Ludvík Čelanský
Ludvík Čelanský ili punim imenom Ludvík Vítězslav Čelanský (Beč, 17. srpnja 1870. – Prag, 21. listopada 1931.) bio je češki dirigent i skladatelj, osnivač[1] i prvi šef dirigent Češke filharmonije.[2][3][4]
| Ludvík Čelanský | |
|---|---|
 | |
| Rodno ime | Ludvík Vítězslav Čelanský |
| Rođenje | 17. srpnja 1870.  Beč, Austrija |
| Smrt | 21. listopada 1931.  Prag, Češka |
| Žanrovi | klasična glazba opera glazba romantizma |
| Zanimanje | dirigent, skladatelj |
| Angažman | Češka filharmonija |
Životopis
urediLudvík Čelanský se rodio u Beču 17. srpnja 1870. godine. Njegov otac, Jan Čelanský, radio je kao kapelnik u češkom mjestu Horní Krupá. Ubrzo nakon rođenja, Ludvíkova obitelj se seli u Češku. Čelanský je u mjestu Havlíčkův Brod pohađao gimnaziju, a od 1887. do 1891. učiteljski institut u Kutnoj Hori. Nakon studija, radio je na jednu godinu kao učitelj u Dolnoj Krupi. Nakon toga, 1892. godine odlazi na Praški konzervatorij, gdje je do 1894. studirao skladanje u klasi profesora K. Steckera. Pohađao je i dramsku školu Narodnog kazališta u Pragu.[1] Radio je kao kapelnik operne kuće u Plzeňu do 1895., a u Zagrebu od 1898. do 1899. Povratkom u Češku, postao je treći kapelnik Orkestra Narodnog kazališta u Pragu. Krajem 1900. godine na tom ga je mjestu naslijedio Karel Kovařovic.[1]
Nakon što je izgubio posao kapelnika u Češkoj, odlazi u ukrajinski Lavov, gdje je osnovao opernu kuću. No, već 1901. godine se vraća u Ćešku i zajedno s članovima Narodnoga kazališta osniva Češku filharmoniju.[1] Ubrzo nakon osnivanja, administrativno vodstvo orkestra prepušta violinistu Oskaru Nedbalu i vraća se u Lavov, gdje osniva drugu instituciju - Lavovsku filharmoniju (1902. – 1904.). Bio je umjetnički voditelj opernih kuća u Krakówu i Łódźu, a od 1904. do 1906. bio je šef dirigent filharmonija u Kijevu i Varšavi. 1907. je osnovao opernu kuću u okrugu Vinohrady blizu Praga. Kasnije je postao voditelj Kazališta Apollo u Parizu (od 1909.). Zahvaljujući poznatim izvedbama djela Jacquesa Offenbacha, postao je i počasni član Francuske akademije.[1] Tijekom prvog svjetskog rata odbio je položaj umjetničkog voditelja operne kuće u New Yorku. Nakon proglašenja Čehoslovačke 1918. godine ponovno je postao šef dirigent Češke filharmonije, ali je ubrzo bio zamijenjen Václavom Talichom. Svoje posljednje godine života proveo je u Pragu, radeći kao profesor glazbe. Prije svoje smrti 1931. godine, s članovima Narodnoga kazališta snimio je dvije izvedbe Dvořákovih Slavenskih plesova.
Izvori
uredi- ↑ a b c d e (češ.) Černušák, Gracián (urednik); Štědroň, Bohumír; Nováček, Zdenko (koautori). 1963. Československý hudební slovník I. A-L. Státní hudební vydavatelství. Prag. str. 185
- ↑ (engl.) Czech Philharmonic Orchestra. London Net. Pristupljeno 4. studenoga 2008.
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) - ↑ (engl.) Czech Philharmonic Orchestra. Travel Prague. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. studenoga 2005. Pristupljeno 4. studenoga 2008.
- ↑ (engl.) Janáček on holiday: the ‘inspiration’ for Osud. Pristupljeno 5. listopada 2008.