Kulturkampf
Kulturkampf (njemački: "kulturska borba") je naziv za protukatoličku politiku Njemačkog Carstva protiv Katoličke Crkve. Zbila se za vladavine cara Wilhelma I. i kancelara Otta von Bismarcka. U to je vrijeme papa bio Pio IX. Bismarck je svaku silu u Njemačkoj kojoj je sjedište bilo izvan Njemačke doživljavao neprijateljskom, te je 1873. pokrenuo "Kulturnu borbu" (Kulturkampf) protiv moći pape i Katoličke Crkve, ali samo u Pruskoj. Ovaj su pokret poduprijeli njemački liberali jer su Katoličku Crkvu gledali kao "bastion reakcije" i najvećeg neprijatelja; katolici su se grupirali oko Centrističke stranke.[1] Nastavak antiklerikalne kampanje bio je odjeljak Kaznenog zakona § 130a, zvani Kanzelparagraph, izglasovan u Reichstagu 1871. godine, dodatno je obespravio katolike i opustošio kadrovsku infrastrukturu Katoličke Crkve u Pruskoj. Ovaj diskriminatorni zakon ostao je na snazi sve do 1953. godine.
Naziv je uveo Rudolf Virchow i ušla je u tom obliku u razne jezike. Pojam je u svezi s nastankom političkoga katolicizma kao političke koncepcije koja je nastala kao pokušaj obrane Katoličke Crkve i njenih pripadnika od napada i posezanja ondašnje liberalne vlasti u područje djelovanja Katoličke Crkve, jer je agresivna politika poprimala razmjere iskorjenjivanja katoličanstva.[2]
Izvori
uredi- ↑ (eng.) Douglas W. Hatfield, "Kulturkampf: The Relationship of Church and State and the Failure of German Political Reform," Journal of Church and State (1981) 23#3 str. 465-484 JSTOR (1998)
- ↑ Anthony J. Steinhoff, "Christianity and the creation of Germany," in Sheridan Gilley and Brian Stanley, eds., Cambridge History of Christianity: Volume 8: 1814-1914 (2008) str. 295