Maginja
Maginja (magunja, prvka,[1] obična planika, jagodnjak, prpak, lat. Arbutus unedo), zimzeleni je grm ili malo stablo iz porodice Ericaceae. Potječe iz mediteranskog pojasa, a raste na sjeveru do zapadne Francuske i Irske. U Hrvatskoj je rasprostranjena od Istre do Prevlake, uključujući otoke. Može se uzgajati i u unutrašnjosti, kao smokva i lovor, na zaštićenom položaju. Zreli su plodovi jestivi. Ne preporuča ih se jesti u većoj količini zato što izazivaju probavne smetnje.
| Maginja | |
|---|---|
 Maginje | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Ericales |
| Porodica: | Ericaceae |
| Potporodica: | Arbutoideae |
| Rod: | Arbutus |
| Vrsta: | A. unedo |
| Dvojno ime | |
| Arbutus unedo L. | |
| Rasprostranjenost | |
 | |
| Sinonimi | |
| Unedo edulis Hoffmanns. Arbutus vulgaris Bubani | |
| Baze podataka | |
Kako je plod nalik jagodi, biljka se naziva i jagodnjak ili drvo jagoda. Plodovi sazrijevaju u studenom i prosincu, nikada istovremeno. Sasvim zreli plodovi su žarko crvene boje, poluzreli narančaste, a nedozreli zelene i žute boje.
Drvo je izuzetno kalorično za ogrjev.[1]
Uporaba u narodnoj medicini
urediU tradicionalnoj i narodnoj medicini, u obliku dekokta, upotrebljavaju se listovi, koji imaju sljedeća djelovanja: astringentno, diuretično, mokraćni je anti-septik, za reumatizam, tonik, a od nedavno se koriste i u terapiji hipertenzije i dijabetesa.
U lišću je visoka visoku koncentracija flavonol antioksidansa, osobito kvercitina, koji najbolje se ekstrahira dužim kuhanjem čaja.Listovi također imaju protuupalna svojstva.
Uporaba za jelo
urediMarmelada i džem od maginja su kvalitetne namirnice, neškodljive probavi i pune vitamina C.[2]
Proizvode se rakija, likeri, kotunjada - starinski bombon koji ima oznaku HOP, vino, kruh. Kora se rabi za čaj protiv smetnji urinarnih puteva te korijen protiv upalnih procesa i reumatskih smetnji. Lišće se nekad dosta rabilo za hranidbu stoke.[1]
Sastav
urediNa 100 grama svježi plodovi sadrže prosječno 57,5 grama vode, šećera 30,4 grama, vlakana 17,3 grama, oko 1,06 grama bjelančevina te 0,57 grama masti. Od makroelemenata sadrže 334 mg kalija, 20 mg natrija te 111 mg kalcija, 9,66 mg magnezija, 32,5 mg fosfora i 0,92 mg željeza. Od mikroelmenata sadrže 99 mg bakra, 146 mg mangana te 437 mg cinka. Od vitamina sadrže na 100 gr 0,32 mg beta karotena i oko 185 mg vitamina C.[3]
Izvori
uredi- ↑ a b c https://gospodarski.hr/casopis/izdanja-2020-casopis/broj-3-od-15-02-2020/rozalindine-carolije-od-planike/
- ↑ Maginja, zaboravljeno voće Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. prosinca 2013. (Wayback Machine), domivrt.vecernji.hr, Kornelija Benyovsky Šoštarić, pristupljeno 15. prosinca 2013.
- ↑ Sanchez Mata, M. Tardio, J. (Eds.), Mediterranean Wild Edible Plants - Ethnobotany and Food Composition Tables, New York, 2016., str. 299.
Literatura
uredi- Grlić, Ljubiša, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb 1986.