Klaustrofobija

anksiozni poremećaj straha od zatvorenog ili skučenog prostora

Klaustrofobija (lat. claustrum „kavez“, starog. φόβος phóbosstrah“, „fobija“) predstavlja anksiozni poremećaj straha od zatvorenog ili uskog prostora. Klaustofobi mogu doživjeti napade panike prilikom ulaska u skučene prostore kao što su dizala, vlakovi ili zrakoplovi. Klaustrofobija se može liječiti na način slične drugim anksioznim poremećajima. Postoji nekoliko metoda uključujući kognitivnu terapiju ponašanja i uporabu anti-anksioznih lijekova.

Klaustrofobija se smatra suprotnošću agorafobije ("strah od otvorenih prostora").

Proširenost

uredi

Istraživanja pokazuju da 5 do 10% ljudi koji su bili podvrgnuti pretragom nuklearnom magnetskom rezonancijom ima klaustrofobiju. Otkriveno je da je 7% pacijenata imalo "neidentificiranu" klaustrofobiju, zbog koje je pretraga morala biti prijevremeno okončana. 30% je izjavilo da je osjećalo blaže neugode zbog ležanja u zatvorenom prostoru tijekom dužeg vremena.

Liječenje

uredi

Postoji nekoliko psihotarapeutskih metoda za liječenje klaustrofobije.

  • Preplavljivanja - Kod ovog načina liječenja pacijent se izlaže zatvorenim prostorima. Saznanje da se suočio sa za njega najstrašnijom situacijom, i da mu se nije dogodilo ništa loše, može biti vrlo moćan način liječenja.
  • Modeliranje - Ljudi koji prolaze krozpreplavljivanje ohrabruju pacijenta da oponaša njihovu sigurnost.
  • Kognitivna terapija ponašanja - Osoba se ohrabruje da se suoči sa strahom, i izmijeni specifične misli i stavove koji vode osjećaju straha.
  • Lijekovi - Lijekovi kao što su anksiolitici i antidepresivi. Lijekovi poznati kao beta blokatori se mogu rabiti za liječenje fizičkih simptoma anksioznosti, kao što je ubrzano kucanje srca.

Povezani članci

uredi
  NODES