prijetnji vatrenim oružjem, prisilni seks, prijetnje ubojstvom i davljenje«.[3] Definicija femicida također se oslanja na rodne nejednakosti u smislu obrazovanja, ekonomskog statusa i zaposlenosti.[14]

Suvremena definicija feministkinja

uredi

Feministička autorica Diana Russell sužava definiciju femicida na »ubijanje žena koje su počinili muškarci zbog toga što su žene«. Russell stavlja naglasak na ideju da muškarci počine femicid iz seksističkih razloga.[15] Također je odlučila zamijeniti izraz woman (hrv. žena) s female (hrv. osoba ženskog spola) kako bi ukazala na to da se femicid može dogoditi i djevojčicama i dojenčadi.[15] Russell vjeruje da se njezina definicija femicida može primijeniti na sve oblike seksističkog ubijanja, bilo da su motivirani mizoginijom (mržnjom prema ženama), osjećajem superiornosti nad ženama, seksualnim zadovoljstvom ili preuzimanjem vlasništva nad ženama.[15] Russellina šira definicija femicida glasi: »Femicid je na krajnjem kraju kontinuuma anti-ženskog terora koji uključuje širok raspon verbalnog i fizičkog zlostavljanja, poput silovanja, mučenja, seksualnog ropstva (osobito u prostituciji), incestuoznog i izvanobiteljskog spolnog odnosa s djecom, fizičkog i emocionalnog zlostavljanja, seksualnog uznemiravanja (telefonski, na ulici, u uredu i u učionici), sakaćenja genitalija (klitoridektomija, izrezivanje, infibulacija), nepotrebnih ginekoloških kirurških zahvata (bezrazložne histerektomije), prisilne heteroseksualnosti, prisilne sterilizacije, prisilnog majčinstva (kriminalizacijom kontracepcije i pobačaja), psihokirurgije, uskraćivanja hrane ženama u nekim kulturama, kozmetičke kirurgije i drugih sakaćenja u ime uljepšavanja. Kad god ti oblici nasilja dovedu do smrti postaju femicidi.«[16]

Definicija uključuje i prikrivena ubojstva žena poput masovnog ubijanja ženske novorođenčadi zbog favoriziranja muške novorođenčadi u kulturama poput Indije i Kine, a i smrti povezane s neuspjehom društvenih institucija poput kriminalizacije pobačaja ili rasprostranjenosti sakaćenja ženskih spolnih organa.[15]

Druge definicije

uredi

Definiciju Diane Russell ne prihvaćaju svi znanstvenici kao standardnu definiciju za femicid. Jacquelyn Campbell i Carol Runyan koriste se riječju femicid kako bi označile sva ubojstva žena bez obzira na motiv ili status počinitelja.[17] Ove autorice tvrde da motiv nije uvijek moguće utvrditi empirijski, pa se mora ukloniti iz kvalifikacije za femicid u svrhu prikupljanja podataka.

S druge strane, autori Desmond Ellis i Walter Dekesedery zauzimaju drugačiji pristup gledajući definiciju femicida kao namjerno ubijanje žena koje počine muškarci.[18] Ovi feministi smatraju da je femicid uvijek namjerno ubojstvo za razliku od uključivanja prikrivenog femicida u definiciju Diane Russell.[18] Femicidi su također identificirani kao propusti u borbi za vlast u kojoj muškarci nastoje kontrolirati žene te im oduzeti slobodu i žensku borbu za autonomiju.[3]

Većina ovih definicija implicira da je počinitelj femicida muškarac. Ipak, feministkinje iz Južne Azije razlikuju se u svojoj definiciji, navodeći da je femicid namjerno ubijanje žena koje počine muškarci ili druge žene u interesu muškaraca.[15] Primjeri za to uključuju zanemarivanje ženske djece u odnosu na mušku, kao i ubojstvo povezano s mirazom gdje članice obitelji ubijaju žene zbog sporova oko miraza.

COST Action 1206 također daje definicije femicida.[19][potreban bolji izvor] Ove se definicije odnose na ideju da je femicid jedinstven u odnosu na rodno neobojena ubojstva. Definiranje femicida potvrđuje činjenicu da se žene ubijaju iz različitih razloga i motiva od onih povezanih s tipičnim opisima ubojstva.[20] Globalno, femicid se rijetko istraživao odvojeno od ubojstva, a cilj mnogih od ovih autora je učiniti femicid zasebnom kategorijom.[17] COST je 2013. uspostavio Action IS-1206 pod naslovom Femicid diljem Europe.[21][22][23][24]

Uzroci

uredi

Prema definiciji Diane Russell, femicid uključuje ubojstvo žene počinjeno od intimnog partnera, lezbicid, rasni femicid, serijski femicid, masovni femicid, ubojstvo iz časti povezano s femicidom, miraz i drugo. Svaki čin seksualnog terorizma koji za posljedicu ima smrt smatra se femicidom. Prikriveni femicid također dolazi u obliku kriminalizacije pobačaja koja dovodi do smrti majke, namjernog širenja HIV-a/AIDS-a[15] ili smrti kao posljedice sakaćenja ženskih spolnih organa.

Najrašireniji oblik femicida u svijetu je onaj koji je počinio intimni partner žene. Takvi femicidi čine najmanje 35 % svih ubojstava žena na globalnoj razini.[25]

Različiti dijelovi svijeta femicid različito doživljavaju. Bliski istok i južna Azija imaju veće stope ubojstva iz časti: ubojstvo žena počinjeno od njihove obitelji zbog stvarnog ili pretpostavljenog ponašanja kao što je preljub, spolni odnos ili čak silovanje.[25]

Među intimnim partnerima

uredi

Femicid intimnog partnera, koji se ponekad naziva i intimni femicid ili romantični femicid, odnosi se na »ubojstvo žene koje počini njen intimni partner ili bivši intimni partner«. To može uključivati bivšeg ili sadašnjeg partnera, supruga i izvanbračnog supruga.

Oko 5 – 8 % svih ubojstava koja su počinili muški počinitelji slučajevi su ubojstva intimnog partnera.[26] Pregledom medijskih i internetskih izvora o svakom ubojstvu starije žene počinjenom između 2006. i 2015. otkriveno je da su svi slučajevi ženskog geronticida u Izraelu bili isključivo femicidi intimnog partnera, a počinjeni su u okružju doma.[27]

Pokazalo se da incest, seksualno uznemiravanje, silovanje i zlostavljanje te drugi oblici nasilja u obiteljskim vezama s vremenom eskaliraju što potencijalno rezultira femicidom.[15] Kaže se da rasprostranjenost femicida intimnog partnera razbija mit da se žene najviše boje stranaca, budući da su najčešće ubijene u privatnoj sferi vlastitog doma.[28] Prema Jacquelyn Campbell, uobičajeni uzrok ubojstva intimne partnerice koje je počinio muškarac je ljubomora, odnosno rezultat muškog napora da kontrolira i posjeduje ženu kako bi iskazao vlasništvo i ojačao patrijarhat.[20]

Feministička rekonceptualizacija nasilja intimnih partnera koje se smatra zločinom protiv čovječnosti[29] tvrdi da je sustav kriv za ubojstva žena, a ne nasilni pojedinci. Događa se na masovnoj razini, međukulturalno je i prepoznaje se kao kršenje ljudskih prava. Dok autori priznaju da zločine čine pojedinci, a ne apstraktni entiteti,[29] rasprostranjenost nasilja u obitelji čini ga epidemijom. Suvremene feministkinje vjeruju da će redefiniranje nasilja intimnih partnera kao državnog zločina i zločina protiv čovječnosti imati transformativni učinak na smanjenje nasilja nad ženama jer je ono već prepoznato kao kršenje međunarodnih zakona o ljudskim pravima.

Nasuprot tome, nasilje žena nad muškarcima, intimnim partnerima, rijetko je i obično se događa u samoobrani.[30] Neka kontroverzna istraživanja ukazuju da je većina nasilja među intimnim partnerima dvosmjerna, no većina istraživanja pokazuju da kad je muškarac žrtva obiteljskog nasilja, njegov zlostavljač obično je muškarac.[31][32]

Čimbenici rizika koji povećavaju vjerojatnost femicida intimnog partnera uključuju: prijetnje muškarca da će izvršiti samoubojstvo ili ubiti ženu ako ga vara ili napusti, povećana zlouporaba alkohola ili droga nekog od partnera ili pokušaji muškarca da kontrolira žensku slobodu. Dvije petine femicida intimnog partnera povezano je s upotrebom opojnih sredstava.[26] Drugi čimbenici koji se obično povezuju s muškim počiniteljima femicida uključuju posjedovanje oružja, prisiljavanje na spolni odnos i nezaposlenost. Čimbenici rizika kod žena uključuju: trudnoću, iskustvo prethodnog partnerovog zlostavljanja, otuđenje od partnera ili pokušaji napuštanja veze.[25] Prisutnost vatrenog oružja u kući veliki je faktor u femicidu intimnog partnera, a u svijetu se vatreno oružje koristi u jednoj trećini svih femicida.[33]

Kako se često izvještava u javnosti, na muške počinitelje gleda se kao da ih se »tjera da počine femicid zbog sloma ljubavi pripisane ženskoj osobi«.[26] U sudskim procesima, obrana koja čin opravdava ženinim provociranjem žene često se koristi za skraćivanje vremena koje bi optuženik trebao provesti u zatvoru. Nasuprot tome, žene često nisu tako uspješne u korištenju provociranja kao opravdanja u svojim suđenjima za ubojstva, a statistički je manje vjerojatno da će suci prihvatiti tvrdnje o samoobrani, pokazujući pristrane standarde ocjenjivanja.[20] 

Čimbenici koji smanjuju rizik od femicida intimnog partnera uključuju odvojeno prebivalište za žene i druge društvene čimbenike, poput povećanja broja policajaca, kao i obvezno uhićenje zbog kršenja zabrane prilaska vezane uz nasilje intimnog partnera. Karen D. Stout otkrila je da postoji povezanost između broja skloništa za žene u nekoj državi, broja kriznih centara za silovanje i smanjene stope femicida. Jedno objašnjenje ove korelacije je da je provedba ovih mjera pozitivno utjecala na smanjenje stope femicida. Ostali učinkoviti zakonodavni okviri protiv femicida uključuju zakone koji definiraju oslobođenje od građanske zabrane, fizičko zlostavljanje kao kazneno djelo, dopuštaju uhićenje bez naloga, zahtijevaju prikupljanje podataka i izvještavanje te osiguravaju sredstva za skloništa za žene.[20]

Rasno motivirano

uredi

Pokret nade (eng. Hope Movement) definira rasistički femicid kao rasno motivirano ubijanje žena počinjeno od muškaraca različite rase.[34] Prema Diani Russell i kolegici spisateljici Jill Radford, »rasizam je u interakciji s nasiljem nad ženama i oblikuje sam femicid, te načine na koje se lokalna zajednica, policija, mediji i pravni sustav obračunavaju s njim«.[20] Russell, Radford i mnoge druge feminističke aktivistice tvrde da se, posebno gledajući femicid u SAD-u, mora uzeti u obzir i seksizam i rasizam u ubojstvima crnih žena te malo pravde koja se obično zadovoljava.[35] Mediji mogu biti posebno pristrani pri izvještavanju o ubojstvima crnih i bijelih žena. Jaime Grant piše o ubojstvu 12 mladih žena u Bostonu i razotkriva »... rasizam u medijskim izvještajima, koji je u početku praktički ignorirao ta ubojstva, a kasnije je žrtve prikazao kroz rasističke i seksističke stereotipe kao bjegunke ili prostitutke«.[20] Osim toga, reakcija policije i istraga često se mogu razlikovati ovisno o rasi žrtve.[20]

Uključivši se u rad Studija crnih feministkinja, autorica Manshel tvrdi da je narativ oko nasilja u obitelji tradicionalno povezan s bijelom, srednjom klasom, ženskom žrtvom, čime ostavlja žrtve različitih rasa i društvenih klasa bez jednake skrbi,[36] te može dovesti do veće viktimizacije žena ubijenih/zlostavljanih zbog narativnog otpora. Manshel također prati povijest napada na crnce i pravi razliku između okolnosti bijelih žrtava i onih u porobljenih žena u 19. i 20. stoljeću, te predlaže da se antirasistički okviri uzmu u obzir u pisanju o seksualnom nasilju.

Seksualno motivirano (homofobno)

uredi

Prema Diani Russell i Jill Radford, lezbicid, poznat i kao homofobni femicid,[20] ima dugu povijest legaliziranog ubojstva lezbijki u različitim kulturnim kontekstima:

Danas, lezbijstvo više nije kapitalni zločin, ali ga mnoge vlade i dalje kriminaliziraju, a većina religija osuđuje.[20] Mučenje i ubijanje lezbijki događa se u svakom dijelu svijeta, čak i u razvijenim zemljama.[37] Prema dr. Susan Hawthorne sa Sveučilišta Victoria, »... dominacija je primjer kažnjavanja lezbijki kao autsajdera u patrijarhalnoj kulturi...«[37] Dr. Hawthorne dalje objašnjava kako su lezbijke često ubijane ili mučene ili im se općenito uskraćuju prava zbog njihove nevidljivosti u smislu političke moći i društvene zastupljenosti: »Kad su u pitanju kampanje o nasilju nad ženama, lezbijke su ili izostavljene ili su samo uključene u fusnoti...«[37]

Studija slučaja[38] provedena 2014., kroz duboku analizu višestrukih anti-LGBTIQ slučajeva nasilja, sugerira da se zločini poput lezbicida mogu barem djelomično objasniti postojećim teorijama hipermaskuliniteta koje promatraju postignuće spola.

Korektivno silovanje

uredi

Prema politologinji i znanstvenici Susan Hawthorne, korektivno silovanje je zločin iz mržnje koji predstavlja prisilnu seksualnu aktivnost s osobom koja je ili žena, ili se rodno ne konformira ili se identificira kao lezbijka. Cilj korektivnog silovanja je »ispraviti« seksualnu orijentaciju žrtve i učiniti je heteroseksualnom ili je natjerati da se ponaša na način koji više odgovara njenom spolu.[37] To je u nekim slučajevima dovelo do smrti.[37] Postoje dokumentirani slučajevi korektivnog silovanja u Južnoj Africi,[39] Zimbabveu,[40] Ekvadoru[41] i Tajlandu.[42] Eudy Simelane bila je poznata nogometašica koja je igrala za žensku nogometnu reprezentaciju Južne Afrike i aktivistica za prava LGBTIQ+ populacije; njezino ubojstvo je vrlo poznat slučaj istovremenog korektivnog silovanja i lezbicida u Južnoj Africi.

Sklonost serijskim ubojstvima

uredi

Serijski femicid definiran je kao »seksualno sadističko ubijanje žena«, koje se naziva i »seksualni terorizam«. Više od 90 % serijskih ubojica su muškarci.

Muški serijski ubojice koriste brutalnije metode ubijanja, poput gušenja i premlaćivanja. Nasuprot tome, žene koriste otrov ili manje nasilne mjere. Osim toga, dok se veliki postotak muških serijskih ubojica usredotočuje na žene kao svoju metu, manje je vjerojatno da će se žene serijske ubojice fokusirati isključivo na muškarce. Neki muški serijski ubojice usredotočuju se na muškarce kao mete, kao što su Jeffrey Dahmer i Wayne Williams.[43] Načini na koji su serijski ubojice prikazani u medijima odražavaju poglede na femicid i rod u društvu. Često serijska ubojstva prostitutki, žena s niskim prihodima i obojenih žena dobivaju manje pažnje u medijima od ubojstava mlađih, ljepših, imućnijih žena, obično udanih, zaručenih ili u vezama sa zgodnim, imućnim, mlađim muškarcima njihovih godina. Serijski ubojice se u vijestima gotovo uvijek prikazuju kao čudovišta i sociopati.[43]

Prema FBI-jevom Dodatnom izvješću o ubojstvima, lokalna policija izvijestila je da je oko 33 000 ubojstava žena i dalje neriješeno.[44]

Feministkinje poput Diane Russell i Jane Caputi vjeruju u vezu između porasta serijskih ubojstava i pojave pornografije. Konkretno, pojava filmova koji erotiziraju nasilje i ubojstva žena povezana je sa željama serijskih ubojica. Brojni serijski ubojice snimili su svoje žrtve dok su ih nasilno ubijali. Neki od njih su: Harvey Glatman, Kenneth Bianchi i Leonard Lake.[20] Međutim, veza između pornografije i serijskih ubojstava nije dokazana.[43]

Diljem svijeta

uredi

Na godišnjoj razini globalno nasilno je ubijeno u prosjeku 66.000 žena, što čini otprilike 17 % svih žrtava ubojstava.[45] U 2017. u svijetu je ubijeno 87.000 žena i djevojčica. To znači da je dnevno ubijeno 137 žena. Prema izvješću UN-ovog populacijskog fonda (UNFPA) iz 2000. godine, otprilike 5.000 žena ubije se svake godine u ubojstvima iz časti.[46] Stope femicida razlikuju se ovisno o pojedinoj zemlji, ali od zemalja s 25 najvećih stopa femicida, 50 % je u Južnoj Americi, a na prvom mjestu je El Salvador. U prvih 25 također se nalazi sedam europskih zemalja, tri azijske zemlje i jedna afrička država, Južna Afrika. Prema jednoj studiji UN-a, jedna od 4 žene u 25 vodećih zemalja složile su se da je opravdano biti pretučena ili udarena zbog svađe sa svojim mužem ili odbijanja spolnog odnosa s njim. Općenito, podaci o femicidima u cijelom svijetu su loši, a zemlje često ne prijavljuju spolne razlike u statistici ubojstava.[47]

Afrika

uredi

Kontinent varira u manifestacijama femicida ovisno o zemlji ili regiji.[48] Rijetko muslimanke postaju roba u borbi između dvije frakcije i bivaju ubijene kada jedna frakcija (ne) odobri nošenje propisane tradicionalne haljine.

Jedan od najvećih zdravstvenih problema u Africi je epidemija HIV-a/AIDS-a koja pogađa 25,7 milijuna ljudi u Podsaharskoj Africi od 2017. godine. Kad god AIDS rezultira smrću žene zbog mizoginije ili seksističkog muškog ponašanja, smatra se oblikom femicida prema definiciji femicida Diane Russell.[49]

Sakaćenje ženskih spolnih organa Svjetska zdravstvena organizacija definira kao "uklanjanje dijela ili svih vanjskih ženskih spolnih organa i/ili ozljedu ženskih genetskih organa iz kulturoloških ili drugih neterapijskih razloga". Osakaćivanje ženskih spolnih organa rezultira femicidom kada žene i djevojčice umru zbog nehigijenskih postupaka koji rezultiraju infekcijom ili smrću, kao i povećanom vjerojatnošću zaraze HIV-om/AIDS-om.[49]

Azija

uredi

Indija

uredi

Rita Banerji, feministička autorica i osnivačica kampanje 50 milijuna nestalih[50] za okončanje femicida u Indiji, rekla je da su milijuni djevojaka i žena ubijeni zbog različitih oblika femicida koji se protežu na različite dobne skupine. Na simpoziju UN-a o femicidima u Beču 26. studenoga 2012.,[51] govorila je o šest najraširenijih oblika femicida u Indiji.[52] To je uključivalo čedomorstvo nad ženama, ubijanje djevojaka mlađih od šest godina izgladnjivanjem i nasiljem, ubijanje žena zbog prisilnih pobačaja, ubijanje iz časti, ubojstvo u miraz i linčovanje vještica. Mnogi od femicida u Indiji počinjeni su nad djevojkama.[53] Unatoč progresivnim pravnim reformama u mnogim dijelovima regije, održavaju se jake patrijarhalne vrijednosti i pomažu održavanju podređenosti žena.[54] Prema Posebnom izvjestitelju za nasilje nad ženama za Vijeće za ljudska prava, ključan čimbenik iza rodno motiviranih ubojstava žena u Aziji je važnost koja se pridaje čistoći žena i njihovoj podređenosti u širem društvu.[54] Primjerice, dok indijski kazneni zakon sada izričito zabranjuje miraz, prijavljeni broj smrtnih slučajeva žena povezanih s mirazom gotovo se udvostručio s 4836 na 8383 od 1990. do 2009.[54] Samoubojstvo je vodeći uzrok smrti nepalskih žena u reproduktivnoj dobnoj skupini, a uzroci se kreću od obiteljskog zlostavljanja, prisilnog braka, istjerivanja udovica i nedostatka imovinskih prava.[54] U tom kontekstu, postoji minimalno prihvaćanje i poštovanje mladih djevojaka i žena, a često i nedostatak podrške obitelji, što rezultira različitim kontekstualno specifičnim verzijama femicida i rodno uvjetovanog nasilja u regiji: ubojstvom zbog časti, napadom spaljivanja kiselinom, lovom na vještice, feticidom i nasiljem na temelju spola tijekom kastnih sukoba i sukoba u zajednicama.[54]

Zemlja je pokušala upravljati femicidom kroz implementaciju nekih politika. Indija se prvenstveno usredotočila na donošenje zakona vezanih za kontrolu stanovništva.[55] Međutim, bilo je istraživanja koja su analizirala politiku femicida, posebno u odnosu na Indiju, koja su pokazala da kriminalizacija odabira spola nije bila uspješna.[56]

Japan

uredi

U Japanu nasilje nad ženama na prvi pogled ne izgleda kao veliki problem: ukupna stopa ubojstava u zemlji jedna je od najnižih na svijetu – ispod 1 na 100.000 ljudi, a ulični kriminal je rijedak. Uznemiravanje je također neuobičajeno: žene se općenito osjećaju sigurnima kad noću izlaze same.[57] Ipak, pravosudni sustav ima jednu od najvećih stopa žena žrtava ubojstava u svijetu, u postotku od ukupnog broja ubojstava. Prema izvješću Ureda UN-a za drogu i kriminal (UNODC) objavljenom 2014., Japan i Hong Kong su na vrhu ljestvice – sa ženama koje čine 52,9 % od ukupnog broja žrtava ubojstava, a slijedi ga Južna Koreja s 52,5 %.[58]

Južna Koreja

uredi

Slučaj ubojstva u javnom WC-u u Seocho-dongu, općenito poznat kao slučaj ubojstva na stanici Gangnam ili femicid na stanici Gangnam, a koji se dogodio u javnom zahodu jednog karaoke bara u Seulu 17. svibnja 2016., identificiran je kao vrsta femicida.

NR Kina

uredi

Čedomorstvo nad ženama bilo je uobičajeno u tradicionalnoj Kini gdje su prirodne teškoće, poput gladi, pojačavale kulturne norme koje su favorizirale mušku djecu i poticale obitelji pod pritiskom da napuste ili ubiju svoje kćeri.[59] Nadalje, kćeri su postale prepreke jer je spol također bio ključan za sustav štovanja predaka u kojem su samo sinovi smjeli obavljati ritualna žrtvovanja. Dakle, »ako par nije uspio roditi sina, njegove ključne veze s prošlošću i budućnošću bile su prekinute«.[59]

U današnjoj Kini, unatoč službenoj osudi i bijesu, nastavlja se čedomorstvo nad ženama. Krajem 1982. kineski je tisak prvi naznačio da se čedomorstvo nad ženama provodi kao posljednja mogućnost zaobilaženja politike jednog djeteta.[59] Stručnjak City University of New York, međutim, ne slaže se s tendencijom karakteriziranja ženskog čedomorstva kao nesretne posljedice kineske politike kontrole i modernizacije stanovništva.[60] Ona definira čedomorstvo nad ženama kao "dio rodnog zločina" koje naziva "društvenim femicidom" i povezuje ga sa širim problemom rodne nejednakosti u kineskom društvu.[60]

Turska

uredi

Rodno-uvjetovan, diskriminatoran pojam takozvane "časti" ponekad je uzrok ozbiljnih slučajeva narušavanja zdravlja ili sakaćenja žena u Turskoj. Prema Izvješću o tradicijskim i ubojstvima iz časti koje je izradilo državno Ravnateljstvo za sigurnost, 1028 tradicijskih i ubojstva iz časti počinjeno je u razdoblju od 2003. do 2007. godine.[61] Važno je, međutim, da prema podacima o stopama femicida Svjetske banke, Turska ima 0,9 žena umrlih od ženskog nasilja na 100.000 ljudi. To je svrstava u istu skupinu sa zemljama koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju, poput Njemačke i Austrije.[62] Od 2019., stopa femicida u Turskoj zabilježila je značajan pad od 44,9 %.[63]

Prema podacima Glavne uprave za sigurnost koji bilježe ubojstva u Turskoj do 2007., ubojstva iz časti događaju se pretežno u jugoistočnom dijelu zemlje. Stope ubojica rođenih u istočnoj i jugoistočnoj Anatoliji mnogo su veće od stope ubojica rođenih u drugim regijama. S 24 % ubojica rođenih u jugoistočnoj Anatoliji i 21 % u istočnoj Anatoliji, oni dijele prvo mjesto. Za usporedbu, samo 8 % ubojica rođeno je u regiji Marmara. Razlog tome je da u tim regijama ubojstva iz časti još uvijek dobivaju potporu. Prema istraživanju u Diyarbakiru, gradu u jugoistočnoj Anatoliji, 40 % ispitanika podržalo je ubijanje časti.[64] U nekim sudskim predmetima, to je dovelo do toga da je sud odlučio poslati cijelu obitelj u zatvor. Primjerice, 2009. jedna je cijela kurdska obitelj doživotno poslana u zatvor jer su sudjelovali u ubijanju svoje kćeri, koja je zatrudnjela nakon silovanja.[65]

U 2020. 300 žena umrlo je od posljedica femicida u Turskoj, što je za 174 manje nego godinu prije.[66]

Australija

uredi

Statistički podaci[67] Australijskog instituta za kriminologiju iz 2019. pokazuju da je u Australiji femicid u prosjeku počinjen jednom tjedno.[68]

Europa

uredi
 
Žrtve femicida u Europi na 100 000 žena (2017.)[69]

██ Femicid unutar obitelji i rodbine

██ Femicid od strane intimnog partnera

A COST Action IS1206[1] uspostavila je prvu paneuropsku koaliciju o femicidima s istraživačima koji već proučavaju fenomen na nacionalnim razinama kako bi poboljšali jasnoću istraživanja, dogovorili definicije, poboljšali djelotvornost politika za sprječavanje femicida i objavili smjernice za nacionalne kreatore javnih politika za njihovu upotrebu.[24] Izvješća EU pokazuju da je u razdoblju pandemije COVID-19 u mnogim zemljama bila potrebna dodatna podrška po pitanju femicida.[70]

Dostupni podaci su ograničeni: Eurostat pokriva samo 20 zemalja,[71] a postoje i razlike u načinu na koji se podaci prikupljaju. Prema dostupnim podacima u zapadnoj Europi, prosječna godišnja stopa iznosi 0,4 žrtvi femicida na svakih 100.000 žena. Najgore je u Crnoj Gori, Litvi i Latviji. U većini zemalja partner je najčešći počinitelj. Međutim, postoje iznimke: u Litvi i Bosni i Hercegovini većinu femicida počine članovi obitelji. Također, iako su muške žrtve ubojstava posljednjih godina u velikom padu, broj žena ubijenih u Europi, ne nužno počinjen od partnera ili člana obitelji, ostaje konstantan, s blagim povećanjem od 2013. do 2015.[72] Od 2013. do 2017. godine 30 europskih zemalja pridružilo se projektu COST (suradnja na području znanosti i tehnologije) pod nazivom Femicid diljem Europe.[24]

Program COST Action Europske unije definirao je četiri različite skupine za istraživanje femicida: definicije, prikupljanje podataka, kulturna pitanja te zagovaranje i prevencija. Trideset zemalja potpisalo je Memorandum o razumijevanju s COST-om kojim se promiču međunarodni napori u rješavanju problema femicida i Akcijskog programa.[73]

Istanbulska konvencija rezultat je ujedinjenja više zemalja koje imaju zajednički cilj priznati i riješiti problem femicida. Međutim, konvencija "nije ugovor i nije pravno obvezujuća za sve države" te nije službena javna politika.[74]

Francuska

uredi

Ovisno o izvorima, u Francuskoj su 2019. partneri ili bivši partneri ubili između 122 i 149 žena.[75][76]

Italija

uredi

Nezavisna udruga žena je u 2021. izvijestila o statistici femicida u Italiji za razdoblje 1995. – 2019.[77]

Njemačka

uredi

Njemačka ima jedan od najvećih apsolutnih brojeva femicida u Europi.[78]

Španjolska

uredi

Statistički podaci i struktura femicida u Španjolskoj objavljeni su po godinama (2010. – 2019).[79]

Švicarska

uredi

U ovoj zemlji u prosjeku jednom u 15 dana ženu ubije njen muški partner.[80][81]

Ujedinjeno Kraljevstvo

uredi

Interes za izvještavanje i analizu razine femicida u Ujedinjenom Kraljevstvu porastao je posljednjih godina, a nekoliko nacionalnih organizacija pruža podršku[82][83] U 2021. započeo je projekt jednog od nacionalnih medija s ciljem bolje identifikacije femicida, povećanja znanja i poticanja poboljšanih metoda okončanja femicida.[84] To uključuje podizanje svijesti o cenzusu vezanom uz femicid.[85] "Popisivanjem femicida možemo vidjeti da ta ubojstva nisu izolirani incidenti i da mnoga slijede ponovljene obrasce."[85] Zauzimajući međusektorski pristup prikupljanju podataka, voditelji kampanja, akademici i novinari mogu istaknuti zabrinjavajuće obrasce, poput broja ubijenih starijih žena,[86] onih koje su ubili partneri i bivši ljubavnici[87][88] ili onih ubijenih tijekom izolacije u pandemiji.[89]

Latinska Amerika

uredi
 
Ružičasti križevi u meksičkome gradu Ciudad Juárezu, postavljeni u znak sjećanja na niz ubojstava 1990-ih koja aktivisti nazivaju femicidom.

Feministkinje u Latinskoj Americi bile su među prvima koje su usvojile izraz femicid, referirajući se na ubojstva žena u Juarezu u Meksiku. Ovaj je izraz nadahnuo feministkinje u Latinskoj Americi da organiziraju skupine protiv femicida kako bi adresirale ovu društvenu nepravdu prema ženama.[90] Korištenje izraza femicid i stvaranje feminističkih organizacija protiv femicida proširilo se iz Meksika u mnoge druge zemlje Latinske Amerike, poput Gvatemale.[91] U Latinskoj Americi femicid je problem koji se javlja u mnogim zemljama, ali najviše u Srednjoj Americi u zemljama poput Salvadora i Hondurasa, te na drugim mjestima kao što su Brazil i Meksiko. Latinskoamerička regija uključuje 5 od 12 zemalja s najvećom stopom femicida u svijetu.[92] Prema riječima Julije Estele Monárrez-Fragoso iz Colegio de la Frontera Norte sa sjedištem u Ciudad Juarezu, žrtve se često optužuju da su vani u kasnim noćnim satima ili se druže po "upitnim" mjestima poput diskoteka ili noćnih klubova.[93] Između 2000. i 2010. ubijeno je više od pet tisuća žena i djevojaka iz Gvatemale. Povijesni zapisi Gvatemale otkrivaju dugu povijest prihvaćanja rodno uvjetovanog nasilja te ulogu vojne vlade i pravosuđa u normalizaciji mizoginije.[94] U izvješću Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda o kršenju ženskih prava u Gvatemali, neuspjeh države u provođenju zakona koji štite žene od femicida smatra se vrlo problematičnim. Izvješće ističe da je provođenje zakona protiv ubojstava žena nizak prioritet državnih vlasti zbog patrijarhalnih uvjerenja i pretpostavki o ulozi žena u društvu.[91]

Razni aktivisti i znanstvenici, poput Monárreza, tvrdili su da postoje veze između femicida i neoliberalne politike, odnosno Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA). Smatraju da je sporazum poslužio otvaranju trgovačkih granica i povećanju stranih ulaganja usmjerenih na proizvodnju jeftinih odjevnih predmeta u maquiladorama.[93]

Femicid od intimnog partnera najčešći je oblik femicida,[95] a visoka stopa nasilja i kriminala u tim zemljama također doprinosi ovom pitanju. Nedostaje organizirani sustav za bilježenje informacija i statističkih podataka koji bi podržali ovo pitanje. Mačizam, povijest građanskih ratova i drugi kulturni utjecaji također mogu pridonijeti ovom pitanju, posebno u Latinskoj Americi. Mučenje, sakaćenje, omalovažavanje, seksualni napadi i bacanje tijela uobičajen su trend femicida.

Uočeno je da su mnoge žene ubijene u Juarezu mlade majke koje migriraju u ovu regiju tražeći posao u maquiladorasima.[93] One tada postaju laka meta jer su odvojene od obitelji i obično su same kada putuju kući. Politička rješenja u Srednjoj Americi pokušala su učiniti prijevoz sigurnijim. Znanstvenici, poput Itallurdea, ukazuju na krivnju korporacija "... temeljenih na konceptima i doktrinama mučnog nemara, neuspjeha u zaštiti, pomaganju i podržavanju".[96] Drugi znanstvenici, poput povjesničara Stevena Volka i Marian Schlotterbecka, pretpostavljaju da iza ovih ubojstava može postojati "macho backlash": "Svakako muški ego, očeva i potencijalnih dečkiju, mora pretrpjeti određenu deflaciju od ove dramatične promjene u ekonomskom utjecaju ovih mladih žena."[97][98]

Meksički vrhovni sud je 2015. zatražio od policije da ponovno otvori i istraži jedan slučaj ubojstva iz "perspektive" femicida.[99]

Međutim, poduzete su neke radnje za adresiranje ovog problema, poput kriminalizacije femicida i pritiska na djelovanje Ujedinjenih naroda. Postoji sve veća društvena svijest o ovom pitanju s #NiUnaMenos (Ne jedna žena manje) ili #NiUnaMas (Ni jedna žena više). Na kraju, kao konkretno rješenje stvorene su urbane zone prilagođene ženama. Ove zone uključuju prijevoz samo za žene i vladine centre koji nude usluge posebno za žene.

Srednjoamerički kreatori javnih politika u posljednjem su desetljeću eksperimentirali sa stvaranjem "urbanih zona prilagođenih ženama".[100] "Ružičaste" mreže javnog prijevoza uspostavljene su u Meksiku, Brazilu, El Salvadoru i Gvatemali radi pružanja oblika javnog prijevoza samo za žene kako bi se spriječilo seksualno uznemiravanje i pružila sigurnost ženama. Ti su napori dobili značajne pohvale i kritike.[100]

Kritike feministkinja i drugih često ukazuju na djelotvornost rodne segregacije u promjeni rodnih normi ugnjetavanja - posebno latinoameričkih kulturnih konvencija "mačizma" i "marianizma", koje su moćni društveni regulatori u cijeloj regiji.[100]

Brazil

uredi

Femicid je kazneno djelo predviđeno brazilskim kaznenim zakonom, točka VI, stavak 2, čl. 121, kada je počinjen čin "protiv žene na temelju ženskog stanja".[101] Stavak 2-A, čl. 121, nadopunjuje odjeljak navodeći da postoje razlozi ženskog stanja kada zločin uključuje kućno i obiteljsko nasilje ili prijezir ili diskriminaciju prema ženama. Za ovaj zločin predviđena je kazna zatvora od 12 do 30 godina.[102]

Gvatemala

uredi

Gvatemala se istaknula uvrštavanjem femicida u ustav: Uredba 22. Zakonodavci u ovoj zemlji 2008. donijeli su Uredbu 22 koja definira zakone protiv femicida i drugih oblika nasilja nad ženama. Ti zakoni uključuju 28 članaka o vrstama nasilja nad ženama koje se mogu kazneno procesuirati. Također su osnovali Ured predsjedničkog povjerenstva za borbu protiv femicida, s ciljem poticanja koncepta u vladi, i jedinicu Nacionalne policije za borbu protiv femicida. Neki rezultati zakona pokazali su se ohrabrujućim, dopuštajući mnogim ženama da sada prijave nasilje. U prvom mjesecu 2010. ukupno je 27.000 žena državi prijavilo nasilje, što je veliki porast u broju prijavljenih zločina. Zakoni su također pomogli nekolicini ljudi da smjeste svoje napadače u zatvor i povećali su strogost kazni za počinitelje. Međutim, stvarna provedba novih zakona bila je različita.[103] Malo je prijestupnika osuđeno za konkretno kazneno djelo femicida, a samo tri državna odvjetništva u cijeloj zemlji mogu se baviti pitanjem femicida.[104] Zapravo, u 2010. izrečeno je samo 127 osuđujućih presuda za nasilje nad ženama, iako je ukupno registrirano 46.000 slučajeva. Također, od 2000. do 2008. 98 % svih slučajeva femicida ostalo je nekažnjeno. Neke feministkinje to pripisuju kulturi. One navode da se mnogi muški suci i drugi muški vladini dužnosnici slažu sa stavom da su muški postupci opravdani jer se događaju u privatnoj sferi doma. Odvjetnik Romeo Silverio Gonzalez zastupao je ovo gledište kada je izjavio da su novi zakoni Uredbe 22 neustavni. Rekao je da su zakoni u suprotnosti s privatnim poslovima braka. Državna odvjetnica Claudia Paz suprotstavila se njegovom stajalištu, opravdavajući njihovo postojanje jer štite ženska prava. Općenito, usvajanje ovih zakona pomoglo je Gvatemali da poboljša svijest o femicidima i prijavljivanju zločina, ali provedba i pravda za femicid još uvijek nisu postignuti.[105] Femicid kao društveno tolerirano ubojstvo žena u Gvatemali oslanja se na prisutnost sustavnog nekažnjavanja, povijesno ukorijenjene rodne nejednakosti i sveprisutnu normalizaciju nasilja kao društvenog odnosa.[94]

Kolumbija

uredi

Kolumbija je slijedila primjer 16 drugih zemalja Latinske Amerike i izglasala zakon koji definira i kažnjava femicid kao specifičan zločin.[106] Vlada Kolumbije donijela je 6. srpnja 2015. zakon koji zakonski definira femicid kao zločin s 20 do 50 godina zatvora.[107] Ovaj novi zakon dobio je ime po Rosi Elviri Cely, Kolumbijki koja je silovana i ubijena 2012.[107] Celyna smrt izazvala je nacionalno negodovanje i navela tisuće ljudi da marširaju ulicama Bogote. Njezin je ubojica proglašen krivim i osuđen na 48 godina zatvora. Izazov sada postaje provedba zakona. Miguel Emilio La Rota, šef javnih politika i planiranja u uredu glavnog državnog odvjetnika Kolumbije, rekao je da tužiteljstvo mora promijeniti način na koji istražuje femicid.[108] Kolumbija je prvi put 2018. procesuirala ubojstvo transrodne žene kao femicid, osudivši Davinsona Stivena Eraza Sáncheza na dvadeset godina u psihijatrijskom centru zbog "teškog femicida" godinu dana nakon što je ubio Anyelu Ramos Claros, transrodnu ženu.[109]

Meksiko

uredi

Amnesty International procjenjuje da je u Meksiku bilo između 34.000 ubojstava žena između 1986. i 2009.[55][./Femicid#cite_note-:9-52 [52]] Prema podacima Nacionalnog građanskog opservatorija za femicid, samo 49 % od 800 slučajeva žena ubijenih u Meksiku u razdoblju od lipnja do srpnja 2017. istraživano je kao femicid.[110] Jedna aktivistica, Natalia Reyes, izvijestila je da je samo 8 % femicida u Meksiku kažnjeno.[111] Gotovo 35.000 ljudi ubijeno je 2019. godine,[112] najnasilnije meksičke godine u povijesti. Osim toga, 2012. Meksiko je bio rangiran kao 16. zemlja u svijetu s najvećom stopom femicida.[113]

U razdoblju od 2011. do 2016. bilo je u prosjeku 7,6 ubojstava žena dnevno.[114] Meksiko je 2016. imao stopu ubojstava žena od 4,6 femicida na 100.000, a bilo je ukupno 2.746 smrtnih slučajeva žena s pretpostavkom ubojstva.[114] U ovoj godini tri vodeće države s najvećom stopom smrtnosti žena s pretpostavkom ubojstva bile su Colima (16,3 smrti na 100 000 žena), Guerrero (13,1 na 100 000) i Zacatecas (9,7 na 100 000).[114] Prve tri općine u 2016. bile su Acapulco de Juárez (24,22 na 100.000), Tijuana (10.84 na 100.000) i Juárez (10.36 na 100.000). Tijekom 2002. – 2010., država Chihuahua imala je najveću stopu ubojstava žena na svijetu: 58,4 na 100.000.[55] Stope femicida u općini Juárez značajno su se smanjile u samo pet godina; u 2011. stopa smrtnosti žena s pretpostavkom ubojstava bila je 31,49 na 100.000, a do 2016. se smanjila na 10,36 na 100.000.[114]

Salvador

uredi

U Salvadoru je učinjen pokušaj stvaranja više vladinih centara u kojima se nalaze mnoge rodno specifične usluge na jednom mjestu kako bi se skratilo vrijeme putovanja i povećala fizička sigurnost žena dok traže usluge poput savjetovanja, brige o djeci i reproduktivnog zdravlja.[100] "Prvi centar nada se da će omogućiti pristup približno 162.000 žena iz susjednih odjela La Libertad i Sonsonate. Podržana od bivše čileanske predsjednice i voditeljice UN Women Michelle Bachelet, inicijativa je stajala 3,2 milijuna dolara, uz dodatnih 20 milijuna dolara kredita Međuameričke razvojne banke namijenjenih za izgradnju novih web stranica."[100]

Kritičari ove radnje ukazuju na kontradiktorne zakone o pobačaju u El Salvadoru koji su neki od najoštrijih u svijetu: pobačaj je potpuno nezakonit čak i za spašavanje života majke ili za pomoć preživjeloj osobi koja je preživjela incest ili silovanje. "Osim slabosti pravosudnog sustava, nasilje potiče ista vlada koja ima za cilj zaštititi i braniti. Visoke stope nekažnjavanja ostavljaju mnoge zločine neriješenima ili neprijavljenim. "[100]

Sjeverna Amerika

uredi

Kanada

uredi

Do adekvatne statistike o femicidu u Kanadi može se teško doći jer se moguća djela femicida redovito kategoriziraju kao ubojstvo supružnika.[115] Međutim, femicid je raširen nasilni čin koji se događa u zemljama diljem svijeta, a ni Kanada nije iznimka.[116] U 2019. bilo je ukupno 678 ubojstava diljem Kanade, a od ovih slučajeva u 144 žrtve su bile žene.[117] Osim toga, stopa ubojstava žena koje su počinili supružnici ili intimni partneri bila je preko 8 puta veća od broja muškaraca koje su ubili supružnici ili intimni partneri.[117]

Povijesno gledano, u Kanadi postoji manje podataka o femicidu; međutim, ono što je dostupno pokazuje nerazmjerno veliku količinu nasilja i femicida prema ženama domorotkinjama. Izvještaji u posljednjih nekoliko desetljeća ukazuju na preko 600 ubojstava domorodačkih žena u Kanadi.[118] Nažalost, u mnogim slučajevima ubojstva nad domorodačkim ženama često se ne okarakteriziraju kao femicidi,[118] što ukazuje da se sve žrtve femicida ne tretiraju jednako.[119] Ipak, istraživanje pokazuje da su određene etničke skupine izložene većem riziku od femicida u odnosu na ostatak populacije.[115] Da bi se razumjeli ti podaci o Kanadi, mora se razmotriti intersekcijski pristup koji bi prepoznao povijesne i trenutne učinke kolonijalizma koji nerazmjerno ciljaju na domorodačke narode u zemlji. Kontinuirani nemar Kanade kao države za ispitivanje učinaka kolonijalizma na domorodačke narode povezan je s visokim rizikom od femicida i nasilja za domorodačke žene i djevojke.[119] Nepriznavanje smrti domorodačkih žena zanemaruje desetljeća nejednakosti i nepravde uzrokovanih kolonijalizmom.

Kolonijalizam proizvodi osjećaj dominantne autoritativne moći koji dopušta zanemarivanje domorodačkih pojedinaca i u ovom slučaju, zanemarivanje ubojstava domorodačkih žena. Za žene domorodačkog stanovništva pet puta je veća vjerojatnost da će doživjeti nasilje i smrt u usporedbi s drugim skupinama u Kanadi.[118] Ova su ubojstva djela rasističkog nasilja uz rodno nasilje femicida. Međutim, češće se ta ubojstva promatraju kao ubojstvo supružnika,[115] a ne kao femicid, zanemarujući nasilje i ugnjetavanje s kojima se suočavaju domorodačke žene. Kao čin femicida, sredinom 20. stoljeća domorodačke žene i djevojke bile su prisiljene proći kroz sterilizacijske postupke u četrnaest različitih indijanskih bolnica u cijeloj državi koje su bile pod federalnim nadzorom.[120] Politike sterilizacije provedene su kao način smanjenja veličine i utjecaja domorodačkih zajednica, što je rezultiralo s oko 1200 slučajeva prisilne sterilizacije koji su bili izravno usmjereni na reprodukcijska prava i imovinu domorodačkih žena i djevojčica.[121] Isključive politike i pravna diskriminacija kroz povijest Kanade znači da je nasilje s kojim su se suočavale domorodačke žene i djevojke ostalo nepriznato, što je doprinijelo daljnjoj kolonijalnoj moći nad domorodačkim narodima pod kontrolom države.[118] Raštrkani izvještaji o femicidima u Kanadi ukazuju na nedostatak razumijevanja o tome kako se različiti činovi spola, rase, klase i seksualnosti ukrštavaju kako bi stvorili okruženje nasilja kojem su izložene žene domorotkinje.[118] Iako femicid u Kanadi pogađa sve žene, on je nerazmjerno usmjeren na živote domorodačkih žena i djevojaka zbog povijesnih i aktualnih kolonijalističkih akcija u državi.

Istaknuti primjer femicida koji se dogodio u Kanadi je Toronto Van Attack 2018, u kojem je bilo više žrtava i mnogo ozlijeđenih. Kasnije je utvrđeno da je napad bio motiviran željom da se naudi ženskim civilima.

SAD

uredi

Femicidu u SAD-u pripisuje se smrt više od pet žena dnevno i 70 % od ukupnog broja u zemljama s visokim prihodima.[122][123] Jedan od najvećih prediktora femicida u SAD-u je fizičko zlostavljanje, koje je bilo prisutno u 79 % svih slučajeva femicida u Sjevernoj Karolini.[124] Mogućnost posjedovanja oružja u SAD-u također je imalo značajan utjecaj na femicid, korelirajući sa 67,9 % smrti u studiji Karen D. Stout.[15] Utvrđeno je da je život u naseljima s povećanim siromaštvom, etničkom heterogenošću i smanjenom kolektivnom učinkovitošću (socijalna kohezija među susjedima) povezan s povećanjem stope femicida u tom području.[125] Također, izvještavanje o ženama žrtvama femicida u SAD-u otežano je zbog pretpostavke da žene žrtve nisu anomalija, već su potaknuta njihovom ranjivošću i pasivnošću.[15]

Ujedinjeni narodi

uredi

Opća skupština Ujedinjenih naroda 2013. ažurirala je svoju politiku tako da je "ubijanje žena i djevojaka povezano sa spolom u nekim zemljama prepoznato kao "femicid" ili "feminicid" te je kao takvo uključeno u nacionalno zakonodavstvo tih zemalja". Dr. Dubravka Šimonović, posebna izvjestiteljica UN-a, zagovarala je provedbu politika protiv femicida. Ona je UN-u predstavila izvješća poput "Modaliteta za utvrđivanje femicida/ubojstava povezanih sa spolom." Dr. Šimonović je također predložila program "nadzora nad femicidima" za praćenje praksi femicida u cijelom svijetu. Cilj njenog akademskog programa je analizirati podatke o slučajevima femicida kako bi se identificirali čimbenici rizika i izazovi u javnim politikama.[126]

Zakonska rješenja

uredi

Milijuni žena diljem svijeta ubijene su kao posljedica motivacije da ih se namjerno ubije. Rješenja ovog problema uključuju donošenje zakona i javnih politika za nasilje nad ženama. Tehnike koje se mogu razviti uključuju politike prevencije kriminala usmjerene na nasilje u obitelji. Osim toga, zemlje diljem svijeta trebale bi razmotriti razvoj statusa žena u svojim zemljama i donijeti zakone o ravnopravnosti spolova.[127] U Latinskoj Americi je, primjerice, bilo mnogo novih zakona koji označavaju ubojstva žena kao femicid ili feminicid. Femicid se definira kao ubojstvo žene počinjeno od muškarca temeljeno na mizoginiji. Istodobno, femicid nadilazi ovu definiciju i implicira sudioništvo države u održavanju nasilja nad ženama. Ove su promjene učinjene zbog globalnih normi ljudskih prava, poput Međuameričke konvencije o sprječavanju i iskorjenjivanju nasilja nad ženama iz 1994., koja izražava da je rodno nasilje odgovornost države. Ipak, ove međunarodne norme nisu regulirane.

Neke su zemlje donijele zakone koji pripadaju femicidu ili zločinima označenim kao feminicidi. U Meksiku i Nikaragvi aktivistice su se uključile u pravni aktivizam kako bi njihova država povećala odgovornost za nasilje nad ženama. U Meksiku je femicid prepoznat zbog kampanja lokalnih feministica povezanih s nacionalnim arenama i intervencijom federalnih zakonodavki koje su feministkinje. Poznata meksička aktivistica, Marcela Lagarde, vidjela je porast broja ubijenih žena u Meksiku i zahtijevala da država preuzme odgovornost za ubojstva. Unijela je koncept femicida (ubojstvo žena nasiljem i državu kao sudionika), koji se brzo proširio na Latinsku Ameriku, a od 2017. femicid i feminicid postali su zločini u 18 zemalja.[128]

Film

uredi

Njemački dokumentarni film autorice Karen Naundorf iz 2019. Frauen gegen Männer-Gewalt prikazuje učinak nasilja i ubojstva usmjerenog prema ženama u Argentini. Film je dostupan besplatno za gledanje na arte.tv, od 25. listopada 2019. do 8. listopada 2022.[129]

Izvori

uredi
  1. ↑ a b COST Action 1206 - Femicide. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2019. Pristupljeno 1. srpnja 2014.
  2. ↑ Corradi, Consuelo; Marcuello-Servós, Chaime; Boira, Santiago; Weil, Shalva. 9. srpnja 2016. Theories of femicide and their significance for social research. Current Sociology. 64 (7): 975–995. doi:10.1177/0011392115622256
  3. ↑ a b c d Johnson, Holly; Eriksson, Li; Mazerolle, Paul; Wortley, Richard. 7. travnja 2017. Intimate Femicide: The Role of Coercive Control (PDF). Feminist Criminology (engleski). 14 (1): 3–23. doi:10.1177/1557085117701574
  4. ↑ Stockl, H., Devries, K., Rotstein, A., Abrahams, M., Campbell, J., Watts, C., & Garcia Moreno, C. (2013). The global prevalence of intimate partner homicide: A systematic review. The Lancet, 382, 859-865. accessed 14 September 2019
  5. ↑ "STATISTIČKI PREGLE TEMELJNIH SIGURNOSNIH POKAZATELJA I REZULTATA RADA U 2022. GODINI", Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, veljača 2023., str. 16, tablica "Žrtve kaznenih djela protiv života i tijela", str. 784, tablica "Počinitelji kaznenih djela prikazani prema zakonskoj klasifikaciji, spolu i dobi"
  6. ↑ Mišljenje Vrhovnog suda RH od 13. listopada 2023. s popratnim dopisom Broj: Su II-62/2023 od 20. listopada 2023. Službene stranice Vrhovnog suda Republike Hrvatske.d
  7. ↑ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA. KAZNENOG ZAKONA, Vlada Republike Hrvatske, siječanj 2024., kod Hrvatskog sabora (PZE 615)
  8. ↑ The history of the term femicide
  9. ↑ The Oxford English Dictionary, 2nd ed. (1989) p. 285
  10. ↑ a b Josie Kaye, Femicide, Online Encyclopedia of Mass Violence, [online], ISSN 1961-9898, published 3 November 2007, accessed 18 March 2013.
  11. ↑ a b García-Del Moral, Paulina. 11. svibnja 2018. The Murders of Indigenous Women in Canada as Feminicides: Toward a Decolonial Intersectional Reconceptualization of Femicide. Signs: Journal of Women in Culture and Society. 43 (4): 929–954. doi:10.1086/696692. ISSN 0097-9740
  12. ↑ a b Russell, Diana. "Femicide." Crimes Against Women: Proceedings of the International Tribunal. Ed. Diana Russell and Nicole Van de Ven. www.dianarussell.com, Berkeley, California: Russell Publications, 1990. 104-108. Web. 18 Mar. 2013..
  13. ↑ Weil, Shalva. 9. srpnja 2016. Making femicide visible. Current Sociology. 64 (7): 1124–1137. doi:10.1177/0011392115623602
  14. ↑ Palma-Solis, Marco; Vives-Cases, Carmen; Álvarez-Dardet, Carlos. 2008. Gender Progress and Government Expenditure as Determinants of Femicide. Annals of Epidemiology. 18 (4): 322–329. doi:10.1016/j.annepidem.2007.11.007. PMID 18374280
  15. ↑ a b c d e f g h i Russell, Diana E.H. and Harmes, Roberta A, (Eds.), Femicide in Global Perspective New York: Teachers College Press, 2001, Ch. 2, p. 13-14
  16. ↑ Russell, Diana E.H. "The Origin and the Importance of the Term Femicide" Dec 2011 www.dianarussell.com, Accessed Mar 2013.
  17. ↑ a b Campbell, Jacquelyn; Runyan, Carol W. 24. srpnja 2016. Femicide. Homicide Studies. 2 (4): 347–352. doi:10.1177/1088767998002004001
  18. ↑ a b Ellis, Desmond and Walter Dekesedery. (1996). The wrong stuff: An introduction to the sociological study of deviance. Scaborough, Ontario: Allyn and Bacon.
  19. ↑ COST Action 1206 - Femicide. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2019. Pristupljeno 1. srpnja 2014.
  20. ↑ a b c d e f g h i j k l m Radford, Jill, and Diana E. H. Russell. Femicide: The Politics of Woman Killing. New York: Twayne, 1992. Print.
  21. ↑ COST | European Cooperation in Science and Technology. COST (engleski). Pristupljeno 28. rujna 2021.
  22. ↑ COST Action IS-1206. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. svibnja 2019. Pristupljeno 1. srpnja 2014.
  23. ↑ Weil, S. 2015, "Combatting femicide in multiple ways: the COST Action IS1206 on Femicide across Europe". In: Filip A and Platzer M (eds) Femicide: _targeting Women in Conflict 3. Vienna: ACUNS, pp.139-141. Link  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. kolovoza 2020. (Wayback Machine)
  24. ↑ a b c Weil, S. 2015 "Femicide across Europe". In: Dimitrijevic, M., Filip, A and Platzer M (eds) Femicide: Taking Action against Gender-Related Killing of Women and Girls 4. Vienna: ACUNS, pp.118-121. Link  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. prosinca 2021. (Wayback Machine)
  25. ↑ a b c WHO, Pan American Health Organization. Femicide: Understanding and Addressing Violence against Women. Publication no. WHO/RHR/12.38. N.p.: n.p., 2012.
  26. ↑ a b c Monckton, Smith Jane. Murder, Gender and the Media: Narratives of Dangerous Love. New York: Palgrave Macmillan, 2012. Print.
  27. ↑ Weil, Shalva; Keshet, Noam N. 2020. Female Geronticide: the Case of Israel. Journal of Gender Studies. 29 (5): 39–51. doi:10.1080/09589236.2020.1809361
  28. ↑ Dawson, Myrna; Gartner, Rosemary. 24. srpnja 2016. Differences in the Characteristics of Intimate Femicides. Homicide Studies. 2 (4): 378–399. doi:10.1177/1088767998002004003
  29. ↑ a b Evelyn, Rose. studenoga–prosinca 2015. A feminist reconceptualisation of intimate partner violence against women: A crime against humanity and a state crime. Women's Studies International Forum. 53: 31–42. doi:10.1016/j.wsif.2015.08.004
  30. ↑ Caetano, R.; Ramisetty-Mikler, S.; Field, C.A. Kolovoz 2005. Unidirectional and Bidirectional Intimate Partner Violence among White, Black and Hispanic Couples in the United States. Violence and Victims. 20 (4): 393–406. doi:10.1891/0886-6708.20.4.393. PMID 16250407
  31. ↑ Langhinrichsen-Rohling, Jennifer; Misra, Tiffany A.; Selwyn, Candice; Rohling, Martin L. 2012. Rates of Bidirectional Versus Unidirectional Intimate Partner Violence Across Samples, Sexual Orientations, and Race/Ethnicities: A Comprehensive Review. Partner Abuse. 3 (2): 199. doi:10.1891/1946-6560.3.2.199
  32. ↑ Who We Are | Femicide in Canada. www.femicideincanada.ca. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2021. Pristupljeno 12. svibnja 2019.
  33. ↑ Nowak, Matthias. Femicide: A Global Problem.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. travnja 2012. (Wayback Machine) www.smallarmssurvey.org, Geneva, Switzerland: Small Arms Survey, Feb. 2012. PDF.
  34. ↑ Femicide. Hope Movement. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2013. Pristupljeno 1. travnja 2013.
  35. ↑ Radford, Jill, and Diana E. H. Russell. Femicide: The Politics of Woman Killing. New York: Twayne, 1992. Print. 145
  36. ↑ Manshel, Hannah. Listopad 2018. The Desire for Fact: Anti-Racist Ethics in Discourses of Sexual Violence. Criticism. 60 (4): 511–531. doi:10.13110/criticism.60.4.0511
  37. ↑ a b c d e Hawthorne, Susan. 2005. Ancient Hatred And Its Contemporary Manifestation: The Torture Of Lesbians. Journal of Hate Studies. 4 (1): 33–58. doi:10.33972/jhs.32
  38. ↑ Kelley, Kristin; Gruenewald, Jeff. 2015. Accomplishing Masculinity through Anti-Lesbian, Gay, Bisexual, and Transgender Homicide. Men and Masculinities. 18: 3–29. doi:10.1177/1097184X14551204
  39. ↑ Middleton, Lee. "'Corrective Rape': Fighting a South African Scourge." Time. Time, 8 Mar. 2011.
  40. ↑ Shaw, A (7 April 2010). "US Reports Harassment and Rape of Gays in Zimbabwe". Salon. Retrieved 2012-04-18.
  41. ↑ Caselli, I (10 February 2012). "'Corrective Rape,' Torture among Methods Used to 'cure' Homosexuality in Ecuador". Alaska Dispatch. Retrieved 2012-04-18.
  42. ↑ Mieses, Alexa. "Gender Inequality and Corrective Rape of Women Who Have Sex with Women." GMHC Treatment Issues (2009): 1–3.
  43. ↑ a b c Taylor, Rae. Veljača 2009. Slain and Slandered. Homicide Studies. 13 (1): 21–49. doi:10.1177/1088767908326679
  44. ↑ Most serial killing victims are women, FBI reports. 27. studenoga 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2010.
  45. ↑ Femicide: A Global Problem. Small Arms Survey. Small Arms Survey. Pristupljeno 5. prosinca 2017.
  46. ↑ Sadik, Nafis. 2000. The State of World Population 2000 (PDF). unfpa.org. United Nations Population Fund. Pristupljeno 17. studenoga 2019.
  47. ↑ Alvazzi del Frate, Anna. 2011. ‘When the Victim Is a Woman.’  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. listopada 2018. (Wayback Machine) In Geneva Declaration Secretariat, pp. 113–144.
  48. ↑ https://www.unodc.org/documents/data-and-analysis/gsh/Booklet_5.pdf
  49. ↑ a b Russell, Diana EH. "AIDS As Mass Femicide: Focus On South Africa." AIDS As Mass Femicide: Focus On South Africa. In D.E.H. Russell and R.A. Harmes (Ed.), Femicide In Global Perspective. New York, NY: Teacher's College Press, 2001, pp.100-114.
  50. ↑ The 50 Million Missing campaign: Fighting female genocide in India
  51. ↑ ACUNS – Femicide: The Killing of a Woman because She is a Woman. ACUNS.org. 2. ožujka 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. prosinca 2012. Pristupljeno 28. rujna 2021.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  52. ↑ Video: Six Wide-spread forms of Femicide. Gender Equal: A blog on India's Gendercide  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. prosinca 2012. (Wayback Machine), www.authorstream.com, Nov 26, 2012
  53. ↑ Weil, S. and Mitra, N. 2016f. ‘Femicide of Girls in India’, Femicide: Taking Action against Gender-Related Killing of Women and Girls 6. Vienna: ACUNS Link  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. svibnja 2019. (Wayback Machine)
  54. ↑ a b c d e Manjoo, Rashida. Report of the Special Rapporteur on violence against women, its causes and consequences, Rashida Manjoo 2012. 5. Web. 18 Mar. 2013.
  55. ↑ a b c Figuring out Son Preference. Son Preference : Sex Selection, Gender and Culture in South Asia. Bloomsbury Academic. 2010. doi:10.5040/9781474215534.ch-003. ISBN 9781845204679
  56. ↑ Eklund, Lisa; Purewal, Navtej. 2017. The bio-politics of population control and sex-selective abortion in China and India (PDF). Feminism & Psychology (engleski). 27 (1): 34–55. doi:10.1177/0959353516682262. ISSN 0959-3535
  57. ↑ http://nationaleatingdisorders.org
  58. ↑ Kwok, Yenni. 14. veljače 2017. The Three Places With the Highest Rate of Female Homicides on Earth Are All in Northeast Asia. TIME (engleski). Pristupljeno 1. veljače 2020.
  59. ↑ a b c UCLA Pacific Basin Law Journal. Spring 1990 izdanje
  60. ↑ a b Columbia Human Rights Law Review. Summer 1992 izdanje
  61. ↑ Gursoy, Elif; McCool, William F.; Sahinoglu, Serap; Yavuz Genc, Yasemin. 15. rujna 2014. Views of Women's Sexuality and Violence Against Women in Turkey. Journal of Transcultural Nursing. 27 (2): 189–198. doi:10.1177/1043659614550485. PMID 25225236
  62. ↑ Intentional homicides, female (per 100,000 female) | Data. data.worldbank.org. Pristupljeno 18. srpnja 2021.
  63. ↑ 2020 Report of We Will End Femicide Platform. kadincinayetlerinidurduracagiz.net. Pristupljeno 18. srpnja 2021.
  64. ↑ Rainsford, Sarah. 19. listopada 2005. 'Honour' crime defiance in Turkey. BBC News. Pristupljeno 23. prosinca 2013.
  65. ↑ Archived copy. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. travnja 2016. Pristupljeno 23. ožujka 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  66. ↑ Challenge accepted: Turkish feminists spell out real meaning of hashtag. The Guardian. 31. srpnja 2020. Pristupljeno 4. kolovoza 2020.
  67. ↑ Tracy Cussen & Willow Bryant Domestic/family homicide in Australia see Table 3: Overview of victim characteristics by homicide type, 2002–03 to 2011–12, 5/05/2015, aic.gov.au, accessed 29 September 2019
  68. ↑ 'I've mapped child murders since my stepfather killed two girls' Gary Nunn, 24 September 2019, www.bbc.co.uk/news, accessed 25 September 2019 "On average, one woman a week is murdered by her current or former partner in Australia, according to the most recent Australian Institute of Criminology statistics."
  69. ↑ European Data Journalism Network. 26. studenoga 2019. Femminicidio in Europa, due anni dopo (talijanski). Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa. Pristupljeno 26. studenoga 2019.
  70. ↑ COVID-19 wave of violence against women shows EU countries still lack proper safeguards | EIGE | Femicide Watch. femicide-watch.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. rujna 2021. Pristupljeno 14. ožujka 2021.
  71. ↑ Albania, Bosnia and Herzegovina, Croatia, France, Italy, Slovenia, Czech Republic, Germany, Latvia, North Macedonia, Montenegro, Netherlands, Spain, Finland, Hungary, Lithuania, Slovakia, Switzerland, and United Kingdom.
  72. ↑ Bona, Marzia; Burba, Alberto. 28. studenoga 2017. Femicide in Europe is a widespread issue. OBC Transeuropa/EDJNet. Pristupljeno 7. rujna 2018.
  73. ↑ Ṿail, Shalṿah; Corradi, Consuelo; Naudi, Marceline, ur. 26. rujna 2018. Femicide across Europe : theory, research and prevention. ISBN 978-1447347132. OCLC 1014458042
  74. ↑ Domestic violence as a human rights issue. The Istanbul Convention, Domestic Violence and Human Rights. Routledge. 19. rujna 2017. str. 10–36. doi:10.4324/9781315652436-2. ISBN 9781315652436
  75. ↑ Kheniche, Ouafia. 31. prosinca 2019. 2019 : l'année où le féminicide s'est imposé dans la société française. www.franceinter.fr (francuski). Pristupljeno 11. ožujka 2020.
  76. ↑ Vandoorne, Saskya. 137 women have been killed by their partners in France this year. Critics blame a 'deeply sexist society'. CNN. Video by Edward Kiernan, Rosie Tomkins and Mark Esplin. Pristupljeno 11. ožujka 2020.
  77. ↑ [1]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. rujna 2021. (Wayback Machine) Femicidio Casadonne, accessed 24 February 2019
  78. ↑ Cazenave, Fabien. 4. rujna 2019. France and Germany have high femicide rates compared to rest of EU. www.euractiv.com (engleski). Pristupljeno 11. ožujka 2020.
  79. ↑ Listado de feminicidios y otros asesinatos de mujeres cometidos por hombres en España en 2019 feminicidio.net, accessed 9 September 2019
  80. ↑ Totensdelicht... www.blick.ch, accessed 3 November 2019
  81. ↑ Alle zwei wochen... tagesanzeiger.ch, accessed 3 November 2019
  82. ↑ What is femicide?. Womens Aid (engleski). Pristupljeno 14. ožujka 2021. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  83. ↑ UK Femicides 2009-2018: Femicide Census Report. Centre for Women's Justice (engleski). Pristupljeno 14. ožujka 2021.
  84. ↑ The Observer view: We can no longer turn away, femicide must be tackled now | Observer editorial. The Guardian (engleski). 7. ožujka 2021. Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  85. ↑ a b Femicide Census – Profiles of women killed by men (engleski). Pristupljeno 12. ožujka 2021.
  86. ↑ End femicide: 278 dead – the hidden scandal of older women killed by men. The Guardian (engleski). 7. ožujka 2021. Pristupljeno 14. ožujka 2021.
  87. ↑ Femicide Census reveals half of UK women killed by men die at hands of partner or ex. www.endviolenceagainstwomen.org.uk (engleski). Pristupljeno 14. ožujka 2021.
  88. ↑ Homicide in England and Wales - Office for National Statistics. www.ons.gov.uk. Pristupljeno 14. ožujka 2021.
  89. ↑ Domestic abuse killings appear to double during UK's lockdown. The Independent (engleski). 15. travnja 2020. Pristupljeno 14. ožujka 2021.
  90. ↑ Russell, Diana E.H. "The Origin and the Importance of the Term Femicide" www.dianarussell.com Dec 2011. Accessed Nov 2012.
  91. ↑ a b Davis, Lisa, and Bradley Parker. United Nations. United Nations Human Rights Committee. Report on the Violations of Women's Human Rights in Guatemala in response to the Third Periodic Report of Guatemala. New York: 2012. Web.
  92. ↑ Boira, Santiago; Nudelman, Anita. 25. srpnja 2018. Professionals' support role for survivors of femicide and relatives of victims. Journal of Comparative Social Work. 13 (1): 81–102. doi:10.31265/jcsw.v13i1.160. ISSN 0809-9936
  93. ↑ a b c Monárrez Fragoso, Julia Estela. 2010. "The Victims of Ciudad Juárez Feminicide: Sexually Fetishised Commodities." In Terrorising Women: Feminicide in the Americas. Durham: Duke University Press. 59-69.
  94. ↑ a b Carey, D Jr; Torres, MG. 2010. Precursors to femicide: Guatemalan women in a vortex of violence. Latin American Research Review. 45 (3): 142–64. PMID 21188891
  95. ↑ Joseph, Janice. 2017. Victims of femicide in Latin America: Legal and criminal justice responses. Temida. 20 (1): 3–21. doi:10.2298/tem1701003j
  96. ↑ Iturralde, Christina. 2010. "Searching for Accountability on the Border: Justice for the Women of Ciudad Juárez." In Terrorising Women: Feminicide in the Americas. 251.
  97. ↑ Volk, Steven S. and Marian E. Schlotterbeck. 2007. "Gender, Order, and Femicide: Reading the Popular Culture of Murder in Ciudad Juárez." Aztlán: A Journal of Chicano Studies 32(1): 62.
  98. ↑ Volk, Steven; Schlotterbeck, Marian. 1. siječnja 2007. Gender, Order, and Femicide: Reading the Popular Culture of Murder in Ciudad Juárez. Aztlán: A Journal of Chicano Studies. 32 (1): 62
  99. ↑ Camp, Roderick Ai. 2017. Mexico: What Everyone Needs to Know. 2nd izdanje. Oxford University Press. str. 189. ISBN 9780190494179
  100. ↑ a b c d e f McAnarney, Alex. "Femicide in Central America: is creating Female-Friendly Urban Zones really the solution?." Open Democracy. N.p., 15 Nov 2012. Web. 18 Mar 2013.
  101. ↑ Brazilian Penal Code. www.planalto.gov.br. Pristupljeno 16. prosinca 2019.
  102. ↑ Feminicídio: entenda as questões controvertidas da Lei 13.104/2015. Jusbrasil (portugalski). Pristupljeno 16. prosinca 2019.
  103. ↑ Can health workers stop thousands of women being killed in Guatemala?. 7. ožujka 2018.
  104. ↑ Shulman, Aaron. "The Rise of Femicide." The New Republic. New Republic, 29 Dec. 2010. Web. 01 Apr. 2013.
  105. ↑ Andrade, Kara. "Protecting the Rights of Guatemalan Women."  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. svibnja 2019. (Wayback Machine) Americas Quarterly. Americas Society and the Council of the Americas, 13 Oct. 2011. Web. 01 Apr. 2013.
  106. ↑ Colombia confronts femicide, the 'most extreme form of violence against women'. Reuters. 20. kolovoza 2015. Pristupljeno 3. prosinca 2015.
  107. ↑ a b Colombia approves femicide law to tackle violence against women. Business Insider. Pristupljeno 3. prosinca 2015.
  108. ↑ Colombia's new 'femicide' law _targets violence against women. New York Post. 20. kolovoza 2015. Pristupljeno 3. prosinca 2015.
  109. ↑ For the first time, Colombia prosecutes a transgender woman's murder as a femicide. Nbcnews.com. Pristupljeno 23. prosinca 2018.
  110. ↑ The long road to justice, prosecuting femicide in Mexico
  111. ↑ Lettieri, Michael. Violence Against Women in Mexico. Trans-Border Institute, 2017, Violence Against Women in Mexico. http://sites.sandiego.edu/tbi-femicide/files/2017/12/2016-2017-Femicide-Report-Final.pdf  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. srpnja 2021. (Wayback Machine)
  112. ↑ Femicides in Mexico: Impunity and Protests
  113. ↑ Femicide and Impunity in Mexico: A context of structural and generalized violence (PDF). Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights. 17. srpnja 2012. Pristupljeno 5. lipnja 2018.
  114. ↑ a b c d "La Violencia Femenicida En Mexico, Aproximaciones y Tendencias 1985-2016." Dec. 2017, www.gob.mx/cms/uploads/attachment/file/293666/violenciaFeminicidaMx_07dic_web.p df.
  115. ↑ a b c Woman killing: Intimate femicide in Ontario, 1974-1994. ResearchGate (engleski). Pristupljeno 2. veljače 2021.
  116. ↑ Shalhoub‐Kevorkian, Nadera. 1. siječnja 2003. Reexamining Femicide: Breaking the Silence and Crossing "Scientific" Borders. Signs: Journal of Women in Culture and Society. 28 (2): 581–608. doi:10.1086/342590. ISSN 0097-9740
  117. ↑ a b Government of Canada, Statistics Canada. 29. listopada 2020. Homicide in Canada, 2019. www150.statcan.gc.ca. Pristupljeno 2. veljače 2021.
  118. ↑ a b c d e García-Del Moral, Paulina. 11. svibnja 2018. The Murders of Indigenous Women in Canada as Feminicides: Toward a Decolonial Intersectional Reconceptualization of Femicide. Signs: Journal of Women in Culture and Society. 43 (4): 929–954. doi:10.1086/696692. ISSN 0097-9740
  119. ↑ a b Dawson, Myrna. 9. studenoga 2015. Punishing femicide: Criminal justice responses to the killing of women over four decades. Current Sociology (engleski). 64 (7): 996–1016. doi:10.1177/0011392115611192
  120. ↑ Amy, Jean-Jacques; Rowlands, Sam. 4. ožujka 2018. Legalised non-consensual sterilisation – eugenics put into practice before 1945, and the aftermath. Part 1: USA, Japan, Canada and Mexico. The European Journal of Contraception & Reproductive Health Care (engleski). 23 (2): 121–129. doi:10.1080/13625187.2018.1450973. ISSN 1362-5187. PMID 29624082
  121. ↑ Collier, Roger. 21. kolovoza 2017. Reports of coerced sterilization of Indigenous women in Canada mirrors shameful past. Canadian Medical Association Journal (engleski). 189 (33): E1080–E1081. doi:10.1503/cmaj.1095471. ISSN 0820-3946. PMC 5566614. PMID 28827444
  122. ↑ When Men Murder Women: An Analysis of 2018 Homicide Data (PDF). When Men Murder Women. Violence Policy Center. Pristupljeno 9. svibnja 2021.
  123. ↑ Hememway, David. Firearm availability and female homicide victimization rates among 25 populous high-income countries. Research Gate. Journal of the American Medical Women's Association. Pristupljeno 9. svibnja 2021.
  124. ↑ Moracco, Kathryn E.; Runyan, Carol W.; Butts, John D. 24. srpnja 2016. Femicide in North Carolina, 1991-1993. Homicide Studies. 2 (4): 422–446. doi:10.1177/1088767998002004005
  125. ↑ Frye, Victoria; Galea, Sandro; Tracy, Melissa; Bucciarelli, Angela; Putnam, Sara; Wilt, Susan. Kolovoz 2008. The Role of Neighborhood Environment and Risk of Intimate Partner Femicide in a Large Urban Area. American Journal of Public Health. 98 (8): 1473–1479. doi:10.2105/AJPH.2007.112813. PMC 2446466. PMID 18556618
  126. ↑ Hemblade, Helen. 2017. Femicide Volume VII establishing a femicide watch in every country. Academic Council on the United Nations System (ACUNS). ISBN 9783200030121. OCLC 1029877523
  127. ↑ Jong, Erica. 2013. Femicide A Global Issue That Demands Action. Academic Council of the United Nations System (ACUNS) Vienna Liaison Office. str. 6–7
  128. ↑ Garcia-Del Moral, Pamela. Lipanj 2019. The Making and Unmaking of Feminicido/Femicidio Laws in Mexico and Nicaragua. Pristupljeno 13. listopada 2020.
  129. ↑ Argentinien: Frauen gegen Männer-Gewalt  Arhivirana inačica izvorne stranice od 25. listopada 2021. (Wayback Machine)www.arte.tv, accessed 3 November 2019

Vanjske poveznice

uredi

Sestrinski projekti

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi femicid

Mrežna mjesta

uredi
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Femicid&oldid=6818754"
  NODES
Association 3
INTERN 4
Note 1
todo 1