Manuelinski stil

Manuelinski stil ili kasnogotički portugalski stil je kompozitni stil arhitektonske ornamentacije iz prve polovice 16. stoljeća (oko 1490. – 1520.) u kojem su raskošno korišteni pomorski motivi, prizori velikih zemljopisnih otkrića i njihovi simboli. Naziv je dobio po portugalskom kralju Manuelu I. Portugalskom (1495. – 1521.), za čije se vladavine javlja. Prvi put je spomenuo vizkont Porta Segura, Francisco Adolfo de Varnhagen, 1842. godine u opisu Hijeronimitskog samostana u Lisabonu u svojoj knjizi "Noticia historica e descriptiva do Mosteiro de Belem, com um glossario de varios termos respectivos principalmente a architectura gothica".

Toranj Belém u Lisabonu je najreprezentativniji primjer manuelinskog stila i nacionalni simbol pomorske portugalske države.

Hijeronimitski samostan u Lisabonu

Unutrašnjost Hijeronimitskog samostana u Lisabonu

Ovaj inovativni stil je sinteza svih kasnogotičkih utjecaja, od španjolskog pleterskog stila, talijanske Fiorite (cvjetne gotike) i flamanskih elemenata. Na taj način obilježeva prijelaz iz kasne gotike u renesansu.

Gradnja crkava i samostana u manuelinskom stilu je sponzorirana portugalskom zaradom koja je počivala na trgovini začina iz Afrike i Indije. Zbog toga je ukrašavanje portugalskih građevina (crkava, samostana, palača i dvoraca) istočnjačkim i indijskim ornamentima, te utjecajem istočnjačkih oblika u kiparstvu i slikarstvu, ali i primijenjenim umjentostima, simboliziralo njihovu povezanost s prekooceanskom trgovinom i pomorskom moći portugala, te je postao izraz nacionalnog ponosa.

Odlike

Česti manuelinski motivi su:

• Brodski elementi poput obručaste sfere (koja se koristila u navigaciji, ali i simbol svemira), sidra, konopci (često su stupovi oblikovani poput uvrnutih brodskih konopaca) i kabeli i sl.
• Morski elementi kao što su školjke, biseri i morska trava.
• Biljni motivi kao grane lovora, hrastvovo lišće, češeri, maka, klipovi kukuruza i sl.
• Kršćanski simboli kao križ Kristovog reda koji je odigrao ključnu ulogu u financiranju pomorskih istraživanja.
• Simboli otkrivenih zemalja, kao npr. islamski filigranski ukrasi na Samostanu Batalha koji su doneseni iz Indije. A često se u građevinama koriste islamski lukovi od tri polukruga, osmerokutni kapiteli, kupaste filijale i ukrašavanje portala nišama s kanopusima (krovićima iznad trijemova).

• 
  Manuelinski prozor Samostanske kuće u Tomaru
• 
  Obručasta sfera (Samostan Batalha)
• 
  Unutrašnjost Hijeronimitskog samostana u Lisabonu
• 
  Portal Hijeronimitskog samostana
• 
  Golegã, glavna crkva
• 
  Manuellinski portal sakristije (Samostan Alcobaça)
• 
  Portal Crkve sv. Ivana Krstitelja u Tomaru
• 
  Manuelinski prozor privatne kuće u gradu Linhares da Beira

Predstavnici

Neki od slavnih manuelinskih umjentika su:

• arhitektura: Diogo Boitac, Mateus Fernandes, Diogo de Arruda, Francisco de Arruda, João de Castilho, Diogo de Castilho, Diogo of Torralva, Jerome of Rouen
• kiparstvo: Diogo Pires
• slikarstvo: Vasco Fernandes, Gaspar Vaz, Jorge Afonso, Cristóvão de Figueiredo, Garcia Fernandes, Gregório Lopes

Izvori

• J. Turner, Grove Dictionary of Art, MacMillan Publishers Ltd., 1996.; ISBN 0-19-517068-7
• The Rough Guide to Portugal, ožujak 2005., 11th edition- ISBN 1-84353-438-X
• Robert C. Smith, The Art Of Portugal 1500-1800; Weidenfeld & Nicolson, London, 1968. ISBN 0-297-76096-3