Kandela (lat. candela: svijeća; oznaka cd) je mjerna jedinica svjetlosne jakosti, osnovna jedinica SI (Međunarodni sustav mjernih jedinica). Određena je svjetlosnom jakošću izvora, koji u danom smjeru zrači monokromatsko zračenje frekvencije 540 THz, i kojem je jakost zračenja u tom smjeru (1/683) W/sr.[1]

Fotometar.
Funkcija osjetljivosti oka prikazana je na dijagramu kojemu se na apscisi nalaze valne duljine približno je simetrična krivulja s oštrim maksimumom jednakim jedinici na valnoj duljini 555 nm za dnevnu osjetljivost (crno) i 507 nm za noćnu osjetljivost (zeleno). Njezina je vrijednost za valnu duljinu 600 nm 0,63, a za valne duljine 380 i 780 nm iznosi 0.
Standardna LED svjetiljka električne snage 7 W i svjetlosne snage 470 lumena.
Električna žarulja električne snage 40 W i svjetlosne snage 325 lumena.
Hefnerova svjetiljka.

Jedna kandela je šezdeseti dio jakosti, kojom svijetli 1 cm2 površine crnog tijela kod tališta platine 2 046 K (1 773 °C) u okomitom smjeru. Kandela se nekad zvala i nova svijeća (NS). Jedan cm2 rastaljenog torija pri 1 773 °C svijetli jakošću od 60 cd ili NS.

Stare mjerne jedinice

uredi

Osim kandele upotrebljavale su se kao jedinice jakosti izvora svjetlosti Hefnerova svijeća (HS) i međunarodna svijeća (IS). Jedinicu jakosti od 1 HS daje svjetiljka koju je konstruirao fizičar Friedrich von Hefner-Alteneck. To je mjedena posuda od 1/4 litre, napunjena amilacetatom. Plamen mora gorjeti u mirnom zraku kod normalnog tlaka od 1 bar. Odnos između navedenih mjernih jedinica je ovaj:

 
 

Svijeća je dakle naziv nekoliko starih mjernih jedinica svjetlosne jakosti kao na primjer:

  • Hefnerova svijeća, 1 HK = 0,9033 cd (prema Friedrichu von Hefner-Altenecku, njemačkom elektrotehničaru),
  • međunarodna svijeća, IC = 1,019 cd,
  • nova svijeća, kako se od 1937. do 1948. nazivala kandela, 1 NS = 1 cd.[2]

Svjetlosna jakost

uredi

Svjetlosna jakost ili luminacijski intenzitet (oznaka Is) je jedna od sedam osnovnih fizikalna veličina koja opisuje snagu elektromagnetskog zračenja točkastog izvora u području frekvencija vidljive svjetlosti. Određuje se kao količnik svjetlosnoga toka Фs koji emitira točkasti izvor svjetlosti i ugla ω, to jest:

 

Mjerna jedinica svjetlosne jakosti jest kandela (cd).[3]

Fotometrija

uredi

Fotometrija je grana optike koja se bavi mjerenjem svojstava svjetlosti (svojstava izvora svjetlosti, svjetlosnoga toka i osvjetljenja površina). Povijesna fotometrijska mjerenja obavljana su s pomoću ljudskoga oka, a suvremena fotometrijska mjerenja, iako koriste elektroničke fotometre, prilagođena su osjetljivosti ljudskoga oka. Obuhvaćaju samo onaj dio spektra elektromagnetskih valova koji zamjećuje ljudsko oko, to jest ograničena su na valne duljine od približno 380 do 780 nm. Kako ljudsko oko nije jednako osjetljivo na sve valne duljine vidljive svjetlosti, za svaku se valnu duljinu s pomoću fotometrijskoga ekvivalenta i funkcije osjetljivosti vida određuje ekvivalentna vrijednost standardnog promatrača (prema Međunarodnoj organizaciji za normizaciju ISO). Mjerenjima svojstava cjelokupnoga elektromagnetskoga spektra bavi se radiometrija.[4]

Fotometrijske veličine i mjerne jedinice

uredi
Fotometrijske veličine i mjerne jedinice
Veličina Mjerna jedinica Napomena
naziv znak naziv znak
Svjetlosna energija Qs lumen sekunda lm⋅s naziva se i količina svjetlosti
Svjetlosni tok Φs lumen (cd⋅sr) lm naziva se i luminacijski fluks ili svjetlosna snaga
Svjetlosna jakost Is kandela (lm/sr) cd naziva se i luminacijski intenzitet
Svjetljivost Ls kandela po četvornom metru cd/m2 naziva se i luminancija
Osvjetljenje Es luks (lm/m2) lx naziva se i iluminacija
Osvijetljenost Hs luks sekunda lx⋅s naziva se i svjetlosna izloženost ili ekspozicija
Svjetlosna učinkovitost η lumen po vatu lm/W naziva se i luminacijska efektnost

Objašnjenje

uredi

Količina svjetlosti koju točkasti izvor svjetlosti šalje (emitira) u prostor u svim pravcima u jednoj sekundi, naziva se svjetlosni tok ili luminacijski fluks. Opkolimo li točkasti izvor svjetlosti jakosti 1 kandele (cd) kuglom promjera 1 metar (m), onda je količina svjetlosti što prolazi kroz 1 m2 kugle mjerna jedinica za svjetlosni tok i zove se 1 lumen (lm). Prostorni kut koji pripada ploštini od 1 m2 je jedinični prostorni kut i zove se steradijan (sr). Budući da je ploština kugle 4r2π, to je ploština jedinične kugle (r = 1 m) jednaka 4π ili 12,57 m2. Znači kugla polumjera 1 m ima 12,57 steradijana. Prema tome možemo reći: 1 lumen je onaj svjetlosni tok koji daje točkasti izvor svjetlosti od 1 kandele u prostorni kut od 1 steradijana.

Ako izvor svjetlosti šalje svjetlost t sekunda, onda je ukupna količina svjetlosti koju on daje jednaka umnošku vremena:

 

Svjetlosna energija mjeri se lumensekundama ili lumen sekundama (lm∙s) ili lumensatima (lm∙ h). Kako izvor svjetlosti jakosti 1 kandela šalje u 1 steradijan tok svjetlosti od 1 lumen, to će kroz ploštinu od 4π = 12,57 m2 slati svjetlosni tok 12,57 lm. Općenito, izvor svjetlosti jakosti Is (u kandelama) dat će svjetlosni tok (u lumenima):

 

a odatle je svjetlosna jakost (u kandelama):

 

Primjeri

uredi
Usporedna tablica svjetlosnog toka nekih izvora svjetlosti[5][6][7]
Izvor Svjetlosni tok (lumen)
37 mW bijela LED (svijetleća dioda) 0,20
15 mW zeleni laser (532 nm valna duljina 8,4
1 W bijela LED svjetiljka 25 – 120
Petrolejka 100
40 W električna žarulja 325
7 W bijela LED svjetiljka 450
18 W fluorescentna cijev 1 250
100 W električna žarulja 1 750
40 W fluorescentna cijev 2 800
35 W elektrolučna svjetiljka (ksenon) 2 200 – 3 200
100 W fluorescentna cijev 8 000
127 W natrijska svjetiljka 25 000
400 W halogena žarulja 40 000

Izvori

uredi
  1. kandela, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  2. Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.
  3. svjetlosna jakost (luminacijski intenzitet), [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  4. fotometrija, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
  5. Szokolay, S. V. 2008. Introduction to Architectural Science: The Basis of Sustainable Design. Second izdanje. Routledge. str. 143. ISBN 9780750687041
  6. BeLight. 3. Trendforce. 2010. str. 10–12
  7. Jahne, Bernd. 2004. Practical Handbook on Image Processing for Scientific and Technical Applications. Second izdanje. CRC. str. 111. ISBN 9780849390302


  NODES