KSR-2
Raduga KSR-2 (NATO naziv:AS-5 "Kelt") bila je sovjetska krstareća raketa razvijena da zamijeni KS-1 Komet (NATO: AS-1 "Kennel"). Razvijena je 1958., a u službu je ušla 1962. Projektil je inače bio naoružan konvencionalnom visokoeksplozivnom bojnom glavom, iako je mogao biti opremljen nuklearnom bojevom glavom od jednog megatona.
Razvoj
urediIspitivanje projektila kao dijela oružanog sustava K-16 izvršena su 1958. godine, s dva projektila koji su nošeni na BD-352 pilonima ispod krila modificiranog bombardera Tu-16 označenog kao Tu-16KSR-2. Bombarder je bio opremljen novorazvijenim radarom za traženje i osvjetljavanje ciljeva Roobin-1K (Ruby) koji ima maksimalni domet od oko 200 kilometara. Tijekom testiranja projektili su ispaljivani na brodove i ciljeve na zemlji.
Opis
urediSam projektil, kao i raniji KS-1, iznimno je velik, dugačak gotovo devet metara s rasponom krila od približno četiri i pol metra i težinom od 4000 kilograma. Ima zakrivljena krila s po dvije krilne ograde na svakom krilu.
Sustav K-16 primljen je u službu sovjetske mornarice 1962. godine. Egipat je kupio određeni broj sustava K-16. Ažurirana verzija projektila ušla je u službu 1967. pod oznakom KSR-2M. Posudio je neke značajke od projektila KSR-5 (NATO:AS-6 "Kingfish"), uključujući novi raketni motor Isayev S5.6.0000. To je omogućilo lansiranje novog projektila s visina od čak 500 metara umjesto dosadašnjih 1500 metara.
Projektil je pripremio za lansiranje navigator; stupanj automatizacije koji je pružao Roobin-1K eliminirao je potrebu za zasebnim radarskim operaterom. Za propulziju je koristio dvokomorni raketni motor na tekuće gorivo koji je isporučivao 1.200 kgf (12 kN; 2.600 lbf) potiska u boost modu i 700 kgf (6.9 kN; 1.500 lbf) potiska u modu krstarenja. Gorivo se sastojalo od goriva TG-02 (ponekad TT-S2) i oksidatora AK-20F koji su bili toksični i vrlo korozivni, što je otežavalo rukovanje projektilom na zemlji.
Nakon što se radar zrakoplova za lansiranje usmjeri cilj, projektil se može lansirati. Raketni motor se aktivira odmah nakon puštanja u boost modu, ubrzavajući projektil do njegove krstareće brzine. Nakon što se projektil okrene na kurs približavanja cilju, motor se prebacuje u način krstarenja, zatvarajući jednu od svojih komora. Autopilot projektila zatim leti kursom koristeći inercijalno navođenje prema cilju. U načinu rada protiv brodova projektil uključuje aktivni radar J-pojasa u konačnom prilazu cilju.
Povijest borbe
urediEgipatski bombarderi Tu-16 navodno su lansirali 13 projektila KSR-2 i 12 KSR-11 tijekom Jomkipurskog rata 1973. godine. Jednu od raketa Kelt lansiranih na Tel Aviv s Tu-16 oborio je IAF-ov mlažnjak.[1][2]
Bivši operateri
uredi- Egipat
- Irak
- Sovjetski Savez
Bilješke
uredi- ↑ בעיצומו של יום הכיפורים הודיע דובר צה"ל: "סמוך לשעה 14:00, פתחו כוחות מצרים וסוריה. Israeli Air Force Journal. Israeli Air Force. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. siječnja 2019. Pristupljeno 13. veljače 2017.
- ↑ 5 שבועות לאחר התרסקות מטוסו: נפטר הטייס שהפיל ביום כיפור טיל מול שמי ת"א. Ynet (hebrejski). 13. veljače 2017. Pristupljeno 13. veljače 2017.
Izvori
uredi- Gordon, Yefim. 2004. Soviet/Russian Aircraft Weapons Since World War Two. Midland Publishing. Hinckley, England. ISBN 1-85780-188-1
- Duncan Lennox. Jane's Strategic Weapon Systems, Issue 44
- Michael J.H. Taylor. Missiles of the World