Mandžukuo

	Mandžukuo 滿洲國 ; Man-chou-kuo ; 滿州國 ; Manshū-koku ; 大滿洲帝國 ; Da Manzhou Diguo
	Zastava
	Himna; Himna Mandžukua
	Lokacija Mandžukua
Glavni grad	Hsinking (1. travnja 1932. - 9. kolovoza 1945.); Tonghua (9. kolovoza 1945. - 18. kolovoza 1945.)
Jezik/ci	mandarinski, japanski, mongolski
Vlada	Konstitucionalna monarhija
	Vođa
- 1932. - 1934.	Datong (vođa); (Aisingioro Pu Yi)
- 1934. - 1945.	Kangde (car); (Aisingioro Pu Yi)
	Premijer
- 1932. - 1935.	Ženg Šiaošu
- 1935. - 1945.	Žang Jinhui
Povijest
- uspostavljena	1932.
- ukinuta	1945.

Mandžukuo je bila država pod upravom Japana i Kwantuške armije, dok je formalno car bio posljednji kineski car Pu Yi. Državu Mandžukuo priznale su pripadnice Sila osovine te neke države Srednje Amerike (Salvador i Dominikanska Republika). Nakon savezničke pobjede nad Japanom, Mandžukuo je ukinut. Nakon okupacije od strane SSSR-a, brojni stanovnici preseljeni su u zatvore komunističke Kine na preobrazbu tj. da postanu uzorni komunisti.

Stanovništvo

Prema popisu stanovništva iz 1908., broj stanovnika u Mandžuku bio je 15,834,000, a 1937. 35,518,849 stanovnika. Odnos stanovnika bio je 123 muškaraca prema 100 žena te oko 6 osoba u obitelji. Ukupan broj stanovnika 1941. godine bio je 50,000,000. Početkom 1934., ukupan broj stanovnika Mandžukua bio je procijenjen na 30,880,000 stanovnika. Pučanstvo je tada činilo: 29,51 milijun Kineza (96%), 590.760 Japanaca (2%), 680.000 Korejaca (2%) i 98.431 (<1%) druge nacionalnosti: Mongoli, Bijeli Rusi itd. Oko 80% stanovništva bilo je ruralno.

Newchwang (119.000 ili 180.871 - 1940.)
Mukden (339.000 ili 1.135.801 - 1940.)
Hsinking (126.000 ili 544.202 - 1940.)
Harbin (405.000 ili 661.948 - 1940.)
Dairen (400.000 ili 555.562 - 1939.)
Antung (92.000 ili 315.242 - 1940.)
Kirin (119.000 ili 173.624 - 1940.)
Tsitsihar (75.000 - 1940.)

Gospodarstvo

Odmah nakon uspostav, Mandžukuo doživljava brz gospodarski rast i napredak. Proizvodnja čelika premašila je čak i Japan u kasnim 1930-im. Mnogi gradovi su se modernizirali za vrijeme postojanja države. Središnja banka Mandžukua je osnovana 11. lipnja 1932. kao dioničko društvo s početnim kapitalom od 30.000.000 yuana. Mandžukuo je izdavao svoje poštanske marke od 28. srpnja 1932. do njegova raspuštanja.

Obrazovanje

Vlada Mandžukua zalagala se za osnivanje mnogih škola i tehničkih fakulteta: 12.000 osnovnih škola, 200 srednjih škola, 140 učiteljskih škola (za pripremu nastavnika) te 50 tehničkih i stručnih škola. Ukupno je sustav imao 600.000 djece i mladih učenika i 25.000 učitelja. Obrazovanje je bilo zamišljeno kao praktično osposobljavanje za rad dječaka i kućanskih poslova za djevojčice. Održavani su brojni festivali za mlade, sportski događaji i slično. Na kraju, je japanski postao službeni jezik osim kineskog jezika koji se učio u školama Mandžukua.